Zrno po zrno – Almin Zrno

Almin Zrno na izložbi u Ljubljani (Ustupljeno Al Jazeeri)

Zrno po zrno, Almin Zrno. Umjetnički fotograf iz Sarajeva. Nedavno sam ga sreo na Sajmu knjiga u Cankarjevom domu u Ljubljani. Došao je na promociju svoje monografije ‘Apology of eros’, u režiji  Barbare Čeferin koja je vlasnica Galerije fotografija Ljubljana. Tada mi je i rekao da će baš u njenoj galeriji 13. decembra imati izložbu. Što me prijatno iznenadilo jer u Sloveniji, u toj vrsti umjetnosti, konkurencija je ubitačna. Nigdje na svijetu nema toliko dobrih fotografa.

Ali, eto, ima u Sarajevu. Samo treba dobaciti do Evrope (onda su sva vrata otvorena). Blizu, a tako daleko. Ipak su ga prepoznali jer on je tip umjetnika s kojim je veoma lako i jednostavno sarađivati. Skroman, vrijedan i maksimalno posvećen onome što radi. Skoncentrisan je na sve detalje dugog i komplikovanog procesa i ništa ne prepušta slučaju. Ali, ne mijenja svoju prvobitnu estetiku i način promišljanja, ako je ženski akt u pitanju, kom prilazi s puno poštovanja, čuvajući iskonsku ljepotu koju smo gledali krajem šezdesetih i sedamdesetih prošlog stoljeća, kad je crnobijela bila zakon.

Za prave majstore umjetničke fotografije je i danas, a mislim da publika to prepoznaje i vraća se u ‘bolju prošlost’ u kojoj je sve izgledalo lijepo i jednostavno (govorim o umjetnosti). Možda smo se zasitili novih medija, socijalnih mreža i digitalnog načina mišljenja (za razliku od analognog) koje je vjerovatno pojednostavilo život, ali je stvorilo neku ‘instant’ umjetnost koja služi samo da popuni rupe i praznine, a ne da oplemeni dušu i stvori prirodni užitak (nepodnošljiva brzina postojanja).

Atmosfera sa izložbe u Ljubljani

Miran, staložen i uporan

Zrna sam upoznao kada je imao četrnaest godina (rođen je 1966. godine). Vrzmao se po CEDUS-u, koji je u to vrijeme bio odličan studentski klub u Titovoj u Sarajevu u kom su izrasli mnogi vrhunski fotografi svih profila. Danas su rasuti po svijetu, jer je rat učinio svoje. Zato mi je simpatično, kad je Almin govorio o svojim počecima u profesionalnoj fotografiji uopšte, doslovno je rekao da je ratni profiter. „Kako to? Pa, fino, svi su otišli i ja sam ušao u prazan prostor.“

Miran, staložen i uporan, on je svoju šansu iskoristio. Samo zato što je puno radio i vjerovao u sebe. Dugo je bio fotoreporter u dnevnim i sedmičnim novinama poratnog Sarajeva, a potom se okrenuo svojoj prvoj ljubavi. Ništa ga nije moglo pokolebati i nikad nije odustao od onog što osjeća i voli, ma koliko se činilo nekomercijalno. Jer, umjetnost se teško može ‘jesti’, posebno u našim uvjetima, kad vlasti kulturu doživljavaju kao nepotreban trošak, a politika, k'o biva, zarađuje.

Iza njega je dvadeset godina umjetničkog rada i isto toliko samostalnih izložbi, bez kojih je prilično teško dobiti potvrdu koliko vrijedi ono u što je uložen trud, talent, mašta i vrijeme, kako u vlastitom gradu i državi, tako i u inostranstvu. Ali, decembarska izložba u Ljubljani, dokaz je da je Almin Zrno dostigao punu zrelost kao umjetnik i ambasador svoje zemlje. U krcatoj Galeriji fotografije Ljubljana, publika je mogla da vidi njegovu posljednju seriju pozitiva na temu ženskog akta.

Pozitivno je što on ženski akt tretira na najbolji mogući način, sa puno respekta, dostojanstva, ali i jednostavnosti. Gotovo ikonografski u crnobijeloj vizuri, igra svjetla i sjene stvara utisak fine patine. Kao da su u pitanju grafike vrhunskih slikara poput Mersada Berbera i Safeta Zeca. Žensko tijelo je subjekt a ne komad mesa koji je uslikan u nekoj kvazierotičnoj pozi. U njegovim radovima teško je i pomisliti da je ‘pornos u oku posmatrača’. Sve je nedvosmisleno, čisto i lijepo skoro do savršenstva.

Apology of Eros

Uz izložbu prodavala se i njegova druga, odlično urađena, monografija ‘Apology of Eros’ (prva je bila ‘Vijećnica’ iz 2015. posvećena kultnim izložbama Janisa Kunelisa, Brace Dimitrijevića i Ede Murtića), tako da je sarajevski umjetnik, sam sebi, postavio visoke kriterije. Cijena njegovih radova u Galeriji fotografije Ljubljana, kreće se između 1.000 i 1.200 eura, a svi sa kojima sam razgovarao na izložbi, imali su samo riječi hvale.

Almin Zrno je najbolji dokaz da se mogu i u teškim uvjetima ili uprkos njima, pozivnom energijom i aktivnim angažmanom, postići visoki ciljevi. Ako u nešto uložimo sve što nam je na raspolaganju, i iskreno vjerujemo u ono što radimo, neko će to prepoznati. Prije ili kasnije. I biće nagrađeno. Kroz život se prolazi malim koracima a može se stići daleko. Samo treba potporu sredine u kojoj živi. Da parafraziramo Bukovskog:  „ako vidite da se neko penje prema nebu, pridržite mu merdevine’.

Živi i radi u Sarajevu i aktuelni je predsjednik Udruženja primijenjenih umjetnika.  

Izvor: Al Jazeera