Srpska i jugoslovenska gromada nas je napustila. Možda se klapa rasturi, možda nastavi da traje, ali sjećanje na šefa Filipa Davida ostaje trajno u nama.
Cijeli Sadržaj
Savom i Dunavom će proteći još mnogo vode dok se u ovoj zemlji ne pojavio neko poput Bojana Tončića – nepokolebljiv i nepotkupljiv, uz to i veoma kvalitetan pisac.
Dvije studentice Valentina Vujičić i Slađana Todić odlučile su baš na dan kada se Bosna i cijeli svijet osim vučićevaca i dodikovaca prisjećaju srebreničkog genocida na društvenim mrežama to negiraju.
Uprkos nekoliko inicijativa Narodna skupština Republike Srbije još nema jedinstven akt o osudi zločina u Srebrenici.
Izricanje presude Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u Hagu glavne srbijanske televizijske kuće nisu prenosile, možda im neko uskoro iscrta mural u Beogradu.
Iako je građevinski radnik Vladimir Krnač na 22 pitanja u kvizu dao tačne odgovore, dvojica protivnika odlučila su da je on ‘najslabija karika’.
Vučić se napokon sjetio da, i Srbima i Albancima valjda, kaže da je normalizacija odnosa neophodna i da se ne može živjeti sa zidovima.
Srbi su vojno toliko slabi da im ne bih, da citiram jednog beogradskog Crnogorca, preporučio ni sukob sa – Lovačkim društvom iz Nikšića.
Ni samlŠapić ne zna zašto je posjetio Sokolac, ali zna ko mu je to predložio – i ne treba baš mnogo mudrosti da bi se zaključilo da akcenat treba staviti na dio Bosne koju Srbija želi da kolonizuje.
Uz Aleksandra Vučića i opoziciju, koja mu je nalik, treće zlo su desničari, pa će srbijansko bunilo potrajati; ukoliko se pritisci sa najvišeg mjesta ne pojačaju.
