Zoran Vujović: Ni plasman u Evropu ne rješava probleme Hajduka

Vujović je osvajao trofeje sa Hajdukom, Crvenom zvezdom i Bordeauxom (Ustupljeno Al Jazeeri)

“Nakon što sam vidio poruku da razgovaramo za intervju, razmišljao sam o Robertu Prosinečkom, s kojim se znam i super smo se družili. Isto radi kao Ivica Osim kada vodi ekipu. Pravedan je i strog“, kaže na početku razgovora legendarni desni bek splitskog Hajduka Zoran Vujović.

I nastavlja: „Jednom prilikom putovali smo autobusom na aerodrom kada je igrala reprezentacija Jugoslavije. Bili su tu Hadžibegić, Baždarević. Šalili smo se i zezali, a Osimu sam rekao: ‘Šefe pričuvajte mi ručku, samo da ja…’ Inače, ručke su fiksirane u autobusu. Sutra sam bio rezerva. Šala je bila dobronamjerna, no sve ima granice do kojih se može ići. Imali smo dodatnu podršku koja je bila strašna inspiracija da istraješ u nogometu koji traži mnoga odricanja u blatu do koljena. Danas je veliki minus biti pošten. Žao mi je svih ljudi koji su zapali u nevolje. Ako je drugi zadovoljan, i meni je drago. Kod nas se stalno priča o ratu, umjesto da se posvetimo životnim pitanjima. Ovo kažem iz srca. Nemam puno prijatelja i ne želim podilaziti bilo kome. Sretan sam kada mogu drugome pomoći. Poštenje i rad su vrijednosti kojih se pridržavam u životu, a ‘zamjeram’ majci što me je takvog rodila“.

Nema osjećaj ljutnje, kaže, i razmišlja o svemu, posebno za vrijeme svakodnevnog trčanja na traci. Pogađa ga ljudska patnja. Prema njegovim riječima, jedan od najtužnijih dana bio je kada mu je uginuo pas na klinici za tumore.      

Nekadašnji as bio je sa Hajdukom prvak Jugoslavije 1979. i osvajač Kupa bivše države 1977, te 1984. Nakon desetogodišnjeg igranja za ekipu sa Poljuda od 1976. do 1986, rođeni Sarajlija nastupao je za Bordeaux, u kojem je 1987. osvojio duplu krunu u Francuskoj, potom Cannes, Crvenu zvezdu (osvojio prvenstvo i kup 1990), Vallauris Stade i Nicu. Za reprezentaciju bivše SFRJ odigrao je 34 utakmice i postigao dva gola. Igrao je na Svjetskom prvenstvu 1982. godine u Španiji.  

Lako stvaramo, ali i uništavamo igrače
  • Ko zaslužuje epitet igračke legende?      

– Treba uzeti u obzir sve što je igrač uradio u karijeri. Ovdje se lako stvaraju, ali i uništavaju igrači. Dužina trajanja, broj dobro odigranih utakmica i njihovo ponavljanje čine dobrog igrača. Ako nogometaš odigra dobro dvije godine, on ne može biti legenda. Zato je potreban duži period odličnih igara.

  • • Šta nedostaje igračima u Hrvatskoj da bi dostigli kvalitet onih koji nastupaju u najjačim evropskim ligama?

– Kada sam se vratio iz Francuske, vidio sam da igrači ne trče ako nemaju loptu u svom posjedu. Trenirajući kao mlad igrač, učili smo da u odbrani pariramo duplim pasovima protivnika. To se može postići stalnim trčanjem, što nije lako uraditi. Želim primijeniti ono što sam stekao kao igrač i trener. Ne govorim iz interesa da bi me neko zaposlio, ali može se poštovati mojih 450 odigranih utakmica. Ako na taj način nisam zaslužio mjesto na centralnoj tribini, onda je bolje da i ne dolazim na utakmice Hajduka. 

Sa 60-godišnjim Vujovićem razgovarali smo o aktuelnom trenutku i budućnosti Hajduka, kvalitetu Prve Hrvatske nogometne lige, podvigu selekcije Hrvatske na SP-u, na kojem je osvojila srebrnu medalju, reprezentaciji BiH i ličnim planovima.

  • Kako provodite vrijeme u Splitu?

– Šetam i zovem ljude da bih pronašao posao. Boli me kada ne odgovaraju na moje pozive i bar mi ne kažu da drugi imaju prednost. Nije da nemam od čega živjeti, ali htio bih raditi i prenijeti nogometno znanje. Tražeći posao u Hajduku, dva puta sam glatko odbijen. Ne mogu biti miran pošto bih mogao doprinijeti razvoju kluba. Bože sačuvaj da bih kopao jamu drugom, niti sam ljubomoran što drugi rade. Teško mi pada što ne radim kao trener. Druge stvari me ne interesiraju. Korektnost je bitna u odnosu sa ljudima. Nisam željan slave, niti mislim da je novac najvažniji u poslu. Treba dati podršku svakome tko radi, a ne samo riječima iskazivati razumijevanje u odnosu na drugog. To mi posebno smeta. Mislim da treba govoriti kritički i ako je nešto crno, ne može se kazati da je bijelo. Nastojim pronaći posao vani, što nije lako. Odlično se osjećam i vjerujem u sebe. Šteta je da nisam aktivan, mogu kao trener raditi još godinama.  

  • Šta mislite o igrama i rezultatima Hajduka ove sezone?

 – Mora postojati odgovornost kada je Hajduk 30 bodova u minusu za Dinamom. Hajduk nije prvak 15 godina i što je još gore nitko ne teži tome da bude prvi. Vodi ga 30-ak ljudi na ovaj ili onaj način iz Udruge Naš Hajduk, Torcide. Hajduk ode u goste kod Gorice i izgubi 0:3, mada ima veliku podršku navijača koji s razlogom budu razočarani. Isti porazi događali su se prošle ili prije tri godine. Da bi igrač imao hajdučko srce, mora biti odgajan i usavršavan u omladinskom pogonu. I kada sam igrao u Hajduku, gubili smo utakmice, ali protivnik nikada nije lako došao do pobjede. Trenirali smo kao specijalci i igrali u granicama korektnosti da se ne dobije crveni karton.

  • Gdje ste radili kao trener u inostranstvu?

– Radio sam u nekoliko navrata vani, ali nisam od onih koji su željni pažnje i traže da se o njima piše. Lijepo je bilo u Francuskoj, gdje cijene tvoj rad. Bio sam duže vrijeme u Maroku, godinu i pol dana u Saudijskoj Arabiji. Prije dvije i pol godine bio sam pomoćnik u Kataru, gdje se glavnom treneru nije svidio moj način rada.

Danas je sve manje parkova i zelenih površina gdje se može igrati nogomet, za razliku od mog djetinstva. Često se prisjetim betonskog igrališta na Grbavici, pošto sam puno naučio igrajući na njemu. Ajax je najbolji primjer dobrog rada sa mladim igračima. Za vrhunski rezultat je neophodno strpljenje. Ovaj nizozemski klub čekao je 20 godina da opet dođe u vrh europskog klupskog nogometa.

  • Koje su draži trenerskog posla u današnje vrijeme?

– Teško je raditi bilo gdje kao trener. Ne može se tek tako igrati tika-taka. Da bi talenti postali kvalitetni igrači, treneri ih moraju tome naučiti, isto kao profesori učenike u školi. Treneri trebaju biti solidno plaćeni. Glavna stvar je da igrač posjeduje nogometnu inteligenciju, a potom slijedi rad na taktičkim i tehničkim elementima. Hrvatska liga je izvanredna za igrače sa 18 godina. Problem je kada oni odu u druge zemlje i ne vidim kako mogu uspjeti. Gdje su danas Vukušić, koji je iz Hajduka prešao u Pescaru, Radošević i mnogi drugi. Mlad igrač ne može se odmah plasirati na američko, već recimo na bugarsko ili albansko tržište. Cijene igrača rastu iz financijskih razloga, no u svijet odlaze poluproizvodi koji nemaju kvalitet da zasluže mjesto u novom timu.

