Novi zadatak. Mostar. Pokrivam eventualne nemire nakon utakmica Bosna i Hercegovina – Portugal i Turska – Hrvatska. Planirano je i javljanje uživo prvog dana emitiranja programa Al Jazeera Balkans.
U Mostar stižemo tri dana ranije. Cilj je, u gradu iz kojeg uglavnom izvještavaju o negativnim stvarima, pokušati pronaći i neku pozitivnu priču. Zadatak, lagan! Svugdje uvijek ima nešto pozitivno, razmišljam.
“Ima li ovdje nešto, po vama, pozitivno?”, pitam prvog prolaznika.
“Brata, pogriješio si grad”, glasi odgovor.
U par narednih sati nekoliko sličnih odgovora.
Sastajem se i s kolegom iz zapadnog dijela grada.
“Jedino pozitivno što znam je filmska revija, koja je u toku”, kaže on.
Grad koji nema nijedno kino – ima filmsku smotru. Kupljeno, mislim!
Zovem direktora festivala i dogovaram intervju. Naći ćemo se te noći u domu Herceg Stjepan Kosača.
U pet popodne nalazim se s još jednim kolegom. Iz istočnog dijela grada. Saznajem da je napustio novinarstvo. Sada je profesor matematike u osnovnoj i srednjoj školi. Ne može se sjetiti ničega pozitivnog u svom gradu, kaže.
Ubijen u pojam
Razmišljam o pogubnom djelovanju nacionalizma i politike, koja ga obilato koristi.
Prelijep grad, s divnim ljudima, ubijen u pojam, razrušen. I iznutra i izvana.
Kamerman Nedim i ja odlazimo na ćevape.
Vesela gazdarica zabavlja nas svojim opisima.
Policija pod punom opremom. Za svaki slučaj
Trčimo, nakraćim putem. Stižemo par minuta nakon sukoba.
Velika grupa policajaca na jednoj strani ulice. Oko njih razbijene flaše i nešto kamenja. Dolazim do komandira.
“Stotinjak navijača izašlo je iz okolnih kafana”, priča on.
Bacali su flaše i kamenje.
“Mi smo ih opkolili i riješili situaciju”, završava.
“Riješili?”, pitam. “Šta to znači?”
“Uhapsili smo jednog. Udario je kamermana”, pojašnjava komandir. “Ostali su se razišli.”
Vozimo se nekoliko krugova kroz dijelove grade gdje mi moglo doći do sukoba s policijom. Sve je mirno. Mostar tone u san.
Ujutro krećemo kući. Na radiju slušamo o “velikom okršaju huligana i policije”.
Pitam se jesmo li bili na istom mjestu i zašto kolege novinari to rade?