Draga Ameriko: Zovem se Khan i nisam terorista

Bollywoodska zvijezda Shah Rukh Khan je jedan od najslavnijih ljudi planete (Reuters)

On je jedan od najslavnijih ljudi svijeta. Vole ga milioni. Njegovi filmovi su skoro uvijek rasprodani. Ali kada je zvijezda Bollywooda, Shah Rukh Khan otputovao u SAD u četvrtak, osiguranje ga je zadržalo dva sata, dok su provjerili njegov „status“.

Ironija je još veća jer je njegov najpopularniji film priča o čovjeku koji je odlučan u namjeri da posjeti američkog predsjednika i preda mu veoma jednostavnu poruku: “Zovem se Khan i nisam terorista”.

Film nudi snažan pogled na to šta znači biti musliman u zemlji slobodnih i domu hrabrih. Pitam se da li je Državnoj sigurnosti rekao da nije terorista.

Kaže da se osjeća ljuto i poniženo. Znam kako se on osjeća. U posljednje tri godine sam šest puta putovao u SAD. Svaki put sam bio zaustavljen, barem jednom. Rekli su mi da odem u čekaonicu i uzeli su mi pasoš. Ljubazan, ali neprijateljski raspoložen službenik vam kaže da sjednete.

Ne koristite mobitele da nazovete svoje najdraže koji vas možda čekaju. Ne razgovarajte sa službenikom koji će vas studiozno ignorisati. Samo se zapitajte šta ste učinili da zaslužite takav tretman.

Ja sam britanski Pakistanac. Nosim britanski pasoš. Rođen sam i odrastao u Velikoj Britaniji. Izgledom nisam musliman. Moja religija ili njen nedostatak je moja stvar i nemam kriminalni dosije.

Ali upravo se tako osjećam, kao kriminalac. Svaki put kada sam sjedio u toj čekaonici gledao sam u ljude koji su sjedili zajedno sa mnom. Umorna djeca. Maltretirani i zabrinuti roditelji. Jednom sam čak vidio i gotovo slijepog čovjeka u invalidskim kolicima.

Ponekad sam vidio i Evropljane, ali skoro uvijek su to muškarci između 18 i 45 godina. To nagađam, nisam radio ankete. Djeluju kao da su iz juga Azije ili arapskog porijekla, i opet, nagađam.

Muškarci. 18-45. Južna/centralna Azija ili arapsko porijeklo. To je ogromna demografija koja se pokriva istim pokrivačem. Svaki put me je oficir Domovinske sigurnosti pitao ista pitanja. Šta radim ovdje? Koga sam planirao posjetiti?

Svaki put mi kažu da je to rutinska procedura i da će me pustiti čim prije. Sa Bliskog istoka, gdje sam baziran, do SAD-a se leti 14 sati. Svaki put sam bio umoran, gladan i mogao sam osjetiti da ću biti protrešen. Ali vika i bijes ne bi pomogli, jer ovi ljudi samo rade svoj posao.

SAD ima problem. Vrte se u krug po pitanju muslimana. U New Yorku su sigurnosne kamere uperene u džamije. Nedavno otkriveni sigurnosni podaci iz Amerike ukazuju da ako je kafić prikazivao Al Jazeeru, onda ga je vrijedilo dodatno ispitati.

Amerika, a ovo sam vidio u zajednicama britanskih muslimana, prepada ljude kojima bi trebala pomagati. Dobrim američkim stanovnicima koji plaćaju porez, glasaju i vole svoju zemlju, zabrinuti su ovim što se dešava.

Imam prijateljicu, koja osim imena nema ništa muslimansko u sebi. Psuje k'o kočijaš i derneči k'o Kanye West. Ona je palestinska amerikanka. Čak i ova njujorčanka, koja je sa svojim bruklinškim naglaskom amerikanka koliko je to moguće, plaši se života u SAD-u.

Često mi kaže „Pij sada, nikad ne znaš kad te mogu uhapsiti.“ Naravno, šali se, ali „In vino veritas, u vinu je istina“, – tako glasi stara izreka.

Uplašen u vlastitoj zemlji. Zamislite kakav je to osjećaj, ako ste posjetitelj i ako je prvo upoznavanje sa Amerikom pozdrav dobrodošlice koji kaže „Mislimo da ste osoba koju treba ispitati“. Zamislite kakav je osjećaj kada ne možete nazvati svoje najmilije koji vas čekaju sa druge strane aerodroma.

Shah Rukh Khan je jedan od najpopularnijih ljudi na planeti. On je imao pomoć indijske ambasade da ga izbave iz pritvora. Mi, obični smrtnici, prepušteni smo samima sebi.

SAD je brutalno ozlijeđena dešavanjima od 11. septembra 2001.  Ali više od desetljeća kasnije, nije naučila važnu lekciju, da su ljudi najveće blago.

Ako želiš zaustaviti napade sitne ali odlulčne manjine, onda prihvati pomoć i poštovanje onih dobrih ljudi koji dijele ime vjere sa teroristima, ali ne i njihov duh.
 



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO