Zoran Milanović se drži tuđmanističkog mitološkog narativa o ratu

Milanović sigurno zna tko je bio Jelić i zbog čega je protiv njega podignuta optužnica, ali ga za to jednostavno nije briga, kaže Markovina (EPA)

Odluka hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da odlikuje četiri gardijske brigade Hrvatskog Vijeća Obrane (HVO) i jedinicu Specijalne policije Hrvatske Zajednice Herceg – Bosna, zbog njihove uloge u oslobađanju Hrvatske, izazvala je buru negativnih reakcija u Bosni i Hercegovini. Najviše je zasmetala činjenica da je jedan od odlikovanih biti i optuženik za ratne zločine general Zlatan Mijo Jelić.

I dok u Hrvatskoj jedan dio liberalnih političkih struja na Milanovićev potez gleda kao na otvoreno koketiranje sa narastajućom desnicom drugi je doživljavaju kao nedostatak političke vizije i političke dosljednosti aktuelnog hrvatskog predsjednika. Zbunjuje, govorili su politički analitičari, to što Milanović javno kritizira endehazijski povik „Za dom spremeni“, a sa druge strane nema volje i želje da se suprotstavi obnovi desnice u hrvatskom političkom prostoru.

Tragom novinarskih špekulacija, koje govore da se Milanović u odluci da odlikuje Jelića povodio nedostatkom informacija, što je uostalom hrvatski predsjednik i sam istakao u nekoliko navrata, historičar iz Mostara Dragan Markovina vidi samo običnu političku igru dodajući kako je ubijeđen da je hrvatski predsjednik o svemu i svakome bio dobro informiran.

Milanović je znao ko je Jelić

“Kao što sam već u više navrata rekao, Milanović sigurno zna tko je bio Jelić i zbog čega je protiv njega podignuta optužnica, ali ga za to jednostavno nije briga. On se drži tuđmanističkog mitološkog narativa o ratu, kao uostalom i njegova matična stranka SDP, od prvog dana do danas. Na kraju krajeva i famozna saborska Deklaracija o Domovinskom ratu po kojoj se nije ništa problematično od strane Hrvatske događalo u Bosni i Hercegovini donesena je za vrijeme Račanove vlasti. Jedino što u svemu tome može biti utješno je ta suštinska nezainteresiranost Milanovića za širu sliku”.

Ako se Milanovićeva odluka o odlikovanjima posmatra iz perspektive simboličke revitalizacije paradržave HZHB onda se posljednjih deset godina mora prepoznati kao period u kojem se “tuđmanizam počeo nekritički glorificirati”, kaže Markovina.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Ako govorimo o hrvatskoj javnosti, najveći problem je taj u što je u času kad se Herceg-Bosna stvarala i kad su se događali najgori zločini u Mostaru i Dretelju dobar dio javnosti pa i ljudi takvog kalibra, kao što je zagrebački kardinal Franjo Kuharić bio oštro protiv te politike, da bi se u posljednjih desetak godina čitavo to razdoblje tuđmanizma počelo nekritički glorificirati, o čemu najbolje svjedoče unisone reakcije svih relevantnih političkih subjekata nakon presude toj tvorevini u Haagu. Ono što je ipak neupitno jeste činjenica da je svima jasno što je to zapravo bilo, ali se dobar dio ljudi pretvaraju da nije tako”.

Dobra je stvar što se Milanovićevo ponašanje dosta glasno kritikovalo u Hrvatskoj, a najglasniji su predstavnici “istinske ljevice”, kaže Markovina i dodaje kako je razočaravajuća činjenica da u hrvatskoj visokoj politici niko “ne misli da uopće treba postojati politika pomirenja prema BiH”.

Kritika ljevičara

“Prije svega odlična je stvar da je istinska ljevica sa značajnim brojem zastupnika ušla u Sabor i da sada ta vrsta iskrenih stavova bez ikakvih kalkulacija dobija legitimitet i pravo građanstva. A što se tiče politike pomirenja, meni je žao što ovo moram reći, ali doslovno nitko u hrvatskoj visokoj politici i na položajima ne misli da uopće treba postojati politika pomirenja prema BiH, upravo iz onih ranije navedenih razloga. Oni su, uvjereni da ne postoji nikakvi istinski problemi, niti ratno nasljeđe koji bi iziskivalo takvu politiku, zbog čega je i ne mogu provoditi. Jedino što postoji kao legitimna tema u široj javnosti jeste politika pomirenja prema Srbiji, koja se također tek stidljivo najavljuje”, kaže Markovina.

Ono što je zaintrigiralo javnost jeste nedavni medijski istup Ljube Ćesića Rojsa koji se javno “hvalio” kako je inijcijativu o odlikovanjima on lično podnio pri čemu je priznao da je ostao oduševljen Milanovićevim ponašanjem. Taj spoj otvorenog medijskog ultra nacionalizma, što je figura Ljube Ćesića Rojsa u hrvatskom javnom prostoru i nominalnog ljevičara, za kakvog se Milanović izdaje, za Markovinu nije ništa čudno i strano.

“Iskreno govoreći, od Milanovića ništa ne može začuditi, budući da se prečesto ponaša egzibicionistički da bismo se mogli praviti da je riječ o slučajnostima. A i inače mu imponiraju ljudi s takvim gardom i retorikom. On pak danas tvrdi da odlikuje HVO upravo generalno, što se savršeno uklapa u tu mitologizaciju ratnih narativa i nije palo s neba. Sjetimo se uostalom velike vojne parade koju je Milanović istim povodom organizirao u Zagrebu prije par godina”.

Loši odnosi dvije zemlje

Milanovićev potez samo će dodatno produbiti ionako loše odnose između Hrvatske i BiH, kaže Markovina ne amnestirajući nikoga od krivice za takvo stanje. Jedan od uzročnika tog problema je i retorika Željka Komšića koja je nepromijenjena još od predizborne kampanje.

“Odnosi naravno jesu loši iz nekoliko razloga. Prvi je stanovita nadmenost Hrvatske koja realno govoreći Bosnu i Hercegovinu uopće ne uvažava kao ravnopravnu zemlju, a k tome i bježi od svake vrste odgovornosti za ratne zločine. Osim toga, gotovo isključiva fokusiranost na Hrvate iz BiH zapravo puno više šteti tim ljudima kojima se sugerira da imaju neku drugu domovinu i gotovo pa da se potiče njihov odlazak iz vlastite zemlje, nego bilo čemu drugome, ali jeste znakovito. Na koncu, opet mi je žao što to moram reći, ali činjenica da je Željko Komšić s retorikom iz posljednje kampanje pa i ovom koju koristi kada govori o Hrvatskoj za vrijeme mandata jednostavno stvorio dodatni problem, ne samo u odnosima unutar BiH, nego i s Hrvatskom”.

Izvor: Al Jazeera