Život Zagreba na krhotinama židovstva

Izložba je svojevrstan presjek doprinosa Židova Zagrebu i njegovim građanima u razvoju na svim područjima života (Al Jazeera)

Piše: Tomislav Šoštarić

Prije Drugog svjetskog rata u Zagrebu, najvećoj židovskoj zajednici u Hrvatskoj, živjelo je 12.000 pripadnika ovog naroda. Na području cijele Hrvatske bilo ih je, prema procjenama, nešto manje od 30.000.

Danas, posve drugačija slika – židovska zajednica u Zagrebu, kako kaže predsjednik Židovske općine Zagreb, Ognjen Kraus, broji nešto više od 1.000 članova. A na području cijele Hrvatske, prema procjenama, nema ih više od 2.500 ili tek nešto više.

Nezaobilazna uloga u razvoju grada i društva

Teror i strahote holokausta za vrijeme Nezavisne države Hrvatske (NDH), nanijeli su Židovima gubitke od kojih se, barem brojčano, nikada nisu oporavili. Smanjenju broja je pridonijelo i kasnije iseljavanje dijela preživjelih u Izrael.

Nestanak sloja kulture

Stradanje Židova u prvom redu je, kaže Knežević, tužno za pripadnike židovske zajednice, ali i za sve one koji to nisu jer izložba pokazuje da je s ljudima nestao i čitav jedan sloj kulture i drugih područja na kojima su zagrebački Židovi dominirali. 

“Dominirali su zato jer su oni emancipaciju i zakone emancipacije jedva dočekali. To je bila jedna golema nakupljena energija, a ona se stvarala stoljećima praktički, u Europi. U toj restrikciji u kojoj su živjeli, talenti su se ipak razvijali. Postoji jedna stvar koja je notorna i koja se zna, a koja se često prešućuje ili zaboravlja, a to je da su Židovi u Srednjem vijeku bili jedini pismeni stanovnici Europe. Bili su pismeni jer su išli u svoje rabinske škole, gdje su ih rabini učili čitati i pisati jer je čitanje Tore i govor o Tori bila jedna vrlo važna dimenzija židovske kulture i socijalnog života”.

Već 17. godinu zaredom, Židovska općina Zagreb organizira kulturnu manifestaciju „Tjedan Izraela“ s ciljem približavanja židovske i izraelske kulture široj javnosti.

Ove godine manifestacija je započela otvaranjem izložbe “Židovi i Zagreb” u prostorima Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Izložba je svojevrstan presjek golemog doprinosa Židova gradu Zagrebu i njegovim građanima u razvoju na svim područjima života i progovara o njihovoj nezaobilaznoj, u mnogo čemu ključnoj ulozi u nastanku modernog Zagreba i njegovog društva.

Nabrajati sve liječnike, arhitekte, poslovne ljude i tvorničare, izumitelje poput slavnog Slavoljuba Penkale, umjetnike, znanstvenike i slično, oduzelo bi previše prostora.

Velik doprinos unatoč malobrojnosti

Na svim tim i mnogim drugim područjima, židovska zajednica ostavila je dubok trag čije je naslijeđe i danas u temelju identiteta modernog Zagreba. I nastavlja se.

Izložba, kaže Kraus, proizlazi iz knjige “Židovski Zagreb” izdane prije nekoliko godina, u kojoj je također prikazano najznačajnije vrijeme židovskog života u Zagrebu – onom između dva svjetska rata, kada su Židovi činili blizu sedam posto zagrebačkog stanovništva.

“Mi smo na ovoj izložbi, kao i u knjizi štampanoj prije četiri godine, htjeli prikazati što su Židovi dali ovom gradu, u kulturološkom, u graditeljskom, izumiteljskom smislu, u svim područjima života, industriji. Zapravo, bili su nosioci razvoja ovoga grada Zagreba, što je na žalost 1941., nastankom endehazije i odvođenjem velike većine Židova u logore, završilo”, kaže Kraus.

Bez obzira na današnju malobrojnost, Židovi i nakon Drugog svjetskog rata pa do danas na svim područjima društvenog, političkog, kulturnog i ekonomskog života igraju nezaobilaznu i značajnu ulogu. S ciljem, kaže Kraus, prosperiteta Zagreba i Hrvatske.

Učenje i knjiga kao osnov života Židova

“Morate znati da, kao što je uvijek, učenje i knjiga je bilo uvijek osnov židovskog života. Prema tome, preko 80 posto židovske populacije i danas, kao i prije Drugog svjetskog rata, je bilo visoko obrazovanih ljudi”.

Jedan od njih je i Nenad Porges, predsjednik Židovske općine Zagreb početkom 90-ih te dugogodišnji državni dužnosnik, ministar gospodarstva u jednom razdoblju i diplomat, posljednje dekade prošlog stoljeća.

Nikad prekinuta veza

Veza hrvatskog  nacionalnog korpusa i židovske zajednice danas je, kaže Porges, vrlo jaka. No, napominje, uvijek je i bila jaka i bez obzira na povijesna događanja nikada ni nije bila prekinuta. 

“Kad je 1991. godine eksplodirala podmetnuta eksplozivna naprava u Židovskoj općini u Zagrebu, ušao sam u svoju predsjedničku sobu – policija, prašina, razlupana stakla, sve se dimi – zvoni telefon. Iz prašine vadim slušalicu i čujem drhtavi glas starije ženske osobe. Veli ‘jesam li dobila gospodina Porgesa?’. Rehoh ‘jeste gospođo’. Sav sam uzbuđen, naravno, eksplozija je bila tri-četiri sata prije toga, uviđaj još nije gotov. Kaže ona: ‘Htjela sam vam reći, to nisu napravili Zagrepčani niti Hrvati, već netko tko ne voli ni Zagrepčane ni Hrvate ni Židove'”.

