Ne treba da se pitaš da li mi imamo metro, već da postaviš sebi pitanje zašto ne vjeruješ da imamo metro.
Ako ovih dana niste prolazili Beogradom, gotovo je cio centar raskopan. U gradu u kojem se, i kad nema nikakvih radova, teško može upotrijebiti fraza ‘prohodne ulice’ nastao je kompletan kolaps.
Svi možemo biti fudbalski selektori, a nakon predstave ‘Olimp’ znamo da se u mnogima od nas krije pozorišni kritičar i teoretičar.
Dejvid Koperfild ne može od 38.000 da stvori 244.620 evra, nije on dugogodišnji ministar u Vladi Srbije.
Migrantska djeca u selu kod Šida su uradila jezivu stvar – spremala su se da krenu u školu.
Što bismo se bilo čime bavili kada svake večeri možemo da gledamo majmuna na Pinku?
Sve će to biti u redu dok se ne umiješa pesimista predsjednik, koji će reći da u svakoj prostoriji imamo po tri zida bez njegove slike.
Ponašanje opozicije djeluje kao da su davno već postigli zajednički dogovor – da Aleksandar Vučić još dugo, dugo vlada.
U jednom dijelu Vučić piše da moramo da mienjamo naš način razmišljanja, ali reći da će naš mentalitet da se promijeni dolaskom jedne prodavnice namještaja djeluje neozbiljno.
Sve je korisnije od sjedenja dva sata naspram televizora sa kojeg se predsjednik Srbije obraća naciji.