Put Hrvatske od nekada gospodarski jake do deindustrijalizirane države

Sve do Domovinskog rata, dok smo bili dio bivše države, Hrvatska se mogla pohvaliti jakom industrijom i nizom proizvodnih pogona u kojima je radilo na desetine tisuća radnika. Bilo je to vrijeme socijalizma tako da je s odmakom od 30 i više godina teško govoriti koliko su sve te tvrtke bile ekonomski zdrave, a koliko se zapravo radilo o kupovanju socijalnog mira. I danas se stariji građani sjećaju niza hrvatskih gradova kao industrijskih centara u kojima se proizvodilo sve i svašta.

Zatvorene tvrtke

A, onda su došli Domovinski rat, razaranja ali i pretvorba i privatizacija. Sve to zajedno rezultiralo je kako je dobar dio svih tih tvrtki, ako ne i velika većina, prestao da postoji. Pogoni su zatvoreni, strojevi rasprodani, a radnici ostali bez posla. Tvrtke su ugašene, a zemljišta nekih od njih iskorištena za gospodarske zone, tržne centre, hotele… Dovoljno se samo prisjetiti niza gospodarskih središta koja su tijekom desetljeća bili nositelji razvoja Hrvatske kao i bivše države. Od nekadašnjih gradova – industrijskih giganata, ostala je samo sjena što se vidi po cijeloj Hrvatskoj.

Upravo radi toga često se može čuti kako je Hrvatska danas deindustrijalizirana država u kojoj i dalje izostaju neke velike i značajne investicije u otvaranje proizvodnih pogona. Upravo stoga se svi pitaju i kakva je gospodarska budućnost Hrvatske.

„Lijepo je vidjeti sve ovo kako je obnovljeno i sređeno ali problem je što nema posla. Vukovaru i Slavoniji, kao i Hrvatskoj, nedostaju neki veliki gospodarski ulagači koji bi bili zamajac razvoja i oko kojih bi se priljepljivali brojni manji gospodarstvenici. Ovako se sve svodi na trgovinu i razne tržne centre, a bojim se kako se od toga ne može dugoročno živjeti. Nama treba što prije neko novo Borovo ili neki novi Vuteks da krenemo naprijed. U suprotnom postat ćemo grad starih“, kaže nam Tomislav Kovačić iz Vukovara.

I Upravo je možda Vukovar najbolji primjer. Taj grad, koji je do 1991. godine imao oko 45.000 stanovnika, imao je tvrtku „Borovo“ koja je zapošljavala oko 22.000 radnika. Danas toliko stanovnika Vukovar ima. Od značajnijih gospodarskih subjekata poslovali su Vuteks, Stjepan Supanc, Drvopromet, Velepromet, Vupik… Danas, 30-ak godina kasnije, Vuteksa, Stjepana Supanca i Drvoprometa više nema, dok Borovo zapošljava oko 600 radnika. Slična je situacija i u Vinkovcima, Osijeku, Županji, Sisku…

Rast ekonomskih pokazatelja

Međutim, i pored svega toga iz Vlade RH svako malo se mogu čuti riječi hvale o podizanju kreditnog rejtinga, rastu BDP-a, rastu zaposlenih, sve manjem broju nezaposlenih, rastu plaća…

,,Ocjena agencije Fitch, koja je Hrvatskoj zadržala najvišu razinu kreditnog rejtinga dosad, ohrabrujuća je za gospodarstvo i građane, uzimajući u obzir sve globalne izazove s kojima smo se suočili. Uz političku stabilnost te zahvaljujući ubrzanom korištenju europskih sredstava i Vladinom paketu kriznih mjera, kao i ulaganjima u energetsku sigurnost, Hrvatska je pokazala otpornost u krizi te će prema Fitchu ostvariti znatno viši gospodarski rast u 2022. od predviđenog, ali i osigurati rast u 2023. To je jasna potvrda da je Hrvatska spremna dočekala ovu krizu te nastavlja ići dobrim smjerom. Ulazak u europodručje dodatno će zaštititi hrvatske građane od krize te osnažiti hrvatsko gospodarstvo”, poručio je predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Iz Vlade RH smatraju kako će ulazak u europodručje, činjenica da od 1. siječnja 2023. godine Hrvatska postaje dio Schengena i da euro postaje službena valuta omogućiti dodatan razvoj i rast gospodarstva.

Govoreći o ovoj temi direktor Županijske komore Hrvatske gospodarske komore Ivan Marjanović kaže da kada se prate i gledaju sve vijesti kako se u Hrvatskoj događa deindustrijalizacija što govori i to da su nekada veliki gospodarski centri tijekom godina nestali.

Ima nade

„Kada se govori o razlozima deindustrijalizacije jedan od njih je i promjena tehnologije kao i činjenica da se neki od proizvoda više uopće ne proizvode. Nekada bez njih nismo mogli zamisliti svakodnevni život, a sada ih uopće više nema. Isto tako neke su se industrije preselile u druge države svijeta u potrazi za jeftinijom radnom snagom. Puno toga se događalo tijekom proteklih desetljeća što sve utječe i na gospodarske prilike“, rekao je Marjanović.

