Stipendije

Studenti u Puli: Popis zemalja, fakulteta i sveučilišta koji se mogu birati je dugačak (Pixsell)

Piše: Martina Kiseljak

Možete li doći malo kasnije? – pitali su me u Agenciji za mobilnost i programe EU. Sad nemamo slobodnu prostoriju za snimanje dogovorene izjave.

Hmmmm. Čudno. Molila sam ih da nađu slobodan stol. Metar prostora. I našli su. 

Agencija u centru grada, unutra gužva kao da se nešto dijeli besplatno. Neki mladi ljudi ulaze, izlaze. Nose papire. Zapitkuju. Čitaju. Da, nešto se dijeli besplatno: stipendije. Nedavno je objavljen natječaj Erasmus za jednosemestralno studiranje u inozemstvu.

Uskoro s ravnateljicom razgovaram o svim programima obrazovanja Europske unije: za studente (Erasmus), za predškolsku i školsku djecu (Comenius), za strukovno obrazovanje (Leonardo da Vinci) i za obrazovanje odraslih (Grundtvig).

Čujem da je više od četiri tisuće hrvatskih građana u posljednje dvije godine sudjelovalo u nekom od tih programa. Puno je manje stranaca bilo je u Hrvatskoj – 170. Bili su to studenti iz Poljske, Španjolske, Francuske, Austrije i Njemačke.

Program za cjeloživotno učenje Europske unije od 2007. do 2013. vrijedan je 6 milijardi i 970 milijuna eura. Program koji se planira od 2014. do 2020. godine trebao bi se zvati “Erasmus za sve” i stajat će 19 milijardi eura!

Da biste dobili stipendiju, ovisno o natječaju, ima više kriterija. Kod upravo objavljenog Erasmusa to su položeni ispiti, ocjene i najvažnije – motivacijsko pismo. Popis zemalja, fakulteta i sveučilišta koji se mogu birati je dugačak…

Upoznala sam Doroteju Jaković, studenticu germanistike i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Priča da je jedan semestar bila u Bonnu. To što je usavršila jezik, ok, dobro će joj doći. Ali me uvjerava da joj je puno važnije nešto drugo. Proširili su joj se vidici, družila se sa studentima iz cijelog svijeta, sprijateljila s Marokancem i Indijcem, snalazila se sama, prilagođavala, učila, vratila se drugačija…

Pa se sjetim svoje srednje škole, kad sam sa 17 otišla na nekoliko tjedana u SAD. U programu je bio smještaj u američku obitelj i učenje jezika.

Je li me promijenio? O, da.

Samo, ima tu jedna bitna razlika: moji su roditelji u ono doba morali masno platiti da bih ja širila vidike. Danas se u sklopu stipendija u većini slučajeva dobije se čak i džeparac. 

Izvor: Al Jazeera