Zoran Galić: AJB DOC je već budućnost

S dodjelom nagrada koje su pripale ostvarenjima Zašto ropstvo? Zarobljena žena Bernadett Tuze-Ritter i Očevi i sinovi Talal Derkija, završen je prvi međunarodni festival dokumentarnog filma AJB DOC Film Festival.

Ovo debitansko festivalsko izdanje je AJB DOC najavilo kao izrazito respektabilnu dokumentarističku smotru koja je na jednom mjestu okupila mnogobrojne filmske radnike iz regiona i svijeta te uspjela pronaći put do srca zahtjevne bh. publike, naviknute na najbolje od svjetske filmske produkcije.

Osim ispunjenih sala koje su još jednom dokazale da u Sarajevu i BiH postoji veliki broj istinskih ljubitelja dokumentarnog filma, potvrda o uspješnosti prvog AJB DOC-a je stigla i od strane struke.

Da će ovaj Festival u budućnosti predstavljati jedan od najvažnijih u regionu, smatra i filmski producent Zoran Galić koji je, kao član ovogodišnjeg žirija, posebno oduševljen selekcijom filmova, bolnih, tragičnih i važnih tema te izrazitim autorskim umijećem njihovog približavanja publici.

• Koji su Vaši prvi utisci nakon završenog debitanskog AJB DOC-a?

– Prije svega, moram reći da sam imao neku vrstu pomiješanih očekivanja. Poznavajući ljude koji rade na ovome Festivalu i njihovu stručnost, znao sam zasigurno da će se potruditi i dati sve od sebe, a s druge, znam šta organizacija jednog festivala podrazumijeva i da se mnogo toga može izjaloviti. Već nakon prvog dana Festivala, shvatio sam da će to da bude jedna odlična stvar. Selekcija filmova je urađena sa takvom preciznošću, tu je šest ženskih i pet muških autora, balans već uspješnih filmova i onih koji to trebaju postati, initmnih i globalnih priča. Apsolutno je, dakle, napravljen balans između svih aspekata koje podrazumijeva jedan glavni festivalski program na svjestkom nivou. Nakon završetka mogu da kažem da je ovaj Festival apsolutno uspio i već nakon prvog izdanja preskočio mnoge „dječje bolesti“ koje su se mogle očekivati.

• Koje su to promjene koje je AJB DOC donio kada je u pitanju bh. i regionalna filmska festivalska scena?

– AJB DOC je vrlo specifičan i posebno zanimljiv zbog formata filmova koji se prikazuju. To su dokumentarni filmovi od 54 minute, što je puni televizijski sat, i to je za mene, kao nekoga ko dolazi iz igrane forme, a koji je navikao na filmsko trajanje od 90 ili 120 minuta, bilo pravo otkrovljenje. Da sjedite u kinu i gledate filmove od 54 minute. Upravo se to ispostavilo kao odlično rješenje, jer ti filmovi sa nešto bržom dinamikom, televizijskim trajanjem i zanimljivim temama, apolutno održavaju pažnju gledatelja od početka do kraja, i recimo ja, nisam niti jednom stigao da pogledam na sat ili otključam mobitel, što uvijek radim u kino salama. Treba izdvojiti i apsolutnu posvećenost selektora aktuelnim društveno-angažovanim temama, koje danas trebaju biti teme, što možda nije slučaj na nekim drugim festivala u regionu. Isto tako, pojedini festivali su se radikalno otuđili od stvarnosti, a s time i od publike, jer se ne bave onime što ljude trenutno boli, raduje i ljuti. Osim ovoga, mislim da je period održavanja Festivala također pogođen, jer je riječ o kraju festivalske godine kada se ne održava puno festivala, a kad zbog jeseni i kiše, ljudi žude za dobrim filmovima u kinima. Vidim da se to i pokazalo, jer su na svim projekcijama bile pune sale, velikih broj zainteresovanih gledatelja je ostajao na razgovorima nakon prikazivanja, koji su trajali i do 20 minuta. Sve ovo najavljuje jedan novi festivalski format koji ima ogroman potencijal.

• Da li ste očekivali pune kino sale, s obzirom da je riječ o dokumentarnom filmu?

– Al Jazeera je važan medij koji ima dostupnost do velikog broja ljudi te prestpostavljam da je unaprijed postojao plan kako doći do publike. Međutim, poznato je da dokumentarni film nije najpopularniji filmski format, tako da sam ipak u određenoj mjesti sumnjao u veliku posjećenost. Također, kako nije riječ o periodu koji pripada vrhuncu turističke sezone, sale ispunjene do posljednjeg mjesta, sa zainteresovanim turistima, domaćom publikom, gdje se sjedilo na stepenicama, za mene je bilo veliko iznenađenje, a tokom karijere sam imao priliku prisustvovati velikom broju festivala. Upravo je publika stvorila jednu posebnu atmosferu koja je ovim filmovima dala novu dimenziju i stvorena je međusobna interakcija ispunjena suzama, smijehom i ljutnjom, kakva nije moguća kada film gledate sami.

