Dva izborna dana u Egiptu

Egipćani na prvim izborima nakon pada Hosnija Mubaraka (Daylife)

Piše: Vladimir Bobetić

Dan je početka izbora u Egiptu. Proces komplikovan i za same Egipćane, a kamoli za strance. U svakom slučaju prvi krug parlamentarnih izbora, za Donji dom,  trajaće dva dana, potom brojanje glasova, pa drugi krug.

Vojno veće pozvalo je građane da izađu na birališta. General major Mohamed Husein Tantavi poručuje da svaki Egipćanin imamo pravo da iskoristi svoj glas. Dodao bih, ima i obavezu, jer ukoliko se na biralištima ne pojave svi oni koji imaju ličnu kartu, platiće kaznu od 500 funti. Oko 65 evra, suma velika za egipatske prilike. Vojska i policija obezbeđivaće biračka mesta.

Propao je pokušaj Muhameda El Baradeja da se nametne kao mandatar za sastav Vlade nacionalnog spasa. Ostaje mu da čeka predsedničke izbore. Privremenu vladu vodiće, kako je to odredio Vojni savet, Kemal El Ganzuri, a on moli demonstrante da mu daju dva meseca da ispuni njihove zahteve.

Na trgu Tahrir ljudi se i dalje okupljaju. Malo hladnije vreme i kiša i broj okupljenih se smanjio. Ne znam za koliko ali upadiljivo vidljivo. Oni koji su ostali, skoncentrisali su se kod zida koji je na početku ulice Muhamed Mahmud podigla vojska. Nema sumnje da će ih i danas biti na trgu Tahrir. Posle četvrtka i neuspelog „marša miliona“, petka koji je nazvan „danom poslednje šanse“ i nedelje ponovo nazvane „maršom miliona“ i ponovo ne uspele, više i ne vidim razlog zbog čega se ti ljudi okupljaju na trgu. Retko ko pamti i zbog čega su tu. Svako je iz nekog svog razloga. Beda je prvi zajednički imenitelj, pa tek onda odlazak vojske iz politike.

Verujem Tantaviju kada kaže da vojsku politika ne zanima. Vojska ima preče poslove. Pre svega čuvanje ogromene granice. Na zapadu sa Libijom, na istoku sa Izraelom i kontrola onoga što se nekoć zvala Nubija, dok je Egipćani nisu osvojili. Takođe verujem vojsci, skoro da sam ubeđene da neće odustati od namere koja je ljude vratila na Tahrir, biće predsednika izbranog na izborima, biće i parlamenta izabranog na izborima, ali biće i vojske koja će biti glavni branilac Ustava i njegovog poretka. Nešto kao u Turskoj, pre nego što je premijer Taip Redžep Erdoan vojsci posekao krila.

Stranaka koje učestvuju na izborima ima više nego u Srbiji devedesetih. Srećom pa su se spojili u koalicije. Najveće šanse ima Muslimansko bratstvo. Široka koalicija umerenih islamista. Jednostavno najbolje su organizovani, imaju najbolju strančku infrastrukturu i vrlo dobre kontakte sa građanima. Znaju njihove probleme i u proteklih nekoliko meseci trudili su da ih reše. Nezaposlenima da nađu posao, gladnima hranu itd.

Tu je i lista Islamske Alijanse. Zalažu se za teokratsku državu sa primenom šerijatskog prava.

Koalicija „Revolucija se nastavlja“  okuplja  socijaliste, liberale i mlade. Imaju vrlo velike šanse da posle ovih izbora budu druga najjača koalicija posle Muslimanskog bratstva. Traže preraspodelu bogatstva i odlazak vojske iz politike.

I na kraju tu je „Egipatski blok“, koalicija napravljenja od slobodnjaka i socijaldemokrata koji su u doba Hosnija Mubaraka bili najjača opozicija. Zalažu se za modernu egipatsku državu a protiv šerijata i teokratije. Okupljaju i veliki broj biznismena.


Reklama