‘Zlatni otok’ na meti energetskih ambicija

Započela su istraživanja u uvali Sepen kod Omišlja na hrvatskom otoku Krku, gdje bi trebao biti izgrađen plutajući LNG terminal (pogon za proizvodnju, pohranu i distribuciju ukapljenog zemnog plina), projekt koji je na sastanku ‘Inicijative tri mora’ podržao i američki predsjednik Donald Trump, a hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kao projekt od strateškog značaja promicala ga je i za posjeta Australiji i Novom Zelandu.

U prijašnjim planovima od sredine 90-ih razmatrala se gradnja kopnenog terminala, no prošle je godine odlučeno da će se zbog važnosti projekta, u kojem mnogi prepoznaju i geopolitički važne ‘silnice’ i interese, graditi plutajući, čija je izgradnja brža i jeftinija.

Istraživanja za kopneni terminal, objašnjavaju u tvrtki LNG Hrvatska, obavljena su ranije, no plutajući terminal s jedinicama za skladištenje i ponovno uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina, zbog FSRU broda za koji se priključuje i brodova koji prevoze LNG, zahtijeva dodatna istraživanja.

‘Sinergija rizika’ i prednosti plutajućeg terminala

“Istražni radovi namijenjeni za kopneno rješenje LNG terminala nisu dovoljni za izgradnju pristana plutajućeg rješenja, a koji i u najzahtjevnijim meteo i maritimnim uvjetima treba pružiti uporište za sidrenje dva broda, FSRU broda i broda koji doprema LNG, tijekom čega se u sigurnim uvjetima istovremeno trebaju obavljati operacije pretakanja LNG-a u FSRU te uplinjavanje i isporuka plina plinsku transportnu mrežu preko visokotlačne iskrcajne ruke smještene na pristanu”, objašnjava Andreja Lopac iz LNG Hrvatska.

LNG kao ekološka perspektiva

U LNG Hrvatska kažu da im je za potrebe razvoja distributivnog centra kao pilot projekta tzv. LNG Bunkering stanice u Rijeci za punjenje LNG-om kao gorivom plovila i teških motornih vozila te punjenje kontejnera za daljnji razvoz kamionima i željeznicom, iz kohezijskog je fonda dodijeljeno milijun i 307 tisuća eura za razvojne studije te projektne dozvole, što je 85 posto troškova. LNG Hrvatska je raspisala natječaj unutar kojeg je odabran konzorcij s kojim je potpisan ugovor za izradu Studije odabira lokacije unutar Riječkog bazena, Studija utjecaja na okoliš, Maritimne studije, Idejnog projekta za LNG Bunkering stanicu, pristanište i pomoćna postrojenja.

U odnosu na dizel, navodi Lopac, LNG pri izgaranju emitira, između ostaloga, 20 posto manje ugljičnog dioksida, sumporne okside za 100 posto, za zdravlje vrlo opasne čestice čađe za 99 posto.

“Implementacija LNG-a kao goriva nosi potencijal našim sjajnim brodogradilištima da razviju brodske motore pokretane LNG-em, izgrade opskrbne brodove koji će dužobalno razvoziti LNG i puniti brodove LNG-em kao gorivom izravno u lukama. Naša brodogradilišta mogu se uključiti i u tzv. retrofit brodova, u kojem se na brodskim motorima i tankovima goriva vrši preinaka kako bi mogli koristiti LNG kao pogonsko gorivo”.

Brodogradilište Split tako je, kaže Lopac, već ugovorilo izgradnju četiri broda s pogonom na LNG, spreman je i Brodotrogit, a najveći hrvatski linijski brodar Jadrolinija također najavljuje prelazak dijela flote na LNG.

No, Krk  je specifičan otok – ima jak turizam, a nakon što su učinkovito riješili problem primarne selekcije otpada u punom jeku je projekt čiji je cilj da otok bude energetski neovisan i CO2 neutralan najkasnije do 2030. godine.

Ranije projekte kopnenog terminala kritizirali su u udruzi Eko Kvarner, koja je upozoravala na sinergiju rizika, budući da je kao lokacija za izgradnju odabrano mjesto na kojem se već nalazila nekad uspješna Dina Petrokemija i JANAF.

Dina je u međuvremenu propala te tamo nema više aktivnosti koje uključuju i opasne kemikalije, a Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera kaže kako je plutajući terminal bolje rješenje, koje su oni zagovarali još 2007.

