Znate li kako je nastao smog i šta je vog?

Građani Sarajeva, i ne samo Sarajeva nego i drugih gradova u Bosni i Hercegovini, jako dobro znaju što je smog jer ih svaku poznu jesen dočekaju isti problemi zbog kojih im je otežano disanje i kretanje. U takvim brigama možda ni ne razmišljaju kako je riječ smog nastala stapanjem engleskih riječi za dim (smoke) i maglu (fog).

No, ako je riječ smog i poznata, malo će ljudi znati što je vog. Riječ je to koja označava vulkanski smog, odnosno zagađenje zraka nastalo kao posljedica aktivnosti vulkana (volcanic + smog = vog). Srećom, takvih onečišćenja balkanski su gradovi pošteđeni, iako će Sarajlije, Zeničani i Tuzlaci reći da bi lakše preživjeli vog od smoga.

Dvije navedene riječi dio su Hrvatskog rječnika stopljenica, jedinstvenog projekta koji je za sada dostupan samo u online izdanju i kojim je obuhvaćeno najmanje 5.000 stopljenica. Te je riječi troje znanstvenika – Ivan Marković s Katedre za hrvatski standardni jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu te profesorice hrvatskog jezika Ivana Klindić i Iva Borković – prikupljalo godinama, a predstavljaju pravu riznicu stopljenica koje su se u hrvatskom javnom prostoru pojavile u posljednjih 150 godina. Ukupno je 550 izvora, od svakodnevnog govora, preko medija do književnih djela, koji su obuhvaćeni i iz njih izvađene riječi „nastale stapanjem neznačenjskih dijelova više ishodišnih riječi i pojmova koje one znače“, kako stoji u definiciji stopljenica.

Živost jezika

Nažalost, troje autora ne žele istupati javno. Oni koji su pristali govoriti kažu kako stopljenice jednostavno ne mogu pokvariti jedan jezik, nego naprotiv – obogatiti ga, ukazati na potrebu za stvaranjem novih riječi i dokazati da je jezik živ.

Definicija stopljenice

“Stopljenica je ekspresivan leksem koji karakteriziraju enigmatičnost, ludičnost, humornost i kritički potencijal. Iza nje u pravilu proviruju namjera i svjetonazor, zaigrani tvorac ili osviješteni korisnik. Stopljenica je izrazito vezana za kontekst, prigodu, događaj, osobu ili (kada je književnost u pitanju) osobit karakter fikcionalnoga svijeta”, napisao je Krešimir Bagić, predstojnik Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u svom radu Stopljenica: riječ, figura, kultura.

„To su riječi iz skupine tzv. okazionalizama, što znači da netko u određenoj situaciji stvori novu riječ i upotrijebi je jedanput u nekoj prilici. Najčešće na tome sve i ostane, jer okazionalizam je vezan za konkretan, jedinstven kontekst i često se ne može ni razumjeti ako se ne navedu okolnosti u kojima je nastao“, objašnjava lingvistica Snježana Kordić.

No, stopljenicama i njihovoj popularnosti umnogome je pomogao kreativni novinarski i urednički tim ugašenog splitskog tjednika Feral Tribune. Njih se zapravo i smatra jednim od najzaslužnijih u povijesti nove hrvatske države za promoviranje stopljenica (među brojnima izdvajaju se: abdićirati, bankanalije, blentalitet, pjesnici i grozaici, prvaci u brukometu, predsjednički bandidati, skidanje majmuniteta, krađevinski poduzetnici).

Reagirajući na društveno-političku stvarnost obilato su koristili stopljenice u opremi svojih tekstova, no ne i u samim tekstovima. (Recenti primjer stopljenice Čokolinda, nastale tokom nedavne afere sa čokoladama iz Srbije koje je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dijelila djeci hrvatskih ratnih veterana u Dubrovniku, kao da je izašao iz Feralove radionice.)

Glasovir kao ‘nulta’ stopljenica

Vraćajući priču u povijest, Ivan Marković će u predgovoru Hrvatskom rječniku stopljenica podsjetiti kako su stopljenice nastajale u Njemačkoj još u prvoj polovici 19. stoljeća, a ubrzo su za njima krenuli i u Engleskoj. „Nultom“ stopljenicom u hrvatskom jeziku označava pojam glasovir (glas i klavir), nastalu 1860. godine.

Što sve može nastati od riječi ‘blog’

Bagić je u svom radu Stopljenica: riječ, figura, kultura i sâm konstruirao nekoliko stopljenica kojima bi jedna od sastavnica bila riječ blog (koja je također stopljenica), pa je tako naveo: blogalj, bloganj, blogarati, blogastično, blogataš, blogavan, blogika, bloglas, bloglašivač, blogledni, blogomet, blogoslov, blogoglav, Blogulin, bloguljen, bloguljotina, bložanstvo, dijablogičan, pobložan, razblog, stobloga, ublog, zabloga…

No, Marković navodi kako su internet i otvaranje svijeta koju je donio početkom 21. stoljeća, ali i „s poplavom američkih televizijskih serija i njihovih prijevoda, s potpunom anglizacijom i Facebookom uslijedila prava eksplozija stapanja u razgovornome jeziku, anonimnim internetskim forumskim komentarima, novinstvu, jeziku reklame, beletristici, u intelektualiziranome jeziku“. I onda su se na jezičnoj sceni, među ostalim, pojavili emotikoni i fableti, vitamini i pozitroni, ali i Brangelina te trumpokalipsa.

„Premda smo u tvorbi stopljenica sasvim dobro, autentično i simultano zapadnoeuropsku modu pratili još od druge polovice 19. stoljeća, otkad je i onoga što smatramo modernim hrvatskim jezikom, osviještene refleksije o stopljenicama nije bilo sve do početka 21. stoljeća. Ne prvi put zakasnili smo u refleksu i refleksiji stotinu godina i sad nam je navrat-nanos stizati poodmakle takmace. Hrvatski rječnik stopljenica u toj utrci dugoprugaš je koji trči unatrag“, napisao je Marković.

Stopljenice ili slivenice

Kao dokaz da su i drugi jezici na prostorima bivše Jugoslavije, i inače tako slični, prepuni stopljenica, odnosno slivenica kako ih označavaju u srpskom jeziku, svakako može poslužiti djelo beogradskog lingvista Ranka Bugarskog znakovitog naslova Sarmagedon u Mesopotamaniji.

„Iza vickastog naslova krije se pokušaj ozbiljne lingvističke i sociolingvističke analize velike količine prikupljenog nestandardnog, ali živog i aktuelnog, jezičkog materijala“, navodi se u predgovoru knjige.

Sam Bugarski za Al Jazeeru kaže kako je knjiga „rezultat dugogodišnjeg projekta prikupljanja, analize i klasifikacije (po područjima upotrebe i po tvorbenim modelima) novotvorenica koje naziva slivenicama“.

Klajn: ‘Humoristički efekt’

Lingvist i član Srpske akademije nauka i umetnosti Ivan Klajn ukazuje na to da “slivenice inače jesu ’mešane’ reči u izvesnom smislu, jer dok se kod normalne složenice uvek čuva i jedna i druga osnova (kuće/vlasnik i slično), kod slivenica se osnove seckaju, prepliću, prekrajaju, prelepljuju, naročito ako su po obliku slične jedna drugoj”.

“Efekat je humoristički (ne bih rekao ’karikaturalan’). Zato su slivenice jedna vrsta igre reči i zato se tako rado koriste u jeziku medija i reklame”, ukazuje Klajn.

„Tom materijom, slabo poznatom i doskora potpuno zanemarenom, malo se ko u regionu bavio iako ona pruža zanimljive i vredne uvide u aktuelne tvorbene i izražajne mogućnosti srpskog odnosno hrvatskog jezika. Ona zbog svoje efemernosti i neformalne prirode nije od većeg interesa za proučavaoce standardnih jezika, ali je sociolingvistički aktuelna kao svedočanstvo o procesima koji su u toku kako u jeziku tako i u društvu“, ukazuje Bugarski.

Po njegovom mišljenju, i u njegovom i u projektu njihovih kolega, ali i stvaranju stopljenica/slivenica „reč je o obogaćivanju jezika njegovim osavremenjivanjem i osvežavanjem, u znaku afirmacije slobodnijeg, standardnim normama nesputanog kreativnog jezičkog izraza, koji neretko jeste i karikaturalan“.

„Ali nije samo to. Reč je o nekoj vrsti deformalizacije, kolokvijalizacije i žargonizacije u jezičkoj komunikaciji, sasvim u skladu sa opštom demokratizacijom savremenog života“, dodaje.

I on ukazuje kako „tzv. novi mediji i društvene mreže, svakako veoma doprinose popularizaciji slivenica, pored ostalog i zato što je to odlična zabava za mlađe generacije – iako je slivenica bilo i pre tih medija, samo u daleko manjoj meri“.

Na kraju, pripadali oni kojima se stopljenice sviđaju mlađoj, srednjoj ili starijoj generaciji posve je jasno da hrvatski, srpski, bosanski i drugi jezici na području Zapadnog Balkana i na tom putu prate svjetske trendove, naravno koliko su to u mogućnosti i koliko im to dozvoljavaju oni koji jezike žele „ukalupiti“. Moderni svijet i suvremeni mediji svakako će onima „izvan kalupa“ pomoći da u toj borbi pobijede, a jezici nastave biti što su bili i što jesu  živa materija kojoj su promjene neophodne.

Izvor: Al Jazeera