Ipak, dodaje i kako industrije i dalje ima širom Hrvatske te da su se tijekom godina pojavile brojne nove tvrtke koje su uspješne i proizvode razne proizvode. Sve to, kako kaže Marjanović, govori i da će u Hrvatskoj uvijek biti industrije. Prema njegovim riječima građani moraju biti svjesni da je Hrvatska država sa manje od četiri milijuna stanovnika i da samim tim nikada neće biti nekakav veliki gospodarski igrač u Europi i svijetu. Naime, da bi netko postao svjetski gospodarski igrač prvo se mora dokazati kući, a Hrvatska je brojčano mala država.

„Ako govorimo o budućnosti hrvatske industrije ja tu prije svega vidim poljoprivredu ali ne na način da prodajemo kukuruz koji proizvodimo nego da proizvodimo gotove proizvod koji donose dodanu vrijednost, veće prihode kao i veći broj zaposlenih. Svakako da će turizam i u budućnosti imati veliku ulogu u hrvatskom gospodarstvu što je normalno s obzirom na naš položaj kao i činjenicu da nas godišnje posjeti više milijuna turista. Kao treći smjer daljeg razvoja gospodarstva u Hrvatskoj vidim IT industriju koja iz godine u godinu donosi sve veće prihode. Mislim da su te tri grane budućnost hrvatskog gospodarstva“, rekao je Marjanović.

O istoj temi razgovarali smo i s poznatim hrvatskim ekonomskim analitičarem Damirom Novotnym koji kaže kako sve to ipak nije tako jednostavno. Podsjetio je kako se razvoj industrije odvijao kroz četiri revolucije pri čemu je prva nakon izuma parnoga stroja, druga uvođenje beskonačne proizvodne trake u Fordovim tvornicama gdje su se proizvodili automobili, treća uvođenje informatičke tehnologije, a četvrta robotizacija. Prema njegovim riječima Hrvatska se nalazi između treće i četvrte revolucije i to je jedan od razloga nestanka industrija.

Ključne su sirovine

„I da nije bilo rata mnoge od industrija iz bivše države bi nestale. Primjera radi vukovarska tvornica Borovo je i prije rata bila u velikim problemima jer nisu mogli isplatiti plaće radnicima. Pri tome su imali velike gubitke, ogromna kreditna zaduženja, staru tehnologiju, a samim tim nisu imali novca za stvaranje novih proizvoda. Bilo je tu i raznih nelogičnosti poput one da je, primjera radi, Sisak imao željezaru, a da u blizini nije imao potrebu sirovinu. I u Vukovaru su se proizvodile auto gume, a da u blizini nije bilo potrebne sirovine. Pri tome se kroz brojne te tvrtke kupovao socijalni mir te je postojao značajan broj zaposlenih koji nisu ništa radili, a dobivali su plaću“, rekao je Novotny.

Pojasnio je to i kroz primjer ulaganja u brodogradnju u koju je Hrvatska uložila ogroman novac ali da ona jednostavno ne mogu opstati. Jedan od razloga tome je i što je nekada 70-80 posto cijene broda bila cijena čelika, a da danas 70-80 posto cijene nekoga broda čini njegova tehnologija. Kaže i kako su se slični scenariji događali i u drugim državama bivše Jugoslavije.

„Možda je i bolje da smo ostali bez tih nekih industrija jer da su ostale tko zna kakve bi bile jer se s starom tehnologijom ne bi mogle održati. Tijekom desetljeća unazad puno se toga promijenilo pa se tako danas proizvodnja nadaleko poznatih talijanskih cipela temelji na njihovom dizajnu i razvoju marketinga. Ipak, treba spomenuti i kako su neke industrijske tvrtke prošle kroz tranzicijski proces i da su to danas dobre i uspješne tvrtke. Takve su, primjera radi, Pliva, Podravka, Kraš… One su danas dobre i uspješne tvrtke čiji se proizvodi izvoze u brojne države svijeta. Samim tim su uspješne i kvalitetno posluju“, kaže Novotny.

Ovaj ekonomski analitičar budućnost hrvatske industrije i dalje vidi u turizmu gdje prije svega dugujemo našem idealnom geografskom položaju kao i činjenici da je Hrvatska blizu velikih turističkih tržišta. Budućnost vidi i u prerađivačkoj industriji i to prije svega onoj koja u blizini ima dovoljno sirovine. Jedna od takvih je drvoprerađivačka industrija, a velike razvoje mogućnosti vidi i u daljem razvoju poljoprivredne prerađivačke industrije. I on smatra da Hrvatska mora pronaći načina da ne prodaje samo sirovinu nego i da, poput više uspješnih prerađivačkih tvrtki, proizvodi što više finalnih proizvoda.

„Tu je novac. Sirovinu imamo, a imamo i tržište i to ne samo ovo naše domaće nego treba iskoristiti i činjenicu da godišnje Hrvatsku posjeti više od deset milijuna turista. Imamo primjer Podravke kao uspješne takve tvrtke. Dakle, potrebno je napraviti kvalitetan proizvod i onda snažno raditi na njegovom marketingu. Mislim kako je tada rezultat zagarantiran. Budućnost u Hrvatskoj svakako ima i proizvodnja slatkovodne i morske ribe. Imamo i niz primjera većih ili manjih farmaceutskih kompanija. Međutim, na Vladi je da pronađe načina da se ravnomjerno razvija cijela Hrvatska, odnosno da Slavonija ne ostane gospodarski zapostavljena. Za državu neće biti dobro ako Zagreb i okolica, sjever Hrvatske i dijelovi uz obalu budu gospodarski snažni, a Slavonija gospodarski na koljenima“, zaključio je Novotny.