Zveckanje oružjem i šovinističke teze

Piše: Zdenko Duka

Militantno jezgro braniteljskih udruga nastavlja voditi svojevrsni rat s hrvatskim vlastima.

Na nedjeljnom mitingu na glavnom zagrebačkom trgu kojeg je pod naslovom „Za hrvatski Vukovar – ne ćirilici“  organizirao famozni Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, okupilo se dvadesetak tisuća ljudi, dakle tek nešto više nego što ih je bilo na prvom javnom prosvjedu u Vukovaru prije dva mjeseca.

Nije tu bilo puno Zagrepčana, naprosto članovi mnoštva braniteljskih udruga organizirano su dolazili autobusima iz cijele zemlje, baš onako kako je to bilo i u Vukovaru.

Iako je prosvjed bio koliko-toliko dostojanstven i nije bilo otvorenog vrijeđanja i iole masovnije šovinističke harange protiv Srba – opet se prijeti silom, dakle, zvecka se i oružjem kako bi se spriječila provedba Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, a time omogućilo i postavljanje natpisnih ploča na ćirilici u Vukovaru.

Da se nije dogodilo ovo sa ćirilicom, odnosno da popis stanovništva nije pokazao da u Vukovaru živi više od trećine srpskog stanovništva pa, po Zakonu, oni imaju pravo i na alternativno pismo – našlo bi se već nešto drugo kako bi militantna desnica ucijenila sadašnju nominalno lijevocentrašku hrvatsku vlast.

Stare parole

Glavni govornik Tomislav Josić, čelnik Stožera, vukovarski branitelj, još je jednom ponovio da branitelji „neće dozvoliti niti silom postavljanje ćirilićnih ploča u Vukovaru“. Kazao je to već nekoliko puta.

Izvjesni Tomislav Zelić iz zadarske HVIDRA-e (udruge vojnih invalida) je prije nekoliko dana precizirao da je Stožer za obranu organiziran u svakom gradu i da su spremne interventne grupe koje će u slučaju postavljanja ćirilićnih natpisa u Vukovaru za šest sati biti tamo i „uklanjati ploče na ćirilici po cijenu zatvora“.

Ćirilicu je u Hrvatskoj 25. travnja 1941. zabranio Ante Pavelić, pa se naravno nameću i takve usporedbe.

Josić je u nedjelju iznio zahtjev hrvatskoj vlasti da do 18. studenog u Saboru donesu odluku kojom će se cijelo područje grada Vukovara proglasiti mjestom posebnog pijeteta za sve građane Hrvatske u zemlji i u svijetu, a nagađamo da to svakako isključuje mogućnost pojavljivanja ćirilice u tom gradu. Bi li to za Josića i njegove istomišljenike isključivalo i boravak Srba u gradu na Dunavu – to treba vidjeti.

Uopće se ne šalimo i ne dvojimo bez vraga zato što je u studenom 2011. Tomislav Josić u Glasu koncila, službenom glasilu Katoličke crkve, izričito izrazio žaljenje što je Vukovar u Hrvatsku vraćen mirnim putem: „Sigurno bi bilo sve drukčije da nije bilo mirne reintegracije. To je možda najgora stvar koja se Vukovaru mogla dogoditi“.

Naravno, jer Hrvat i katolik Josić ne zaboravlja kako je Hrvatska u nekoliko dana u Oluji ‘očišćena’ od najmanje 250.000 Srba. Hrvatskim šovinistima jako smeta čak i ovaj dosad najmanji udjel od 4,36 posto Srba u ukupnom stanovništvu Hrvatske.

Govor mržnje je posljednja dva mjeseca eskalirao u hrvatskoj javnosti, najvjerojatnije ohrabren djelovanjem dijela branitelja, Karamarkovog HDZ-a, ali i nekih visokih svećenika. Teze su vrlo jednostavne, rekli bismo vječne i načelno vrijede za šoviniste svih zemalja, a ne samo hrvatske šoviniste.

Zveckanje oružjem ima svoj kontinuitet u posljednje vrijeme.

Pretprošle nedjelje, na Uskrs, na Plitvicama je održan komemorativni skup Josipu Joviću, službeno prvom hrvatskom policajcu koji je poginuo prije 22 godine u puškaranju sa srpskim krajinskim pobunjenicima.

