Kuba i nuklearne tenzije: Jedna pogrešna procjena vodi u katastrofu

Oktobar je 1962. Rusija je na Kubi rasporedila nuklearne projektile u odgovoru na postavljanje američkog nuklearnog oružja u Turskoj i Italiji. Američka reakcija bila je blokada Kube u nastojanju da se spriječi dopremanje dodatnih projektila iz Rusije.

Pritisak na crveno dugme nikada nije bio bliži kao u tih 13 dana psihološkog rata dviju nuklearnih sila koji je prijetio da preraste u pravi, sa posljedicama od kojih je čitav svijet strepio.

I konačno, 28. oktobra, dvije strane su se, kada su došle pred samu crvenu liniju, dogovorile, čime je katastrofa izbjegnuta, a Rusi su povukli oružje s Kube, uz uslov da SAD više nikada ne izvrši kopnenu invaziju na njenog latinoameričkog saveznika. Vuk sit, ovce na broju, a svijet spašen.

Rizici najmanje nuklearne razmjene

Juni je 2024. Rusija je na Kubu poslala fregatu Admiral Gorškov i podmornicu na nuklearni pogon, nekoliko dana nakon što je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg najavio raspoređivanje novog nuklearnog oružja, zbog „sve većih prijetnji koje predstavljaju Rusija i Kina”. Naglasio je da NATO mora pokazati svoj nuklearni arsenal svijetu kako bi poslao direktnu poruku svojim protivnicima.

U odgovoru na dolazak Rusa na Kubu, SAD šalje svoju nuklearnu podmornicu u zaljev Guantanamo na tom karipskom otoku.

U jeku sve većih tenzija NATO-a i Rusije i sve agresivnije retorike i prijetnji nuklearnim oružjem, nije lako procijeniti šta će se dalje dešavati, novi zapleti ili pak smirivanje tenzija. Ili nastavak pokazivanja istočnih i zapadnih mišića bez ozbiljnih posljedica.

No, ono što je sigurno je da prijetnje korištenja nuklearnog oružja ne jenjavaju. Štaviše, sve su jače, što, kako kažu sagovornici Al Jazeere, nosi rizik od samo jedne moguće pogrešne procjene koja bi otvorila nuklearnu Pandorinu kutiju.

“Svi smo zabrinuti zbog mogućnosti nuklearnog rata, ali prošle su dvije godine tokom kojim je zabrinutost zbog mogućeg taktičkog nuklearnog rata između Rusije i NATO-a umanjena”, kaže Erika Simpson, profesorica međunarodnih odnosa na Odjelu političkih nauka na Univerzitetu Western Ontario u Kanadi.

„Međutim, uvijek postoji mogućnost nesreće koja uključuje nesporazum i pogrešnu percepciju. Kao i tokom Kubanske raketne krize, čelnici mogu nešto pogrešno shvatiti i donijeti prebrze zaključke koji imaju dugoročni učinak. Čak bi i razmjena vatre stotinjak taktičkih nuklearnih oružja mogla dovesti do globalne gladi i pada svjetske temperature”, dodala je Simpson, koja je i predsjednica Kanadskog udruženja za istraživanje mira.

Prije nekoliko dana, Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja objavila je da su globalna izdvajanja za nuklearno naoružanje tokom 2023. godine porasla za 13 posto, na rekordne 91,4 milijarde dolara. Prednjači SAD, sa 51,5 milijardi dolara.

Ruski mišići u američkom dvorištu

Nakon godina udaljavanja od nuklearnog oružja, globalna izdvajanja za njega su u proteklih pet godina porasla za 34 posto.

Ovoliki skok Međunarodni istraživački institut za mir iz Stockholma (SIPRI) nazvao je „neviđenim od Hladnog rata”.

“Relativno stabilna nuklearna strategija kasnijih faza Hladnog rata, obično poznata kao MAD, ili ‘uzajamno osigurano uništenje’, posljednjih je godina ustupila mjesto dvosmislenijem okruženju koje karakteriziraju nejasne ruske prijetnje da će rasporediti ili upotrijebiti nuklearno oružje kao odgovor na NATO-ovu podršku Ukrajini”, kaže Al Jazeeri Braden Allenby, profesor na Arizona State University.

“Međutim, takvo držanje nije novo i vrlo je slično nekim od strategija usvojenim 1950-ih i ranih 1960-ih dok su se SSSR, SAD i Kina borile da shvate implikacije nuklearnog oružja za tradicionalne vojne sukobe”, dodao je.

Nuklearni arsenal na granici EU-a

Nuklearne prijetnje slušamo još od početka rata u Ukrajini, pa i prije. U tome je prednjačila Rusija, koja je dio svog nuklearnog arsenala prebacila u Bjelorusiju, na granicu sa Evropskom unijom.

