Hladni rat se pomjerio na Bliski istok, gdje su države predvodnice vođene ne političkim već religijskim stavovima.
Cijeli Sadržaj
Prema kritikama, londonska predstava ‘Večera sa Saddamom’ je ljude žestoko nasmijala. Kada sam pričao sa građanima Bagdada o Saddamu, niko se nije smijao.
Grupa Al-Kaida na Arapskom poluotoku mogla bi profitirati od uključenosti Irana i Saudijske Arabije u Jemenu.
U audio isječku muškarac, navodno samoprozvani kalif, ne spominje glasine o svojoj smrti ili ranjavaju u zračnom udaru.
Proglašenje halifata nije mala stvar. To ima vjerski i politički značaj, kao i onaj koji još nismo vidjeli u Iraku.
Mladići se prijavljuju za borbu u centrima za regrutaciju u Bagdadu i širom države. Čuo sam kako neko govori da su premjestili oružje na lako dostupne lokacije u svojim domovima i autima.
Mnogi su se skupljali pod zastavom Islamske države Irak i Levant dok je postizala pobjede, ali je nizvjesno da će jedinstvo potrajati.
Bagdad je grad koji strahuje od samog sebe. Međutim, svijet više ne sluša, iako dnevno pogine 30 ljudi, iako sektaški sukob i dalje traje, iako je aktuelna opasnost od bombaških napada.
Niko ne bi trebao biti prisiljen da trpi posljedice hemijskog napada, pričaju Kurdi iz Halabje koji su preživjeli Saddamov napad bojnim otrovom 1988.
Uplašen u vlastitoj zemlji. Zamislite kakav je to osjećaj, ako ste posjetitelj i ako je prvo upoznavanje sa Amerikom pozdrav dobrodošlice koji kaže „Mislimo da ste osoba koju treba ispitati“.
