Piše: Ivana Brkić
Cijeli tjedan se pripremam „nabildati“ čelične živce. Jer me uskoro, kao i milijune građana Hrvatske, očekuje „Norijada“ (proslava posljednjeg dana srednje škole, op. a.) i ta zaglušujuća buka.
Iritantantan zvuk zviždaljke, koja je uz brašno (nažalost) glavni rekvizit hrvatskih maturanata.
I došao je taj petak… Invazija poludjelih maturanata na ulicama; alkohol teče u potocima, djevojke vrište, mladići isto, pjesma se ori. Zviždaljke svoju dužnost odrađuju do posljednjeg daha. Obučeni u majice, izrađene posebice za ovu priliku, stotine zagrebačkih maturanata kupa se u „Manduševcu“ i bačenom brašnu.
S godinama me sve više živciraju, i oni i spore autoškole. Potpuno nepotrebno, znam… jer sam i sama bila u njihovim cipelama. Ne baš u brašnu. Ali i ja sam nekad učila voziti, dok su mi noge klecale od straha. I ja sam nekad bila maturantica. Ali za razliku od ukočenog pogleda prema semaforima, bez straha sam gledala u život.
Obučena u tu istu majicu, koja mi je tada toliko značila. Predstavljala je sve na što sam bila ponosna. Odlikašica, s puno prijatelja. I dio 4a Gornjogradske gimnazije – za koji sam bila uvjerena da će mijenjati svijet.
I po čemu sam onda bila drukčija od današnjih mladih? Po malo čemu. Želje su nam bile vjerojatno iste. Ali mogućnosti baš i ne.
Velika odluka
Čemu se imaju veseliti maturanti generacije 2011/2012? Ministar obrazovanja Željko Jovanović misli da imaju mnogo čemu. Nije „norio“ (ludovao, op. a.) s njima, ali im je poslao čestitku:
„Danas je velik i lijep dan. Vjerujte mi, da imam zlatnu ribicu, poželio bih opet nakratko biti maturant. Veselite se i uživajte. Zaslužili ste to. Jednako tako, ako svoj život usporedimo s troskokom, onda je sve što ste dosad radili bio jedan veliki zalet za onaj prvi, možda i najvažniji skok. Pred vama je državna matura, želim vam mnogo sreće i uspjeha. Upišite fakultete koje želite i najesen nastavite učiti, jer znanje je moć.“
Mladi kojima knjiga nije jača strana, sreću će na tržištu okušati odmah. I trebat će im je u ogromnim količinama, jer na tržište stižu u vrijeme krize, kada se tvornice i tvrtke češće zatvaraju nego otvaraju. Bez veze i političkog pokrovitelja, koji bi ih pogurao kad „zaškripi“ – teško će se snaći.
Dio maturanata krenut će savjetom ministra. No, ne baš zbog njega, već zbog želje za znanjem i kako bi jednog dana bili što konkurentniji na tržištu. Upisat će fakultete. Obrazovat će se, ali većina će potpuno nepripremljena stići na tržište.
Zlatna ribica
Možda će za nekoliko godina biti bolje. Ali danas – gotovo polovicu od 310.000 nezaposlenih u Hrvatskoj čine mladi do 34 godine. Ni studij informatike, za koji se mislilo da je bogomdan, nije više takav mamac za poslodavce.
Nimalo poticajno vrijeme. Mnogi će to maturanti shvatiti, ako već nisu, nakon što krenu u potragu za poslom. Otrijeznit će ih slaba ponuda. I velika konkurencija.
Oni, pak, koji su sve karte odlučili baciti na obrazovanje, mogu se samo nadati da će doći bolja vremena. Ili da će uhvatiti zlatnu ribicu. Bude li ona ministrova, znači da su im ostale dvije želje.
Jednu im ostavljam na izbor. A ja im želim odličan posao, na koji će, kao i ja danas, ići s osmjehom na licu. Posao o kojem su možda i sanjali, ne baš na „Norijadi“, ali u danima kada su se „spremali napraviti svoj prvi veliki skok“.
Izvor: Al Jazeera