Analitičari kažu da je dolazak ruske flote umnogome osmišljen kako bi pokazao mornaričke mišiće u američkom dvorištu. Taj potez uslijedio je nakon eskalacije napetosti između Rusije i SAD-a, nakon odluke američkog predsjednika Josepha Bidena u maju da dopusti Ukrajini da napadne ruske ciljeve američkim oružjem.

Čak se i francuski predsjednik Emmanuel Macron, odgovarajući na nove Putinove prijetnje o spremnosti Rusije na nuklearni rat, dotakao te teme, rekavši da je Francuska “nuklearna sila” i da su takve prijetnje “neprimjerene prema zemlji koja ima nuklearno oružje”.

No, Richard Price sa Odjela za politologiju Univerziteta British Columbia stava je da svijet ipak nije „niti blizu” ispunjenju nuklearnih prijetnji.

“Užas upotrebe nuklearnog oružja i mogućnost eskalacije bilo kakve takve upotrebe i dalje je toliko zastrašujući da takvi manevri nisu ni blizu praga na kojem bi bilo koja strana ozbiljno razmišljala o njegovoj stvarnoj upotrebi”, mišljenja je Price.

Relevantno oružje koje se ne upotrebljava

“Naročito je Putin nastojao iskoristiti snagu nuklearnog oružja najbolje što može različitim prijetnjama, koje po mom mišljenju više treba shvatiti kao signale da on to pitanje smatra važnim, nego smislenim približavanjem stvarnoj upotrebi nuklearnog oružja. Ti događaji pridonose tome da nuklearne sile pokušavaju održati nuklearno oružje relevantnim na neki način, iako se ono ne može upotrijebiti”, govori Price.

Takvog stava je i dr. Alexander Lanoszka, profesor na Odjelu političkih nauka sa Škole međunarodnih odnosa Balsillie Univerziteta Waterloo u Kanadi.

Osvrćući se na ruske i američke podmornice na Kubi, za Al Jazeeru tvrdi da je mogući scenarij daleko od onoga iz 1962. godine.

“Vrlo je mali rizik od nuklearne eskalacije uzrokovane posjetom podmornice. Rusija jednostavno demonstrira da može dovesti vojnu imovinu visoke vrijednosti na Karibe, dok se mnoga njena moćna oružja neprestano uništavaju u i blizu Ukrajine”, kaže Lanoszka.

Devet država s nuklearnim naoružanjem – SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael – od 2023. je moderniziralo svoje nuklearne arsenale, a nekoliko ih je “razmjestilo nove nuklearne sisteme, utvrdio je SIPRI, što ide u prilog tvrdnjama da je svijet već u novom Hladnom ratu, ali sa mnogo više aktera.

„Nuklearna modernizacija od strane zemalja NATO-a zapravo bi dugoročno mogla smanjiti napetosti ako vrate osjećaj ravnoteže nakon stalnih ulaganja Rusije i Kine koja su uznemirila njihove susjede”, dodaje Lanoszka.

Opasnost vještačke inteligencije

Kada je riječ o ovoj temi, postoji još jedna stvar koja se ne bi smjela izostaviti – vještačka inteligencija, koja u vojnoj doktrini sve više mijenja ljudski faktor. Dok bi čovjek nekoliko puta razmislio da li pritisnuti crveno dugme, vještačka inteligencija bi to učinila trenutno – „bez razmišljanja”.

Taj aspekt spomenuo je i Allenby. Govoreći o Hladnom ratu i sadašnjoj realnosti, ovaj ekspert za, između ostalog, sigurnost i vojne tehnologije, navodi da postoje dvije značajne razlike između nekada i sada, a jedna je upravo integracija vještačke inteligencije u sisteme nuklearnog oružja, koju smatra opasnom.

“Integracija vještačke inteligencije u sisteme nuklearnog oružja, a možda i odgovarajući pomak sa ljudske prosudbe na algoritamsku kontrolu, bez sumnje će zahtijevati ponovno promišljanje nuklearne strategije. Barem kratkoročno, to bi moglo biti destabilizirajuće”, objašnjava Allenby, te spominje i uticaj Kine na rusku nuklearnu politiku.

“Dok Rusija rasipa ekonomsku i vojnu moć na rat u Ukrajini, ona počinje gubiti nezavisnost i postaje sve više i više vazal Kini. To implicira određeni stepen kineskog uticaja, ako ne i direktnu kontrolu nad aspektima ruskih nuklearnih aktivnosti i strategije. Uzeti zajedno, ovi trendovi znače da je vjerovatno da će se nuklearna strategija među velikim nuklearnim silama značajno promijeniti, ali barem u ovom trenutku još nema razloga za strah da su nuklearne prijetnje van granica racionalne politike”, rekao je Allenby.