Piše: Martina Kiseljak
“Mi smo bar imali putovanja, perone, suze, cmakanja, crveni pasoš bez mane, što prolazi grane bez puno njakanja…”
Pjeva Đole o crvenom pasošu zahvaljujući kojemu smo onda nekoliko puta godišnje obavezno išli ‘van’. Tako smo govorili. U Trst ili Graz. Doduše, moj nije bio crveni, nego svijetlosivi, dječji. A bilo je tako dobro doći u razred s mirišljavim gumicama. Praviti se važan s Wrigley's žvakaćima. Prošetati u novim špagericama…
Putovnice na daljinski
Aktualni su ovih dana pasoši. Ups, putovnice. Danas su plave i opet bez mane.
Zanimljivo. Srpski kriminalci godinama im nisu nalazili mane. Ovih smo dana saznali na koje su ih načine nabavljali. Znamo da su to bile legalno izrađene, a opet ilegalne, odnosno lažne putovnice. Pojednostavljeno, djelatnik policije pronalazio je i krao, da – krao, identitete osobama koje dugo nisu tražile putovnicu. Onda je djelatnik konzulata sa slikom naručitelja, odnosno kriminalca, izrađivao lažne putovnice. Pa su ih za masne pare prodavali kriminalcima. Kaže policija da su ih izdali stotinjak, zaradili pola milijuna eura. To je ono što se zasad zna.
I tako – godinama. Navodno su se lažne putovnice naručivale telefonom u pojedinim konzulatima, ono kao kad zoveš da naručiš nove zavjese ili garažna vrata. S daljinskim upravljanjem, molim vas.
E sad, ne može čovjek a da se ne zapita – kako? Mislim, jasno je da je to bio dobro uhodan posao, ali opet – kako? Kad djelatnici policije i konzulata godinama zarađuju i opskrbljuju putovnicama najopasnije kriminalce u regiji, onda se čovjek stvarno zapita – kako? Što su im za to vrijeme radili šefovi? A njihovi šefovi? Postoje li neke sigurnosne provjere?
I još me kopka kako to da kad su već djelatnici policije i konzulata zarađivali sve te stotine tisuća eura, valjda su ih nekako i trošili. Mislim, nisu ih držali zakopane u vrtu. Pa vadili s pozicije B-5, ono kad bi ujutro krenuli do grada i u šoping.
Mora bit’ da su u selu pokazali makar novi auto, stvar mentaliteta, ako me razumijete. To isto nikome nije bilo sumnjivo? Mislim, kad se bogati čovjek koji radi na tako osjetljivom području kao što je konzulat i izdavanje dokumenata, ipak bi se negdje trebala upaliti neka lampica, u svakoj ozbiljnoj državi.
Lažne, a vrijede
Kažu da su ove nove, biometrijske druge generacije, koje se izrađuju od 2010.godine, mnogo bolje, da ih je nemoguće krivotvoriti.
Samo, zakonsko je rješenje bilo takvo da stare vrijede dok ne isteknu. Što je baš dobro došlo spomenutim kriminalcima u regiji.
Jer, vrijede i ove lažne, a 50-ak ih je još lažnih negdje na tom tržištu.
Bez mane su i prolaze grane, ako ih se policija ipak nekako ne dočepa u nekim novim akcijama.
Izvor: Al Jazeera