Ako želite vidjeti Mourinhov trening, platite 15 eura i gledate ga na internetu. Sve je dostupno, ne vidim veliku razliku između trenera koji vode engleske ekipe i rade u vrhunskim klubovima. Razliku prave budžeti klubova i igrači koji igraju kvalitetno u završnici Lige prvaka i nacionalnim prvenstvima. Budžeti klubova iznose 800 milijuna i oni kupe beka za 50 milijuna eura.

  • Da li će Hajduk izboriti plasman na evropsku scenu? 

– Sustav igre zavisi od kvalitete igrača. Upitno je koliko mogu nogometaši koji koriste dobro samo jednu nogu u igri da doprinesu uspjehu ekipe. Zato su potrebni treneri koji će nadograditi njihovo znanje. Danas se ulaže ogroman novac i igrači moraju biti što kompletniji.

Imao sam sreću da u karijeri postepeno prolazim igračke faze. Igrao sam za juniore Hajduke, omladinske reprezentacije Jugoslavije, za selekciju Hrvatsku na turnirima republika i pokrajina, na Kvarnerskoj rivijeri. Da bi pita bila ukusna, mora imati potrebne sastojke. Tako je i sa razvojem mladih talenata. Djeci se moraju jednostavno pokazati i objasniti nogometni elementi, a ne previše filozofirati. Moja sreća je bila da radim sa trenerima poput Osima, Mladinića, Ivića i Miljanića. Učili smo tehniku, promjenu pravca, oduzimanje lopte. Potom su se ispravljale greške, što mi je koristilo i u igri malog nogometa.

  • Gdje vidite Hajduk na kraju sezone?

– Žao mi je što je bodovna razlika za Dinamom velika. Možda nekima smeta Hajdukova bogata prošlost i otežavaju mu budućnost. Bez obzira na sve probleme u vezi sa infrastrukturom, niko nije spriječavao da Hajduk napravi dva kvalitetna terena i koncentrira se na praćenje talenata iz Dalmacije. Ova regija je nekada živjela za klub, a sada su aktivnosti svedene samo na Društvo prijatelja Hajduka iz Makarske. Problem je što ne vidim kraja osrednjim rezultatima za godinu ili dvije. Ako je neki igrač odličan u Rijeci ili Slaven Belupu, to automatski na znači da će igrati kvalitetno i u Hajduku. Želim da izborimo Europu i vjerujem da ćemo odigrati nekoliko utakmica u najmasovnijem europskom natjecanju. Daleko je to od onoga što je Hajduk predstavljao ranije na međunarodnoj sceni. Ne mogu se zadovoljiti time da Hajduk bude drugi naredne sezone sa minusom od 25 bodova iza Dinama. Kada gubite 0:3 u domaćem prvenstvu, jasno je da nemate kvalitetu za bolje rezultate u Europi, tako da sam plasman ne rješava probleme.

  • Kada će Hajduk pretendovati na titulu prvaka Hrvatske, na koju čeka od sezone 2004/05?

– Ne čujem da se među ljudima koji vode klub govori o prvom mjestu. Kao da se odustalo od želje da Hajduk bude prvak?! Ne mogu aplaudirati nekome ako to nije radom zaslužio.

  • Da li će Dinamo nastaviti dominaciju u HNL-u?

– Dinamo ima dobru klupsku organizaciju i igra utakmice protiv najjačih europskih ekipa. Na drugoj strani, Hajduk strepi da li će Rijeka osvojiti Kup Hrvatske, kako bi nas četvrto mjesto odvelo u kvalifikacije Europske lige. Sve zavisi od ambicija i angažiranja ljudi koji vode Hajduk. Ako se godinama ponavljaju isti rezultati, to nije slučajno.

  • Kakav je kvalitet hrvatskog prvenstva?

– Kvalitet je izvanredan za igrače koji završavaju juniorski staž. Ne znam koliko njih treba čekati da igrački napreduju, jer klupska rukovodstva donose odluke. Stvaranje igrača je dug proces, a sada svi treniraju i imaju sponzore. Za pravljenje šampionske ekipe potrebna je stabilna financijska situacija i vrijedan rad svih u klubu.

  • Kako ste doživjeli drugo mjesto Hrvatske na prošlogodišnjem SP-u?