• Koliki je zapravo značaj pokretanja AJB DOC-a za bh. i regionalnu kinematografiju i na koji način ovaj Festival može dodatno unaprijediti bh. i regionalnu dokumentarističku scenu?

– Prije nešto više od godinu dana sam, razgovarajući sa ljudima sa Al Jazeere, prvi put čuo ideju o mogućem pokretanju festivala dokumentarnog filma i imao sam stav – ukoliko ga ne pokrenete, nikada nećete saznati kakav potencijal može da nosi. Al Jazeera Balkans je poznata po tome da posebno njeguje regionalni dokumentarni film i pomaže u produkciji dokumentaraca, finansira razvijanje ideja, prikazuje ostvarenja autora sa prostora bivše Jugoslavije i AJB DOC je nekako bio prirodan slijed te tradicije. Sa ovim Festivalom i svjetskom selekcijom se ljestvica podigla na jedan veći nivo i mislim da se na dinamičnijem prostoru, kao što je festivalski, željelo pokazati beskonačne potencijale ovoga filmskog roda u svijetu te iste približiti ovdašnjim dokumentaristima koji su imali priliku upoznati i razgovarati sa svjetski priznatim autorima. Jer, vrlo je važno za ovdašnje dokumentariste da se pored gledanja filmova, imaju priliku i ispričati sa autorima, da prođu kroz njihov proces pisanja, produciranja i snimanja. Sve ovo zajedno će u budućnosti stvoriti jedan izuzetno potentan prostor na kojem će se autori iz regioni moći baviti dokumenatrnim filmom na jednom većem nivou.

• Vi ste tokom svoje karijere uvijek davali priliku mladim ljudima i novim talentima. Na koji način AJB DOC može pomoći mladim dokumentaristima u daljnim razvijanjima njihovih karijera?

– Pričali smo o treninzima koji su organizovani za mlade ljude, AJB DOC Workshop-i, što je svakako jedna dodatna posvećenost ovoga Festivala razvijanju dokumentarističke forme. Ovaj Festival nudi prostor mladima da pronađu teme za svoje filmove i da ih razviju i unaprijede. Taj osjećaj da postoje teme u vašem okruženju za koje će vam jedan svjetski stručnjak „otkriti“ da su bitne i da mogu postati filmom, je jako važno za mlade autore, što znam iz vlastitog iskustva. Poklopilo mi se u zadnjih pet-šest godina da često radim prve filmove mladih reditelja i shvatio sam da kod njih postoji jedna doza pozitivne naivnosti i lepršavosti, u odnosu na pronicljive afirmisane autore, što se svakako treba iskoristiti i samo je potreban neko da ih pogura. Ja uvijek nagovaram mlade reditelje da se upuste u realizaciju svojih idelja i da ne kalkulišu previše i da iskoriste tu pozitivnu energiju koju imaju samo kada rade prva ostvarenja.

• Iako je ovogodišnji program bio donekle uslovljen televizijskim formatom, čini se da nije izostala niti umjetnička vrijednost selektovanih filmova, koju su autori postizali s izrazitim umijećem približavanja tema publici.

– Ja sam filmski reditelj koji je u jednom momentu postao producent i svaki put kad gledam filmove, gledam ih iz ugla autora koji je donio neke kreativne ideje i odluke. Rediteljski postupci filmova selektovanih za prvi AJB DOC su zaista genijalni. Recimo film Zašto ropstvo? Zarobljena žena o ženi koja je robinja u 21. stoljeću, je cijeli snimljen u jednom krupnom planu, s detaljima kao što je fokusiranost na oko ili dio nosa, lice jedne izmučene žene, što kod gledatelja izaziva osjećaj klaustrofobičnosti, tjeskobe u kojoj se jedno zarobljeno ljudsko biće nalazi, a čiji se vizuelni doživljaj posebno ostvaruje na velikom, kino platnu. Mnogo je u ovogodišnjoj selekciji bilo hrabrih rediteljskih postupaka, koji, kako kažete, jasnije i direktnije približavaju teme gledateljima, i koji jesu umjetnost. Mi iz filmskog svijeta, na televizijski format gledamo s nekom umanjenom vrijednošću, međutim snažan TV dokumentarac niti jednog trenutka ne zaostaje za nekim festivalskim filmom niti je njegova vrijednost manja. Ono što je AJB DOC otkrio jeste da je publika možda čak sklonija ovome formatu, a moram priznati da sam i ja uživao kao čovjek iz struke. To nam je u žiriju bila jedna od najčešćih tema za razgovor, da pored toga što smo saznali nešto novo, što smo saznali neke nove prikaze surovog svijeta u kojem živimo, pričamo o originalnosti rediteljskih postupaka.

