Beogradski “Dani Sarajeva”

Umetnost i kultura među prvima su otvorili vrata pomirenja i krenuli u proces uspostavljanja normalnijih odnosa u regionu. Za mnoge aktere na ovoj sceni taj princip je danas uobičajena praksa. U takvom svetlu već šest godina egzistiraju „Dani Sarajeva“, manifestacija koja beogradskoj publici predstavlja najnovija dela umetničkih stvaralaca glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Ovog puta:
Muzičar Damir Imamović predstavio je novi bend – „Sevdah takht“, dramski pisac Almir Imširević novu knjigu – „Strana 212“, rediteljka Selma Spahić – predstavu „Sumnja“, reditelji Dino Mustafić  i Nermin Hamzagić – predstave  „Šta smo to učinili“ i „99% (Strah i bijeda Trećeg rajha)“, umetnica Šejla Kamerić – izložbu „1395 dana bez crvene“, glumica Mirjana Karanović – nagrađena za doprinos zbližavanju dva grada…

„Dane Sarajeva“ je 22. maja otvorila predstava „Hipermnezija“ rediteljke Selme Spahić – koja je premijerno izvedena na prošlogodišnjem festivalu, dok je završno veče, 26. maja, proteklo u znaku pesama iz tradicije sevdaha u maestralnoj izvedbi gitariste Damira Imamovića, perkusioniste Nenada Kovačića i basiste Ivana Mihajlovića.

Dvoipočasovni koncert novoosnovanog benda „Sevdah takht“  ispraćen je gromoglasnim aplauzima u prepunoj velikoj sali Doma omladine. Zajednička potreba za istraživanjem, učenjem i stvaranjem – objedinila je trojicu muzičara iz Sarajeva, Zagreba i Beograda.

DAMIR IMAMOVIĆ: „Bend je novi iskorak na mom putu kroz sevdah. Ovog puta sam se više orijentirao na jedan ritmičniji pristup cijeloj priči. Jako mi je drago što radim s ljudima koji imaju ovako osebujno čitanje tradicionalne muzike. Ritmovi koji stoje iza velikog broja sevdalinki imaju orijentalni feeling i strašno je važno što ih Nenad čuje na jedan poseban način, koji je rezultat njegovog dugog bavljenja afričkim ritmovima. Ivan u ovom bendu ima nevjerovatno težak zadatak: bas u orijentalnim formama gotovo da i ne postoji, to je tradicija koju treba izmisliti.“

Tokom pet dana festivala Sarajevo je predstavilo Beogradu više pozorišnih predstava, koncerata, filmova, izložbi i promocija. Celokupan prihod od prodatih karata upućen je Fondu za rekonstrukciju sarajevske Vijećnice, simbola Sarajeva koji je nakon granatiranja tokom opsade postao i simbol uništavanja kulturnog nasleđa. Podsećanje na ovaj mračni period neizostavan je deo festivala.

„Želimo, svakako, da svake godine kroz panel diskusije, koje organizujemo, podvučemo i neku malo ozbiljniju priču, a to je ona njena politička strana. Pokušavamo da utvrdimo koliko politika i dalje utiče na naše odnose, dvadeset godina posle i šta se danas dešava. Da vidimo da li su se Sarajevo i Beograd približili jedno drugom i da li sada treba da idemo na naredni korak ili mi još uvek moramo da pričamo o tome šta se desilo, jer to, zapravo, još uvek nije dovoljno otvorena priča u javnosti“, kaže Maja Mićić, direktorka Inicijative mladih za ljudska prava.

Upravo jedna od ovogodišnjih debata pokušala je da ponudi odgovore na pitanje – kako se sagledava nedavna prošlost, budući da se odnosi u regionu još uvek prelamaju kroz prizmu različitih verzija istine i reakcija na tuđe istine.

„Što se medija tiče, u doba rata u Srbiji je bilo dosta onih koji su prenosili vesti iz Sarajeva, ocene koje se nisu dopadale vlastima. Ti mediji bili su daleko bolji od vlasti. Danas takve odgovornosti u medijima nema. Bilo je izveštaja o obeležavanju dvadesetogodišnjice početka opsade u Sarajevu, ali nedovoljno, jer u Srbiji nemamo ozbiljnu raspravu ni o jednom pitanju. Kada su prikazivani snimci stravičnih ubistava dečaka kod Srebrenice, tad sam prvi put primetio da su se ’obični ljudi’ kod nas zaista zapitali o tome šta se desilo“, rekao je Dragan Janjić, potpredsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije.

Na istom panelu čula su se i mišljenja da bi bilo dobro organizovati i uzvratnu manifestaciju, kako bi se napori učinjeni za mir u Beogradu objektivnije sagledavali u regionu.

„ Da se vidi kako se reaguje društveno odgovorno. Dakle, kako se u najgorim vremenima, kada je u pitanju glava, može istupiti protiv onoga ko je predstavnik i ko u moje ime čini neko zlo. Toga u Beogradu ima puno i mislim da je vrijedno to posmatrati. Sigurno je da bi tada takva razmjena bila učinkovitija kada bismo obostrano pristupili. Ne samo u relaciji agresor – žrtva, nego i branitelj – žrtva.“ , smatra Amer Tikveša, izvršni direktor sarajevske Mirovne akademije.

Damir Imamović, kome je ovo četvrti angažman u okviru „Dana Sarajeva“, kaže da je svedok kako su u proteklih šest godina stavovi mnogih, sa kojima je imao kontakte u Beogradu i koji su posećivali festivalska dešavanja, osetno evoluirali:

„ Ono što je meni, takođe, jako važno je da su stavovi mnogih Sarajlija jako evoluirali kroz ovaj festival. Pri tom ne mislim samo na stavove Sarajlija koji su dolazili u Beograd da sviraju, pjevaju, izvode pozorišne predstave, rade izložbe…, nego i stavovi građana i građanki Sarajeva koji znaju za ovaj festival i koji su dobro upoznati šta se sve dešava i kakav napor čine mladi ljudi koji to organizuju.“

„Dane Sarajeva“ svakog maja u Beogradu od 2007. godine organizuje Inicijativa mladih za ljudska prava kao podsećanje na početak opsade i reakciju na ćutanje zvaničnog Beograda o onom što se tokom rata dešavalo u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.