– Bio sam nogometaš i nikad sretniji nisam bio nego kada smo osvojili srebro na Mundijalu. Klanjam se igračima i selektoru Zlatku Daliću za svu radost koju su nam priuštili. Fascinantno je odigrati tri produžetka u nokaut-fazi i proći dalje u svim utakmicama kada nemate pravo na grešku. Znam koliko se mora uložiti truda i proliti znoja za plasman u finale. Momci koji su ostvarili nevjerojatan uspjeh zaslužuju svo poštovanje do kraja života. Naježim se sjećajući se da je mala zemlja Hrvatska druga na svijetu. Odigrali su herojski cijeli turnir, uloživši mnogo snage i emocija. Po završetku SP-a rekao sam jednom reprezentativcu, kojeg ne bih imenovao, da će duži period osjećati umor, koji će biti prisutan i na pripremama za narednu sezonu. Svi u selekciji Hrvatske, pa tako i Modrić podnijeli su ogromne fizičke i psihološke napore.

  • Šta mislite o finalu SP-a između Hrvatske i Francuske (2:4)?

– Za osvajanje prvog mjesta trebate imati i sreće. Nakon što je favorizirana Argentina kiksala protiv novog prvaka, Francuska je lakše došla do finala od nas. Adut joj je bila ekipa kao cjelina, a manje kvalitetni pojednici. Hrvatska je pružila više od maksimuma da izbori finale, a protivnik je imao odmornije igrače i širi izbor, uzimajući u obzir klupu za rezerve. Francuska je zasluženo osvojila naslov prvaka, dok smo svi sretni i zadovoljni plasmanom u finale, bez obzira na konačni rezultat. Nijanse su odlučile, a za nas je svaka utakmica na SP-u bila kao završna. Mislim da je srebro Hrvatske veći uspjeh od titule svjetskog prvaka Francuske.     

  • Koje selekcije iz regije se mogu plasirati na Euro 2020?

– Uz Hrvatsku, naročito pratim reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koja nije mogla dobiti boljeg selektora od Prosinečkog. BiH ima šanse za odlazak na Europsko prvenstvo. Gledao sam posljednju utakmicu protiv Grčke u Zenici i primijetio veliki pad u igri. Džeko nije imao fizičku sposobnost da u drugom poluvremenu doprinese golom pobjedi BiH. Nisam vidio njegovu moć kretanja, što je razumljivo pošto se utakmice talijanskog prvenstva igraju svakog tjedna i stalno se mora pružiti maksimum. Nepošteno bi bilo negirati sve što je Džeko pružio reprezentaciji na osnovu jedne utakmice. Kada je cijela ekipa BiH pala, a drugi dao maksimum kao Grčka, onda je upitno da li će rezultat biti dobar. Igrači su ljudi od krvi i mesa, dogodi se da ih ne ide, pa i zbog uvjeta u kojima se igra. Da je teren u Zenici bio bolji i da je bilo više gledatelja, možda bi BiH pobijedila. Ante Mladinić je često znao reći da cijela okolica treba biti pozitivna kako bi to utjecalo na igrače da odigraju dobro.

Srbija ima dobrih igrača, no i mnogo problema. Nepredvidiva je reprezentacija. Nakon što se plasirala na Svjetsko prvenstvo, bivši selektor Muslin je smijenjen jer nije pozvao jednog igrača u tim. Takve stvari se ne događaju od jučer. I ranije je bilo pritisaka, u vrijeme kada je Osim bio selektor Jugoslavije. Imajući sve to u vidu, jasno je da su rezultati Hrvatske i drugo mjesto na svijetu plod kontinuiranog rada i sustava koji funkcionira godinama.

  • Možete li izdvojiti najboljeg trenera koji Vas je trenirao?

– Ne bih mogao reći tko je najbolji stručnjak. Izdvojio sam ih nekoliko: Osim, „Biće“ Mladinić, koji je bio vrstan u tehničkoj i taktičkoj pripremi, Ivić. Mladinić je bio prvak s Partizanom, a radio je i u francuskom Bordeauxu. Tomislav Ivić je ostvario najbolje rezultate i trenirao najveće klubove. Svatko je bio veličina na svoj način i gradili su autoritet znanjem, radeći s manjim brojem suradnika nego što je to danas kada stručni stožer broji i po pet trenera.

Izvor: Al Jazeera