“Plutajući ima prednost u slučaju havarije u nekom drugom postrojenju, recimo na JANAF-u – to je brod s posadom koji pali motore i makne se. Dakle, radikalno se smanjuje sinergija rizika, zapravo ne postoji skoro jer se brod može maknuti ako postoji neki problem. Druga stvar kod plutajućeg je dekomisija – mislim da je nesporno da izlazimo iz faze fosilnih goriva na civilizacijskom nivou i kada ne bude više potreban plin, plutajući terminal će samo otploviti u neko rezalište, makne se par cijevi i dekomisija je gotova”, kaže Piršić.

Bojazni i potencijali

No, zabrinjavaju ga informacije koje, kako kaže, govore da bi se za razliku od prethodnog prijedloga ponovno pribjeglo rješenju iskorištavanja topline morske vode za vraćanje ukapljenog plina u plinovito stanje.

Nakon grijanja voda bi se vraćala u more rashlađenija za pet stupnjeva, što može prouzročiti nepredvidljive posljedice, a još veći problem je, kaže, što bi se za sprječavanje naslaga algi i školjaka na cijevima koristila varikina, što je posebno velik problem u malom Kvarnerskom zaljevu.

“Ukoliko bi se koristila temperatura mora za uplinjavanje, što je česta praksa mnogih terminala koji su na otvorenom moru, onda možemo očekivati velike poremećaje u ekosustavu Kvarnera zbog pothlađivanja mora i korištenja kemijskih spojeva”.

Plin je, kaže, najmanje loše fosilno gorivo i bilo bi prihvatljivo rješenje da se uz dva posto manji profit investitora koristi izgaranje malih količina plina za reuplinjavanje.

No, najbolja opcija bi bila, smatra, da se na terminal postavi mala termoelektrana na plin, koja bi bila u sinergiji s njihovim projektom ekološkog razvoja otoka.

“Radimo žestoku penetraciju obnovljivih izvora energije na otoku – morate imati podršku u maloj plinskoj elektrani koja može ići 10 posto gore-dole sa snagom u minuti. Kada nestane sunca, kada nestane vjetra, na dispečeru je da pojača ili smanjuje plinsku energiju”.

To bi, kaže, sačuvalo more od pothlađivanja i zagađenja kemikalijom, a podržalo bi razvoj obnovljivih izvora.

LNG kao zamjena za dizelske zagađivače

Kao još jedan bitan element navodi ‘bunkering’ – prebacivanje hladnog LNG-a u spremnike i transportiranje primjerice željeznicom ili brodovima koji bi i sami koristili LNG kao pogonsko gorivo, odličnom zamjenom za dizelske zagađivače.

Za ovaj projekt trenutačno se završava prvi dio projektne dokumentacije s kojim se ide u ugovaranje izgradnje pristaništa, pomoćnih objekata i priključnog plinovoda kojim bi se plin distribuirao dalje.

U pripremi je, kažu u LNG Hrvatska, i natječajna dokumentacija nabave FSRU broda, koji bi bio financiran iz 102 milijuna eura bespovratnih sredstava koje je za projekt odobrila EU.

Početkom rujna planira se pokretanje javne rasprave Studije utjecaja na okoliš, a u tijeku je prva faza procesa zakupa kapaciteta s budućim korisnicima terminala. Planirani početak rada očekuje se 2019.

“Daljnje financiranje projekta planirano je kroz ulazak preferiranih partnera u vlasničku strukturu tvrtke LNG Hrvatska”, kaže Lopac.

I ‘bunkering’ je, kaže, u planu – primjena LNG-a kao pogonskog goriva počela je prije 10-ak godina na sjeveru Europe kao primjena alternativnog, ekološki prihvatljivog, energetski učinkovitog i time ekonomski povoljnijeg goriva.

Potiče je i EU. Priključila se i Hrvatska Zakonom o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva, kojim je LNG definiran kao alternativno gorivo za pogon brodskih motora u pomorskom prometu i prometu na unutrašnjim vodama, kao i pogonsko gorivo teškog kamionskog prometa te u budućnosti gorivo za pogon lokomotiva u željezničkom prometu.

Što se tiče zabrinutosti ekologa, Lopac naglašava da je prihvatni LNG terminal u Omišlju već dobio Rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš u kopnenoj izvedbi, a plutajući LNG terminal, navodi, ima znatno manji utjecaj na okoliš – od zauzetosti površine pa do emisija.

Neki za radna mjesta, neki za Zlatni Krk

“Dopuna Studije utjecaja na okoliš s implementacijom FSRU tehnološkog rješenja kao prve faze projekta je pri kraju, očekujemo da će Javna rasprava krenuti tijekom rujna kad će svi zainteresirani izravno moći komunicirati svaki aspekt utjecaja terminala na okoliš”.

Ministarstvo: Regionalni i europski značaj

Zahvaljujući projektu plutajućeg LNG terminala na otoku Krku Hrvatska će, kažu u hrvatskom Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, dobiti novi dobavni pravac i povećati energetsku neovisnost. To je, navode, jedan od najznačajnijih energetskih projekata ne samo na nacionalnoj, već i na regionalnoj i europskoj razini, što dokazuje i činjenica da smo je za projekt dobiveno 102 milijuna eura EU sredstava.

“Na taj način zadovoljit će se dva važna europska kriterija – sigurnost opskrbe i diversifikacija izvora. No, LNG terminal otvara i druge razvojne mogućnosti. Tu se ponajprije misli na uvođenje alternativnih rješenja u prometnom sektoru, kako na kopnu tako i na moru. Tu je i razvoj novih mogućnosti, primjerice u poljoprivredi i turizmu jer će razvojem tehnologije on i u tekućem stanju postati izvor goriva koji pruža niz mogućnosti, primjerice energiju grijanja, ali i hlađenja. Osiguranjem novih dobavnih pravaca povećava se sigurnost opskrbe i omogućuje smanjenje cijena”.

Procedure, projektna i dozvolbena dokumentacija, naglašava, u potpunosti će biti usklađene s hrvatskim zakonima i regulativom EU-a, a pozdravljaju i sve projekte razvoja Krka.

“Naravno da je smještaj male plinske elektrane na prirodni plin, kao potrošača uplinjenog LNG-a u blizini lokacije terminala ekonomski gledano odlična kombinacija i za elektranu i za LNG terminal. Isto tako i buduće korištenja rashladne energije otvara nove mogućnosti razvoja Omišlja i otoka Krka”.

Reakcije mještana i turista u vezi izgradnje su različite.

“Obzirom na situaciju u državi, bilo kakvo radno mjesto da se otvori, nek’ se otvori. Bila je tu Dina, sad je JANAF i sve to skupa, zašto ne, neka se radi”, kaže Branimir iz Omišlja.

“Moja želja je da otok bude ono kako su ga još za starog Rima zvali Zlatni otok Krk, a s ovim je to crna rupa u Jadranu i otok se s time uništava”, smatra pak Marcello.

Načelnica Općine Omišalj Mirela Ahmetović naglašava da podržavaju sve strateške projekte Hrvatske pa i one na svoje području, ali LNG ne pod svaku cijenu.

Napominje da je Omišalj u povijesti već bio i još uvijek jest opterećen upravo strateškim investicijama.

Dina Petrokemija kada je funkcionirala uspješno, bila je, kaže, dobrobit za to područje, između ostaloga zapošljavajući više od 300 ljudi.

“Međutim, kada je prestala funkcionirati, onda su je svi nekako zaboravili. Upravo toga se pribojavamo i sa strane LNG projekta – bojimo se da će u trenutku kada on prestane biti isplativ, odnosno kad se prestane eksploatirati, to naprosto ostaviti našim stanovnicima na teret, kao što je to danas, i to veliki teret, Dina Petrokemija”, kaže Ahmetović, ističući da se u napuštenim pogonima još uvijek nalazi opasni otpad.

Ahmetović: Bez koristi za Omišalj

Šteta turizmu na ovom području je, kaže, već ranije načinjena i općenito s financijske strane ne podržavaju trenutačno stanje realizacije jer, kaže, Općini Omišalj i stanovnicima ne donosi nikakvu korist.

“Ne možemo računati na niz prihoda koje bi općina imala ako bismo govorili o kopnenom terminalu – a tu spominjem posebno komunalnu naknadu. Naravno, plutajući LNG za razliku od kopnenog, predviđa i puno manje radne snage, dakle ne možemo govoriti o prihodima od poreza na dohodak niti nekakvom prihodu od poreza na dobit”.

Stoga će podršku uvjetovati, između ostaloga, sanacijom lokacije Dina Petrokemije na koju se naslanja LNG terminal i prilagodbom zakonske regulative tako da se u nju unese i svojevrsna renta kao obeštećenje te svrstavanje pripadajuće luke u luku koja će biti pod ingerencijom Županijske lučke uprave Krk, umjesto da potencijalni status luke od međunarodnog značaja novac odnese u Luku Rijeka.

Izvor: Al Jazeera