“Imajte na umu da je u ovom gradu vrlo teško nasumce fotografirati bilo koji dio užeg centra građenog krajem 19. početkom 20. stoljeća, a da se ne zabilježi doprinos Židova, koji nisu bili getoizirani, koji su ovdje živjeli i ostvarivali svoj građanski, ljudski i profesionalni san”, kaže Porges.

Prema njegovom mišljenju, pogotovo kada se ima u vidu doprinos Židova na svim područjima života, Zagreb i Židovi Zagreba su dva neodvojiva pojma.

“Utoliko je možda sumornije malo razmišljati o tome što se zbivalo, epigonski slijedeći rasnu politiku Reicha. Mislim da se ništa ne može zaboraviti, u biti treba opraštati, treba živjeti dalje, treba graditi na ovim krhotinama židovstva koje je preostalo u Zagrebu i u Hrvatskoj”.

Potraga za građom – arheološka potraga

Izložba je pandan spomenutom kulturno-povijesnom vodiču “Židovski Zagreb” jer je vrlo slična, odnosno obuhvaća sličan materijal koji je zbog različite percepcije knjige i izložbe drugačije organiziran u različitim vremenskim sekvencama, objašnjava Snješka Knežević, autorica izložbe i sa Aleksandrom Laslom suatorica knjige.

Knežević navodi kako je bilo potrebno bogatu građu selektirati i potom sažeti i ‘okupiti’ oko određenih tema, a da istovremeno bude efektna.

A k tome je, kaže, velika poteškoća što je potraga za tom građom zapravo svojevrsna arheološka potraga.

“Ono što treba reći je da su to ostaci ostataka dokumentacije i o židovskoj zajednici Zagreba međuratnoj i onoj iz 19. stoljeća. Vi znate da je holokaust, odnosno Hitlerovo ‘konačno rješenje’ značilo uništenje jednog europskog naroda i ne samo uništenje naroda nego i uništenje sjećanja na njega. Sve se uništavalo, svjesno se zatiralo i to je problem koji imaju apsolutno sve sredine koje su proizvele holokaust”, kaže Knežević.

Rezultat je, kaže, svojevrsna koncentracija sadržaja i poruke – u prvom redu izložba prikazuje lijep, elegantan i kozmopolitski Zagreb međuratnog razdoblja u čijem su upravo takvom identitetu Židovi ostavili neizbrisiv trag.

Nostalgija za Zagrebom kojeg više nema

Razne urbane lokacije prikazane na izložbi izazivaju nostalgiju jer se, ističe Knežević, radi o Zagrebu kojeg danas više nema.

Izložba kao izraz sjećanja

Unatoč brojnim teškoćama i otporima, kaže Knežević, pripadnici židovske zajednice ostali su odlučni u nastojanju da doprinesu sa svoje strane razvoju društva. Pučka kuhinja, koja je za vrijeme Prvog svjetskog rata podijelila 15 milijuna obroka, također je židovski dar Zagrebu, a osnovao ju je jedan od najpoznatijih i najvećih židovskih filantropa, Šandor Aleksander. Prvo kino, današnja Europa, također je njihovo naslijeđe. A izložba, kaže Knežević, odraz je sjećanja na to naslijeđe koje se nastavlja i danas.

“Naši trgovi, naši parkovi pretvorili su se u permanentni seljački dernek…A ovdje imate, naprimjer, prekrasne dvije slike Gradske kavane, koja je jedno remek-djelo arhitekta Ignjata Fischera. Naravno da osjećaju nostalgiju. Međutim, nije samo riječ o nostalgiji, riječ je o tomu da mi tu prikazujemo najvećim dijelom ljude kojih više nema – ne zato jer su umrli, nego zato jer su ubijeni”, kaže Knežević.

Emancipacija Židova se ‘rascvala’ krajem 19. stoljeća, kada su Židovi na ovom području dobili mogućnost da posjeduju nekretnine i bave se željenim profesijama.

Težnja za integracijom

Poteškoće, koje su velikim dijelom proizlazile iz predrasuda, te otpori, primjerice zagrebačkih obrtnika koji su ih smatrali ugrozom vlastitom poslovanju, bile su velike prepreke židovskoj emancipaciji i težnji za integracijom.

No, s ekonomskim napretkom, Židovi imaju sve veću ulogu i utjecaj, do izražaja dolazi filantropija, a neke od lokacija po kojima je Zagreb prepoznatljiv, poput parka Zrinjevac sa židovskom donacijom meteorološkog stupa i Glazbenog paviljona, možda i ne bi bile toliko prepoznatljive.

“Tu je bilo mnogo benevolencije, mnogo smisla za dobrobit toga grada, a to se događalo i u Slavonskom Brodu i u Važdinu i u Osijeku, koji je bio veliki židovski centar. Dakle, Židovi su na taj način željeli ne samo integrirati se, što je potpuno prirodno jer su prije toga bila jedna grupacija koja nije bila dobrodošla, ali oni su upravo želeći da usvoje taj grad kao svoj dom, kao svoj zavičaj, oni su mnogo činili za njega”, zaključuje Knežević.

Izvor: Al Jazeera