Oglasi

Znate li gdje je spomenik Marije Bursać?

Današnje vrijeme u sebi sadrži preživjelu klicu fašizma koji je ubio Mariju Bursać...
Vođeni ljubavlju prema rodnom kraju, grupa mještana došla je na ideju da o vlastitom trošku izgradi spomenik i oživi sjećanje na ovu hrabru ženuWikipedia/Ustupljeno Al Jazeeri

U plejadi boraca Narodnooslobodilačkog rata koje je dao narod Drvara, posebno se ističe ime Marije Bursać, prve žene u Jugoslaviji koja je dobila zvanje narodnog heroja. Kada se narod drvarskog kraja 1941. godine pod zastavom Komunističke partije masovno digao na ustanak protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, među ustanicima sela Kamenice bila je i obična, nepismena djevojka Marija Bursać, sa svojom sestrom i dva brata.

Tada van rodnog sela potpuno nepoznato ime te djevojke, za nepune tri godine postalo je simbol hrabrosti i odanosti Narodnooslobodilačkoj borbi i Narodnoj revoluciji u Jugoslaviji.

Heroj rođen u narodu

Otac Marijin bio je ložač parnih kotlova u jednoj drvarskoj fabrici. Na Mariju je kao na najstarije dijete već u ranoj mladosti pao sav teret teških seoskih poslova.

Uprkos tome, ona je u 17. godini bila veoma snažna i lijepa djevojka. Tada je u zemlju došao okupator, a u Bosanskoj Krajini je počeo ustaški teror. Narod se dizao na ustanak.

Marija Bursać sa svim žarom svoje mladosti pridružuje ustancima. Organizuje omladinu i žene da sakupljaju odjeću i hranu za partizane, dočekuje umorne borce, pere im i krpi odijela i rublje, neumorno i požrtvovano pomaže pripadnike Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

„Kada je u pitanju uloga žena heroja, ona je izuzetno značajna. Ne smijemo zapostaviti da je žena vrlo aktivna i da ona po svojim karakteristikama ima izuzetno značajnu ulogu ako posjeduje te osobine koje ljudi prepoznaju od kraljice Hatšepsut, Kleopatre, Jovanke Orleanke, Klare Cetkin, pa evo do Marije Bursać. Sve su to na neki način žene simboli svog vremena, heroji svoga društva“, ističe historičar Velid Selman iz Sanskog Mosta.

„Rekao bih da su sretna ona društva u kojim su heroji naučnici, istraživači, umjetnici, sportisti, a ne heroji proistekli iz rata. Nažalost, mi živimo na prostoru u kojem su heroji proistekli iz rata, iz teških vremena, kao rezultat borbe protiv reakcionarnih ideologija, prije svega fašizma.“

Iz takve borbe, kao svejstan revolucionar, nikla je jedna neobrazovana, neškolovana, mlada djevojka Marija Bursać. Rođena je 1920. godine u Kamenici kod Drvara. Nije pohađala školu, ali je zahvaljujući činjenici da ju je lokalni učitelj otkrio, prepoznavši određenu snagu unutar nje, njenog bića i njene pojave, opismeno naučio je čitati i pisati.

„On joj je istovremeno govorio o potrebi borbe za socijalnu pravdu, jednakost, demokratiju. Učio ju je tome da prepozna šta je to fašizam, šta je to netolerancija, šta su to logori. I tu priču je Marija upijala, prihvatala, uključujući se u ilegalni pokret pred rat i prošla sve faze od omladinskog rada kao komesar jedne brigade omladinskog SKOJ-a kao član Trećeg bataljona, znači kao član jednog odreda, kao bolničar, pozadinski radnik i na kraju kao borac. Šta god je radila radila je srcem, vođena idejom borbe protiv zla kojeg je ona uspjela da prepozna.", kaže Selman.

U prkos bolesti

Dodaje kako Marija predstavlja jednu veličinu i gromadu koju treba cijeniti. Nije ona samo simbol tog vremena i borbe protiv fašizma, već treba biti simbol i inspiracija za sve, a posebno za mlade u današnjem vremenu jer fašizam nažalost nije pobjeđen kako se mislilo, zaključuje Selman.

Želeći neprekidno da daje više za Narodnooslobodilačku borbu, ona uporno zahtjeva od drugova da joj dopuste da ode u borbenu partizansku jedinicu. Toj njenoj želji bilo je udovoljeno početkom 1943. godine kada je osnovana Deseta krajiška brigada. U jednoj četi te brigade Marija je primila dužnost bolničarke.

Sredinom 1943. godine se razboljela, ali tek što se malo oporavila, vratila se u jedinicu. Deseta krajiška brigada upravo je dobila težak i odgovoran zadatak da na Prkosima, između Vrtoča i Kulen Vakufa likvidira niz jakih neprijateljskih utvrđenja.

Tim borbama pridružila se još od bolesti neoporavljena Marija Bursać koja je vodeći desetine bombaša osjetila neviđenu snagu, te iz juriša u juriš išla uspijevajući uvijek da se najviše približi bunkeru i da svakom svojom bombom pogodi pravi cilj.

Sa svih strana kosili su mitraljezi i rafali. U jednom času pao je pored Marije jedan partizan. Ona ga je odmah podigla i pokušala da ga iznese sa bojnog polja. Ali jedna granata preduhitrila je neustrašivu partizansku. Marija je bila teško ranjena, te je od zadobijenih rana kasnije i podlegla.

Zvijezda vodilja i danas

„Današnje vrijeme u sebi sadrži preživjelu klicu fašizma koji je ubio Mariju Bursać. Vremena su se promijenila, ali je fašizam, na žalost, preživio. Razmislite samo, koliko ljudi zna gdje je spomenik Mariji Bursać, a koliko je ljudi bilo u posjeti njenom spomen-obilježju?! Malo, premalo! Hoću vam reći da mi živimo vrijeme revizionizma i novofašizma“, kaže Dragan Bursać, novinar i kolumnista.

„U Banjaluci su nedavno za Dan pobjede nad fašizmom izjednačili četnike i partizane. Bolesno! Marija Bursać, prva žena narodni heroj, trebala bi biti zvijezda vodilja svima nama, samo mi se čini da su danas zvijezde vodilje oni koji su bili sa druge strane povijesti i koji su ubili Mariju. Na žalost.“

Spomenik prvoj ženi narodnom heroju 2016. godine, podigla je grupa nekadašnjih mještana sela Prkosi na visoravni Krmaruša, gdje je 1943. godine ranjena Marija Bursać, nakon čega je preminula u Drvaru. Prošlo je 76 godina otkako je Marija stradala i uspomena na nju polako blijedi, iako je selo Prkosi postalo poznato po njenom stradanju.

Vođeni ljubavlju prema rodnom kraju, grupa mještana došla je na ideju da o vlastitom trošku izgradi spomenik i oživi sjećanje na ovu hrabru ženu koja i danas predstavlja simbol jedne svijetle borbe za veliku ideju, a to je ideja mira, ravnopravnosti spolova, suživota i slobode svih naroda i narodnosti.

„Koliko Petrovčani poštuju hrabrost Marije Bursać, govori činjenica da su mještani sela Prkosi sami podigli spomenik na mjestu smrtnog ranjavanja prve žene narodnog heroja. Ovo selo nije elektrificirano, nema riješeno vodosnabdjevanje, a putna komunikacija je makadamski put izložen bujicama. I pored toga, oni su odvojili od svojih usta i napravili spomen-obilježje besmrtnoj Mariji“, s ponosom ističe Dejan Prošić, načelnik Bosanskog Petrovca.

„Petrovčani su ponosni na svoju antifašističku orijentaciju i izuzetno ponosni na činjenicu da je u našem gradu održana Prva zemaljska konferencija Antifašističke fronte žena (AFŽ). Petrovčani su i tada pokazali da su istinski borci za rodnu ravnopravnost.“

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.