Talentirani dunjaluk Džihana

Dado Džihan

Dado Džihan je dijelom pisao muziku za film, glumio i svirao, što najbolje zna i radi. Džihan komentira:

“Biti u ekipi iz najbolje A Holywood produkciji je ipak čast i dokaz da je nešto što si već prije radio je prepoznato kao kvalitetno i dobro…”

Međutim, do ovog finalnog zahvata Džihanove karijere trebalo je 20 godina londonske bjesomučne utrke najprobirljivijim i najbogatijim tržištem talenata. Ovdje gdje je muzika jedna od rijetkih uspješnih britanskih proizvođačkih industrija. Probao se Dado u muzici, komponiranju, glumi, “voice over” i drugim autorskim disciplinama. Njegov se profil www.wavesandpatterns.com kvalificira holivudski, jer je, ako treba, klasični pijanist, ali isto tako i dizajner zvuka s iskustvom dužim od 30 godina.

Džihan je neobična ljudska duša. Nadaren, drugačije vidi stvari, a naročito čuje život oko sebe, i to koristi.

Spiritualnost Dado drži privatnim činom. Ipak:

“Mene i moju užu porodicu, Nesku, Jehana i Zadu, budizam prati od kada smo u Londonu… Nam Myoho Renge Kyo je chant koji nas je doslovice izvukao iz klopke i stanja gdje ti se misli roje i ako po nesreći pođu na negativno, a to je tokom rata bilo svakodnevno, mir i jednostavan osjećaj života pored nas je bio nekako prirodan. Mnogo smo naučili i, evo, nakon svih ovih godina i raznih vježbanja, studiranja, meditacija, mi smo na jednom finom mjestu,barem u glavama. Ne kaže se džabe: ‘Na svijetu mira neće biti sve dok ga svako ne pronađe u sebi!'”

Omaž za Irhada

Jedan tragičan londonski događaj, odlazak dvadesetogodišnjaka Irhada Durakovica iz života ovo NAS OVDJE, što smo s Irhadom veliki London dijelili, obilježen je omažom sa dole naznačenog treilera. Irhad je, kao što bi našs narod rekao, bio “jedan u million” s hudom srećom da zakači takozvani ljudski sindrom kravljeg ludila. Patnja i borba za njega, njegovu majku i najbliže prijatelje trajali su mjesecima.

Irhadova majka Indira Rizvo, kojoj je Irhad bio jedini sin, s Dadom je sarađivala na Anthony Minghella filmu s Juliette Binoche u glavnoj ulozi “Breaking and entering”. Na liriku Zlatka Pranjića, koreografiju i plesni komad Galije Kalićin, uz Igora Dropuljića i Ivicu Mušana, Dado je posvetio ovakav omaz Irhadu.

http://www.youtube.com/watch?v=jifbT_UOpis&feature=youtu.be

Džihanov je poduhvat u Jolie filmu samo posljednji u nizu sličnih.

“Mnoge lijepe projekte sam radio dole i ima divnih sjećanja i trenutaka. Snimanja u studiju Pavarroti, raja iz Mostara, grupa Sikter, Pro.ba produkcija, muzike za film i spotovi  u Ljubljani… Čast mi je da sam se družio i provodio lijepe trenutke na setu, u post produkciji i onako, u obicnom druženju s dobrim i plemenitim čovjekom koji je režirao nekad ‘Nadrealiste’ i film ‘Dobro uštimani mrtvaci’, za koji sam ja radio muziku, s rahmetli Benjom Filipovićem. Kakva duša od čovjeka.”

Pomenuo je “Nadrealiste” i sjećanja su se probudila. Kaže, mi ne kontamo koliko dugo smo “od kuće”.

“Sa svim ‘nadrealistima’ sam u kontaktu i sa svima imam korektan ljudski i drugarski odnos. S nekim se vidim češće, a s nekim rijetko, zbog jednostavnog geografskog razloga. Svi su prilično sretni i uspješni manje-više, i to u sferama u kojim su radili i prije. Ratnim ‘nadrealistima’ skidam kapu, kao i svima koji su se zadesili u ratu i ostalim ljudima, i to je plemenito naspram hipokrita, kojih sada ima toliko puno i na svim nivoima društva.Valjda je takvo je vrijeme došlo… Što reče Josip Pejakovic onomad: ‘Plah vakat za pogana čovjeka.'”

Daleko je – blizu

I evo, za kraj, o Dunjaluku Džihanovih:

“S bratom Vladom sam u dnevnom kontaktu. On je vrlo uspješan muzički producent, pravi maestro, živi u Austriji. Bliski smo, vidimo se i nekad zajedno radimo, mada ne tako često koliko bih ja volio, ali sve je OK. Tata Zahid Džihan, jazz bubnjar, i mama Ana Džihan, zaljubljenik muzike i dugogodisnja članica KUD-a Sloga.

Braća (po tati i njegovoj sadašnjoj supruzi Sabini Varešanović, bivšoj sarajevskoj pjevačici) Đani i Dženis Džihan su u Hamburgu, od kojih je muzici posvećen Đani i jako je dobar. Svi smo na evropskom kolosijeku, veza je London, Hamburg, Beč, Sarajevo! Daleko je – dakle – blizu.

Moja draga (Neska Isović) je profesorica klavira, ja sam isto sa Akademije, ali s R’n’R historijom. Znači, dobar mix, hoću reci – remix! Yehan Jehan (Jehan Džihan) je 19-godišnjak i njegova expresija je multimedia, s akcentom na muziku… Multiinstrumentalist (gitara, klavir, čelo, bubnjevi, bas, vokal), isto kao i Zada, koja, za sada, svira klavir, trubu i ukulele.”

I, šta je sljedeće:

“Prvo da uživamo u premijeri Angelininog filma u Londonu, dalje da se usavršavamo u muzici, da napišem još muzike, završim art instalaciju koja mi je još uvijek u glavi. Sljedeći mogući projekt kod nas je muzika za film ‘Halimin put’, u režiji Arsena Antona Ostojića i scenariste Feđe Isovića (scenarista serije ‘Lud, zbunjen, normalan’, poznatiji kao mali brat Neske Dadove), ali ipak najvažnije je da se prosvijetlimo i onda da odemo u zračnu toplicu na čist zrak i smreku!”


Reklama