Piše: Mustafa Radončić
Danci su prvaci.
Prvak je ekipa koja nije ni trebala igrati završnicu, samo da je ušao šut Kire Lazarova u posljednjim trenucima utakmice drugog kruga između Makedonije i Danske.
U nastavku te akcije za pobjedu Danske pogađa Lindberg i pokreće jedan od najnevjerovatnijih povrataka u historiji modernog sporta.
Danska iz utakmice u utakmicu igra bolje, dok na drugoj strani njihovi glavni konkurenti prosipaju bodove i uz dozu sreće dolaze u borbu za polufinale.
Tu su pokazali i potvrdili kvalitet, osvojivši u velikom stilu svoju drugu titulu prvaka Evrope.
20 x 40
Legenda danskog rukometa, lijevo krilo Lars Christiansen, nakon finala je najavio da se na ljeto oprašta od igre koja mu je dala sve i kojoj je posvetio cijeli život.
U razgovoru za Al Jazeeru Christiansen ističe da mu je želja zadnju utakmicu karijere odigrati na Olimpijskim igrama u Londonu i da to po mogućnosti bude u borbi za neku od medalja.
„Ove godine je punih dvadeset kako se profesionalno bavim rukometom, a u aprilu slavim četrdeseti rođendan. Slučajno ili ne, dimenzije rukometnog terena su 20 x 40 metara i nastup na Olimpijskim igrama bio bi idealan završetak moje karijere“, ističe Christiansen.
Poljaci rekorderi
Turnir u Srbiji obilježila je između ostalih i reprezentacija Poljske, koja je bila zadužena za neke od rekorda.
Poljaci su jedini tokom Evropskog prvenstva postigli više od 40 golova. U pobjedi nad Slovačkom bilo je 41:24. Ujedno je ovo bila i najubjedljivija pobjeda sa 17 golova razlike.
Poljaci su kreirali najveći preokret kada su -11 protiv Švedske pretvorili u remi 29:29, a na kraju su imali i napad za pobjedu.
Balkan express
Ovaj turnir vratio je naš region u velikom stilu na rukometnu mapu.
Među prvih šest našle su se sve četiri regionalne reprezentacije koje su nastupile na Evropskom prvenstvu.
Regionalne reprezentacije su, kada se izuzmu njihove međusobne utakmice, na prvenstvu zabilježile 11 pobjeda, četiri remija i svega sedam poraza.
Uz Hrvatsku, koja je stalni učesnik završnica na velikim takmičenjima, tu su se još našli domaćin Srbija, Slovenija i Makedonija, koja je bila pravi hit.
Sve utakmice Makedonije imale su elemente drame, uzbuđenja i preokreta koje samo rukomet može ponuditi.
Posebno su dojmljivi bili makedonski navijači koji su preplavili Srbiju i bili pravi uzor kako se navija za reprezentaciju bez ijednog incidenta.
Ivano zauvijek
Zašto svaki ljubitelj rukometa mora voljeti Ivana Balića?
Zato što je najbolji, zato što je njegov rukomet nepredvidiv, čaroban i sušta suprotnost modernom Spartanizmu kome teži ovaj sport posljednjih godina.
Balić ima 33 godine na leđima, više neke stvari ne može raditi kao prije recimo osam godina.
Ali, svaki put kad izađe na teren, pronađe nešto novo čime potvrđuje da je jedinstven i neponovljiv.
U Srbiji je igrao malo u minutama ali jako značajno za bronzu koju je Hrvatska osvojila.
Na terenu je ostavljao dojam čarobnjaka poput Gandalfa iz „Gospodara prstenova“.
Pokušajte se prisjetiti nekih od njegovih poteza koji ponekad pobjeđuju i zakone fizike i bit će vam jasno zašto ga treba voljeti i cijeniti.
Sugestija za proizvođače sportske opreme da razmisle o ideji jedne linije tipa Balić.
Siguran sam da bi bila pravi hit i da bi svoje mjesto našla u mnogim ormarima za odjeću i obuću.
Tribine i drumske zasjede
Na tribinama dvorana u Vršcu, Nišu, Novom Sadu i Beogradu bilo je šaroliko društvo.
Ove godine su hit bila pokrivala za glavu.
Bilo je tu kačketa svih boja i dimenzija, vaterpolo kapica, cilindara, kaciga sa rogovima, šajkača i raznolikih šešira.
Ono što je bacilo ljagu na takmičenje ipak se desilo van tribina, kada su u nekoliko navrata brutalno napadnuti navijači iz Hrvatske.
Prave drumske zasjede srpskih huligana i loša procjena domaće policije mogli su završiti kobno, ali na svu sreću to se nije desilo.
Ostaje samo da se vidi za ubuduće da li su izvučene neke pouke.
Flaša u oko
Sa tribina je od strane nekog srpskog huligana nažalost doletjela i flaša, koja je završila na oku Žarka Šešuma, onemogućivši mu da igra u finalu, što je umnogome olakšalo put Danske do zlatne medalje.
Šešum je zaista čovjek sa bizarnim povredama. Godine 2009. je učestvovao u tuči koja se odigrala u mađarskom gradu Veszpremu, kada je smrtno stradao Rumun Marian Cosma, Hrvat Pešić je ostao bez jednog bubrega a Šešum je i tada zadobio tešku ozljedu oka.
Izvor: Al Jazeera