Piše: Sead Numanović
„Uhhhh, što se nasekirah. Bože, kako je ovo tužna serija“.
Ovo već postaje rutina u komunikaciji s jednim meni dragim prijateljem. On me redovno (sedmično) SMS-om informira da je jedna turska serija na programu i sa mnom podijeli par impresija. Ako dobro pamtim, radi se o seriji „Bilo jednom u Turskoj“. Ili kako se već zove ta serija koja traje nekih 90 minuta i prepuna je tugaljivih scena i slika iz doba mog djetinjstva. Dakle nekih 35-40 godina unazad.
Fenomen turskih serija postaje štivo o kojem se rade i ozbiljne TV debate, raspreda se nadugo i naširoko o novom trendu snimanja „sapunica“ koji su inaugurirali Turci s visoko-kvalitetnom filmskom produkcijom. U tim emisijama, te rastuće brojnim blogovima na internetu, ističe se i korist koju Turska ima od sapunica. Raste interes turista za tu zemlju, a to se odražava i na popularnost šoping-tura, gdje ova zemlja ubjedljivo već godinama drži apsolutni primat u svijetu.
I mene je malo zakačio ovaj val koji je stigao iz Turske. I dalje im serije ne gledam, ali čitam kad naletim negdje na internetu na neko štivo iz ove oblasti.
Moram reći da ne gledam serije općenito.
Zadnja koju sam gledao bila je – za mene kultna – serija „Alo Alo“. Moja percepcija ove vrste filmskog uratka, dakle, temelji se na BBC standardima i britanskom humoru.
Ove novije produkcije su mi i strane i neprivlačne.
No, i mene je malo zakačio ovaj val koji je stigao iz Turske. I dalje im serije ne gledam, ali čitam kad naletim negdje na internetu na neko štivo iz ove oblasti.
Političke reakcije
Tako mi je za oko zapao tekst koji je Radio televizija Srbije objavila na svojoj web stranici među blogovima.
Anonimni čitalac tamo obrušio se na seriju „Sulejman Veličanstveni“ (ili tako nešto).
Ranije sam već čitao da su reakcije na tu seriju u Turskoj bile raznolike. Jedni kritiziraju produkciju da je brutalno iskrena i da je realnim predstavljanjem sultana Sulejmana nanijela štetu njegovom historijskom liku i djelu, a drugi da – opet brutalno realnim prikazom – serija nanosi štetu sekularnom temelju moderne Turske…
Na RTS-ovom sajtu anonimni pisac iznio je svoj stav iz kojeg je jasno da seriju nije ni pogledao, ali da mu je zasmetalo što se ona uopće emitira na srpskoj televiziji.
Čovjek ima pravo da kaže šta misli. Poštujem.
Tek, sapunica ovime dobija i još jedan – politički element. I to je nezaobilazno. Jednostavno, tema je takva. I kada sutra Amerikanci naprave kvalitetnu sapunicu o Bilu Klintonu i njegovoj porodici, političke reakcije bit će sastavni dio cijele te priče.
Serije, tako, iz područja koje karakteriziraju domaćice koje prate ljubavne zgode i nezgode latinoameričkih glumica i glumaca, prelaze na poligon ozbiljnog političkog utjecaja koji zahtijeva i dobija pozamašan medijski prostor.
I to je jedna od potvrda promjena u svijetu u kojem živimo.
Izvor: Al Jazeera