• Pored naslova Zašto ropstvo? Zarobljena žena, koji film iz programa ovogodišnjeg AJB DOC-a je ostavio poseban utisak na Vas?

– Kako nisam detaljno upoznat sa stanjem u Siriji, a informacije do kojih sam dolazio su poprilično kontradiktorne, jednako kao što ljudi u svijetu nisi bili upoznati o ratu BiH, film Očevi i sinovi Talal Derkija me je zaista dirnuo u dušu. Nisam siguran niti da li on prikazuje stvarno stanje u Siriji, ali ta intimna priča jedne porodice, o jednom čovjeku kojeg je nesreća dovela do toga da svoju maloljetnu djecu šalje u rat. Taj film me najterao da se zapitam, kakve to okolnosti moraju biti, šta se mora desiti u životu da se donesu takve odluke. To je na kraju i priča o svima nama koji su se nekada našli u takvim situacijama koje tjeraju čovjeka da više ne razmišlja racionalno. Taj autor je zaista imao snagu da cijeli proces snimanja bude prisutan, ali i da se u filmu pojavi samo dva puta te tako fokus priče ostavi na porodici. To je jedan od onih filmova od kojih se ježi koža, evo i sada kada pričamo o njemu.

• Da li Vi trenutno pripremate neke dokumentarce koje bi možda naredne godine mogli gledati na AJB DOC-u?

– Ja trenutno pripremam dva filma koja su u različitoj fazi realizacije. Prvi film se zove Zemlja autora Marka Šipke s kojim sarađujemo već duži niz godina. Marko je istinski dokumentarista koji se bavi samo ovom filmskom formom i sada je snimio film o jednoj ženi koja se vraća u svoje selo Krnjeuša i koja shvati da je sretnija u divljini nego kada je živjela sa ljudima. Ta priča je ispričana iz ugla zemlje, drveća, što je jedan vrlo zanimljiv pristup. Drugi film je meksičko-bosanskohercegovačka produkcija, u kojoj su Marko iz Banjaluke i Adriana iz Tijuane u jednoj ljubavnoj vezi i koji su odlučili da uz pomoć svojevrsnih video-pisama iz svojih zemalja, jedno drugom predstave prostore u kojima žive, a koji se u mnogome razlikuju od današnjih apokaliptičnih medijskih naslova.

• Kakvo je trenutno stanje u Banja Luci kada je u pitanju dokumentarni film? S jedne strane čini se da je bh. dokumentaristička scena u konstantom sistemskom padu, a s druge, da se autori plaše progovaranja o nekim temama koje možda aktuelna politička vlast ne odobrava?

– I jedno i drugo. Film kod nas je toliko daleko od sistemskog da kada se on desi predstavlja svojevrsni kulturni incident, a najčešće ne privlači nikakvu pažnju, niti medija niti političara. Desi se i prođe. Teme su najčešće, šta je koji političar rekao i ko je kome udario šamar u nekoj Zadruzi. S druge strane, tačno je i da se autori, kojih je da budemo iskreni jako malo u Banja Luci, plaše i nalazimo se u jednoj od najgorih situacija poslije rata u kojem nacionalizam koji je svakako destruktivan po svojoj priodi, preuzeo sve i čak prerastao samog sebe. Danas u Banja Luci postoji ta stravična autocenzura koja je stvorena od straha, iza kojeg stoje egzistencijalna pitanja, neplaćena rata za kredit, sigurnost djece itd. Mi kao sistem generalno ne dajemo dovoljan prostor ljudima koji se hvataju u koštac sa bitnim, društveno-angažovanim temama, znajući da su na tankom ledu i da će im trebati pomoć da ih se izvuće na površinu kada taj led pukne. Mislim da je češće bio slučaj da se oni puste da potonu nego da ih neko vadi na površinu, a onda na jednom Festivalu imamo priliku pogledati film o ženi koja je robinja u „savršenoj“ Mađarskoj kako se danas predstavlja, i to od autorice koja ima 25 godina i koja svojom hrabrošću i talentom zabija prst u oko sistemu.

• Šta u budućnosti možemo očekivati od AJB DOC-a?

– AJB Doc je već budućnost. Selekcija filmova, organizacija i publika koja je ispunila sale do poslednjeg mjesta na većini projekcija je dokaz već prve godine možete da napravite događaj koji mijenja percepciju o dokumentarnom filmu i postavlja nove standarde. Od danas, svi autori i autorke koji imaju film vrijedan edukovane festivalske publike će željeti da se on prikaže na AJB DOC-u.

Izvor: Al Jazeera