Nakon što je izaslanik predsjednika Josipovića, Siniša Tatalović, rekao da je predsjednik bio spriječen doći na skup, branitelji su se, glasno negodujući, povukli dvadesetak metara dalje i odbili slušati govor izaslanika.

Mihajlo Hrastov, bivši policijski specijalac koji je 1991. na karlovačkom Koranskom mostu pobio 13 zarobljenika i zbog toga je nepravomoćno osuđen na četiri godine, kazao je za Tatalovića da je „đikan, Srbin i četnik“ i da nije trebao doći. Inače, od hrvatskih predsjednika na ovu komemoraciju koja se održava svake godine, predsjednik Tuđman nikad nije došao, Stipe Mesić jednom a Josipović dvaput.

Prije petnaestak dana prekršajno je prijavljen predsjednik šibenske HVIDRA-e Mladenko Spahija, jer je u javnoj izjavi najprostačkije izvrijeđao premijera Zorana Milanovića i dodao da cijena oružja može biti praćka, može biti kamen ili glogov kolac „ali se nećemo dati“.

Još je na sastanku Generalskog zbora, na kojem se prije mjesec i nešto dana okupilo 47 umirovljenih hrvatskih generala, Davor Domazet Lošo kazao da „ove njihove strateške investicije gdje se rasprodaje zemlja, šuma i pitka voda, e to neće proći…Malo po malo, udar po udar, ipak padne stijena“.

A predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Tomislav Karamarko kaže da se Vlada ponaša kao slon u staklarni i da HDZ podržava braniteljski prosvjed protiv ćirilice u Vukovaru.

Za moguće aktiviranje braniteljskih interventnih grupa krivi Vladu: „Državna struktura pretvorila se u okupatora“, zbori obavještajac i policijac, trenutačni šef hrvatske oporbe i, prema svim anketama, najnepopularniji političar u Hrvatskoj. 

Pravo veta

Govor mržnje je posljednja dva mjeseca eskalirao u hrvatskoj javnosti, najvjerojatnije ohrabren djelovanjem dijela branitelja, Karamarkovog HDZ-a, ali i nekih visokih svećenika. Teze su vrlo jednostavne, rekli bismo vječne i načelno vrijede za šoviniste svih zemalja, a ne samo hrvatske šoviniste.

Najprije – „ovo je Hrvatska, a svi drugi su gosti u ovoj državi“ (Ruža Tomašić, s HDZ-ove liste za europske izbore) ili „Srbi moraju znati gdje im je mjesto“ (splitski gradonačelnik Kerum).

Usto ide to da samo Hrvati smiju biti ministri, dakle pripadnici manjina i ako smiju ovdje živjeti, onda ne smiju zauzimati bitne funkcije u Hrvatskoj. Pa onda teza „Ako je ne vole (Hrvatsku), neka je napuste“, također deviza Ruže Tomašić.

Pa onda, nevjerojatna lažna totalitarna teza o tome kako zapravo manjina u Hrvatskoj upravlja većinom. Vrlo je često iznose krugovi vezani uz Katoličku crkvu, jer kako se 86 posto građana izjasnilo da su katolici, onda si Crkva samozvano želi uzeti pravo veta u političkim pitanjima.

Takvo pravo političkog veta bi si željela priuštiti i radikalna grupa umirovljenih generala, koja je, dakako, najuže povezana s braniteljskim udrugama koje sada prijete svojevrsnim puzajućim državnim udarom.

To je teza: „Mi smo stvorili Hrvatsku, mi ćemo o njoj i odlučivati“. Kakvi izbori, kakvi bakrači…

Baš je na nedjeljnom zagrebačkom mitingu Josić elaborirao kako manjina upravlja u Hrvatskoj – jer „jedna nacionalna manjina diktira politiku Vlade“. 

Aktivisti Građanske akcije dočekali su prosvjednike protiv ćirilice postavljenim transparentima na nadvožnjacima s porukama „Ruka na srcu – govno u glavi“ i „Ustaše i četnici, marš iz Lijepe naše“. Lijepo je da se čula druga strana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera