Kaže mi kolega da je dobio telefonski poziv iz banke u kojem mu je rečeno da mu je odobren kredit od 2.000 eura iako on tako nešto nikada nije tražio.
Uprkos vrtoglavim kaznama za šverc ljudi, krijumčari smišljaju razne maštovite načine kako prevesti ‘robu’ do željene destinacije.
Oni kojima pozli u domu, a ne na ulici u Srbiji, moraju se sami snalaziti kako bi došli do zdravstvene ustanove.
Kako se polako ali sigurno srozava školstvo u Srbiji i zašto djeca privatno uče ono čemu je trebalo da ih nauče u školi.
Imam utisak da su naše kasirke iz osamdesetih, doduše nesvjesno, napravile prvi korak ka preoblikovanju pojedinca u potrošačkog zombija nudeći nam žvake umjesto kusura.
Prema nezvaničnim podacima, čak 400.000 djece u Srbiji odrasta u bijedi i neimaštini, mnoga su i bez socijalne pomoći.
Na brdovitom Balkanu je štošta moguće, pa i da ljudima iznad glava postave dalekovode. Da je šala, bila bi loša, ali nažalost nije.
Zvuči nevjerovatno, čak i morbidno, da nekome zgrada padne na glavu, ali moguće je, i to u Beogradu i u tako nešto smo se uvjerili otprilike desetak puta u posljednjih nekoliko godina.
U Srbiji više od 100.000 ljudi živi ispod granice siromaštva, a više od 35.000 hrani se javnim kuhinjama, od kojih je 12.000 djece.
Kako treba vaspitavati djecu, a kako roditelje i da li potpuno treba zabraniti bilo kakav fizički kontakt pod parolom sprečavanja nasilja nad djecom ili se samo treba više uključiti u odgajanje i disciplinovanje najmlađih.