Potpuno slomljen odlazim kući mišlju o sudbini onog dječaka u papučama što toliko liči na mog brata.

Rođen je 8. maja 1974. u Prijedoru u kojem je pohađao osnovnu i srednju školu. Tokom rata preživio je masakr u Čarakovu i Zecovima, a potom logor Trno... polje te progon za Travnik. Živio je dvije godine u Slovačkoj a zatim do 1998. godine u Njemačkoj. Po povratku sa majkom i sestrama živi dvije godine u Sanskom Mostu odakle se vraća u Prijedoru među prvim povratnicima u RS i Prijedor općenito, već 2000. godine. U Prijedoru se odmah angažiram u zajednici, dovršavam školovanje. U ključnom periodu predsjedavao je Medžlisom islamske zajednice Prijedor (2007-2010). Međutim, svoj ljudskopravaški angažman započinje kao aktivista udruženja Izvor, a zatim kao sekretar Udruženja Prijedor92. Urednik je prijedorskog portala MojPrijedor.com, te dopisnik različitih medijskih kuća u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Spoljni je saradnik magazina Stav. Objavljivao je u Preporodu, Novom vremenu, Danima, te N1 itd. Od 2015. godine performer je na Bavarskom nacionalnom teatru u Minhenu. Međutim, zvanično nezaposlen.
Potpuno slomljen odlazim kući mišlju o sudbini onog dječaka u papučama što toliko liči na mog brata.
Egzodus iz Bosne i Hercegovine poprimio je novu dimenziju nakon informacija o odlasku vjerskih službenika iz zemlje.
Spomenik poginulim srpskim vojnicima u Trnopolju simbol je propasti procesa reintegracije i demokratizacije.
Gradska skupština je još jednom jednostrano raspravljala o događajima iz 1992. godine, kada su Bošnjaci i Hrvati morali biti obilježeni u ovom bh. gradu.
Najteže mi je nekako pričati s Ešom, u njemu nema mrva zlobe, u glasu mu osjetiš dobrotu, ali ja se pred njim samo skamenim.