Raspad

Do vremena kada Bosna i Hercegovina bude stasala za ulazak u Evropsku uniju, te institucije možda neće ni biti!

Sve češće u razgovoru s ljudima koji žive u EU čujem zabrinute tonove koji kažu da je “ovo kraj EU”. Govore to neke diplomate, neki politički analitičari i novinari. U javnosti to sve otvorenije (a neki i oštrije) govore i političari.

Kažu da EU počiva na trulim kompromisima, na kompliciranom i često neefikasnom metodu odlučivanja u kojem je najveći problem konsenzus. Kažu da “mali” (poput jedne Bugarske, na primjer) ne mogu ucjenjivati velike, a opet – kažu – neke velike ne možete pustiti da svima diktiraju kako da se ponašaju.

U argumentaciji pozivaju se na historiju (Njemačka) ili haotičnost (Italija). Takvim zemljama, dakle smatraju oni, ne treba dati sve poluge vlasti, nego ih se treba zauzdavati… Kad zagusti, mali najchešće pogledaju u velike i molećivo zatraže pomoć…

Evropska unija, posebno njena euro-zona, jeste u ogromnim problemima. Čini mi se da EU nikada nije bila u težem iskušenju od svog nastanka do danas, mada me neki upozoravaju da to ne mora biti tako…

Tek, priče o raspadu EU svakodnevno dobijaju na težini.

Sljedbenici teorije o sukobu civilizacija likuju. Eto, kažu, ne može miješanje. EU čine hrišćanske zemlje. Neke su katoličke, neke pravoslavne, neke protestantske. Zagovornici sukoba civilizacija ističu da je najmanje problema u protestantskim zemljama, a da se ne zna gdje je gore – kod katolika ili pravoslavaca, Navode primjere Grčke i Italije.

Mislim da je to previše pojednostavljeno. Mogao bih se složiti da u EU postoji očiti mentalitetski sraz između Zapada i Istoka.

Ima nešto malo istine u slijedećoj percepciji.

Dok su Nijemci štedljivi i marljivi, stalno teže većem dobitku i prodoru na nova tržišta, osvajanju novih tehnologija… Grci su lijeni, neodgovorni, troše više nego što imaju…

Zato Njemačka danas pumpa desetine milijardi eura u jednu Grčku s krajnje neizvjesnim ishodom tog pothvata, dok se Grci postojano bune što im se ukida primanje nezarađenog i sve nervoznije i duže ispijaju kafe po atinskim kafićima…

Na pojavnoj ravni, Grčka se grčevito bori da EU opstane i oni ostanu u njoj na ovaj ili onaj način.

Njemačka, pak, traži načina da promijeni stanje u EU kako se kriza ne bi produbljivala i Unija iz ovog belaja kojem svjedočimo ne bez straha, izašla jača.

Pacijent je, medicinskim riječnikom kazano, sve bolesniji, lijekovi ne djeluju kako se želi, potrebna je nova terapija. A glasovi koji pozivaju na eutanaziju, ili barem proglašenje kliničke smrti, sve su bučniji.

Ne znam da li će EU opstati. Vjerujem da hoće. Iz recesije će Stari kontinent izaći prije ili kasnije, iako je pitanje kako će Evropa izgledati za par godina.

Neki zagovaraju prekompoziciju EU i njenu podjelu po interesnim sferama.

Najveći dio Balkana potpao bi pod njemačku (i francusku) interesnu sferu. To i ima neke logike.

No, prekompozicija EU skopčana je s mnogo rizika, pa i nelogičnosti.

Dok se svijet integrira, jer podijeljen slabije prolazi na tržištu, usitnjavanje slabašne EU samo će pogoršati stvari.

Proces integracija nezaustavljiv je.

On može imati i ima uspone i padove, ali je to jedan prirodni tok u kojem je objedinjavanje prostora prvenstveno po ekonomskim i geografskim kriterijima neumitno.

Tako da će Evropska unija, na ovaj ili onaj način opstati ili ponovo izniknuti.

Samo je na nama, običnim ljudima, da pametno biramo, da se ne bi kajali.



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO