Znam ja njih, ali znam i nas

Zamislite da protiv Trumpa, umjesto milijarde vrijednih CNN-a, NBC-a i The New York Timesa stoje tek Vreme i Feral Tribune, koji su imali budžet, recimo, Albuquerque Journala (Reuters)

Ona znamenita izreka: znam ja nas, *** ti nas, dakako, i dalje stoji. Ali važi i drugo: znam ja njih, *** ti njih. O tome je ovo slovo.

Srijeda. Gregory Bush, pedesetjednogodišnji bijelac, mentalni bolesnik sa debelim policijskim dosijeom, pokušao je ući u Prvu baptističku crkvu u Jeffersonu, u Kentuckyju. Pastvu te crkve dominantno čine Afroamerikanci. Bush nije uspio provaliti u crkvu. Onda je, bijesan, otišao do obližnje prodavnice i tamo ubio dvije crne žene, koje nije poznavao i koje mu ništa nisu skrivile. One su, prosto, bile “pogrešne” boje kože. Koliko bi ljudi Bush ubio da je uspio ući u crkvu?

Petak. Uhapšen je čovjek koji je na adrese Johna Brennana, biveg šefa CIA-e, Georga Sorosa, Hillary Clinton, Baracka Obame i Roberta De Nira poslao bombe. Šta je zajedničko tim ljudima? Liberali su i neprijatelji su američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je o nekima od njih govorio sa prezirom, o nekima sa mržnjom, a o svima lagao. Bomba je poslata i CNN-u, jednom od medija sa kojim je Trump u ratu. Ime uhapšenog je Cesar Sayoc. Ima pedesetšest godina i vatreni je pristalica Donalda Trumpa. Čovjek je samo htio pomoći svome predsjedniku i iz njegovog života ukloniti one koji predsjedniku život zagorčavaju.

Brijeg mržnje koji pliva američkim kopnom

Subota. Naoružani muškarac upao je u sinagogu u Pittsburghu u Pennsylvaniji i tamo ubio 11 ljudi. Dok je pucao uzvikivao je: “svi Jevreji moraju umrijeti”. Ubica je četrdesetšestogodišnji muškarac po imenu Robert Bowers. I on je pristalica Donalda Trumpa. Bowers je vjerovao da su Jevreji organizovali zavjeru čiji je cilj da ne-bijeli migranti preplave SAD. Bio je uvjeren da jevrejske organizacije finansiraju migrantske karavane iz Južne Amerike. U tim karavanima, tvrdi Donald Trump, kriju se i islamski teroristi koji će sutra ubijati američke građane. Kada su ga nedavno novinari upitali ima li neki dokaz da se među južnoameričkim migrantima kriju teroristi, Trump je odgovorio da nema. Ali da nema ni dokaz da se ne kriju. Prije nego što je uzeo pušku i pobio Jevreje u sinagogi, Bowers je na društvenim mrežama napisao: “Ne mogu više sjedjeti i gledati kako ubijaju moje ljude. *beš vaš pogled na stvar: ja ulećem”.

Tri navedena zločina samo su vrh ledenog brijega, zapravo brijega mržnje koji pliva američkim kopnom. Sve je to za samo godinu dana uspio čovjek kojega je u utrci za predsjednika podržao i Ku Klux Klan. No, protiv tog čovjeka su – sa izuzetkom Fox Newsa – najuticajnije televizijske mreže i novine, protiv njega stoji Demokratska stranka i dio republikanaca, sva sila uticajnih javnih ličnosti, opinionmakera, univerzitetskih profesora i intelektualnih autoriteta.

Da Trump ima kontrolu kao što su imali Milošević i Tuđman

Sad zamislite sljedeću situaciju: da Trump punih, recimo, pet godina ima punu kontrolu nad svim medijima u zemlji, kao što je imao Slobodan Milošević, kao što je imao Franjo Tuđman. Zamislite da protiv njega, umjesto milijarde vrijednih CNN-a, NBC-a i The New York Timesa stoje tek Vreme i Feral Tribune, koji su imali budžet, recimo, Albuquerque Journala. Zamislite, potom, da je Trump ostvario punu kontrolu nad univerzitetima i da se svega par profesora, koji će uskoro ostati bez posla, usuđuju osporiti njegovu politiku. Zamislimo da novinare koji ga nerviraju on mobiliše i šalje na ratište, kao što je Tuđman poslao Viktora Ivančića. Zamislimo da su Politika, Večernje novosti i Duga najčitanije novine u Americi. Zamislite da je Vojislav Šešelj drugi najuticajniji političar u Washingtonu. Zamislite da neka novina objavljuje spiskove i adrese muslimana, uz uređivačku politiku koja je neformalni poziv da ih patrioti potraže i ustrijele, kao što je novina u Hrvatskoj objavljivala spiskove Srba.

Koliko bi onda zločina iz mržnje bilo u Americi? Da li bi tada etničko čišćenje bilo nezamislivo u američkim flyover državama? Da, znam: u Americi nije tako baš zbog snage tamošnje demokratije. Ali nije li se mislilo kako je u toj demokratiji nezamislivo da neko pokušava ubiti ljude sa spiska predsjednikovih neprijatelja? Kako je nezamislivo da američki predsjednik vodi rat sa medijima? Kako je u takvoj demokratiji nezamislivo da neko ubija ljude slijedeći teoriju zavjere koju plasira predsjednik i njemu bliske političko-medijske grupe? Kako je u takvoj demokratiji, napokon, nezamisliv takav predsjednik?

A onda zamislite da prosječna plata u Americi iznosi ne dvije marke, koliko je bila u Miloševićevoj Jugoslaviji, nego, recimo, cijelih 500 dolara. Da sav taj fini, civilizovani demokratski svijet ne može više kupiti ni peti dio onoga što je naučio kupovati. Tada oni ne bi oružjem krenuli na one koje bi Bijela kuća označila kao uzrok njihovog siromaštva? Zamislite da na 500 eura padne plata građanina u Zapadnoj Evropi i da se Evropljani za posao smećara i perača sudova tuku, umjesto što te poslove, zato što ih niko neće, rade Turci, Poljaci i došljaci iz Afrike i Azije? Šta bi se tada desilo sa ljudima pogrešne boje kože i religije?

To sam vam htio reći. Znam ja njih. Jer znam ja nas.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera