Život Sirijaca u Turskoj

Nadahnuti revolucijama u Tunisu, Egiptu i drugim arapskim državama, Sirijci su u martu 2011. izašli na ulice tražeći reforme.

Vlasti su na mirne proteste odgovorile nasiljem, tvrdeći da su demonstracije podstakle strane sile. Neki ljudi su vjerovali u Arapsko proljeće.

Sirijci koji žive u Turskoj imaju živa sjećanja, ali i velika razočaranja. Kad god mogu okreću se knjigama, tražeći u njima utjehu i smiraj. To je bijeg, makar i nakratko, od realnosti pred nadolazeću godišnjicu.

“Događaji u Tunisu i poslije u Egiptu podstakli su cijelu regiju da izađe na ulice. To nas je ohrabrilo“, kaže Samer Al-Kadri, vlasnik knjižare.

Knjigama utopiti tugu

Al-Kadri je otvorio knjižaru i kafić za svoje zemljake, umorne od sukoba, željne kulture. Nekad je živio u Damasku, a dobro se sjeća kako su stvari izmakle kontroli.

“Mi u Siriji bili smo iznenađeni, jer smo mislili da će nam svijet pomoći, kao što je pomogao Egiptu, Tunisu i Libiji. Na kraju su nas ostavili na cjedilu“, ističe.

Neki u knjigama pokušavaju utopiti tugu, ali to je teže nego što izgleda.

“U Istanbulu je danas teško pronaći optimističnog Sirijca. Barem ne u onoj mjeri optimističnog koliko je to bilo prije pola decenije, prije nego što se ustanak pretvorio u sveopći rat. Prije nego što su stotine hiljada ljudi izgubile živote“, izvijestio je Al Jazeerin reporter Mohammed Jamjoom.

U drugom dijelu grada izbjeglice iz Sirije odvažno nastoje uspostaviti novi život. Uz pomoć nevladine organizacije žene, koje nisu željele da im snimamo lica, uče vještine koje im mogu pomoći da prežive.

Mahmoud je nekad imao zlataru u Halepu, a danas tim ženama pokazuje kako se prave naušnice.

Sirijci još osjećaju posljedice

Kaže da nikad neće zaboraviti kako je sve počelo, kada je otpor nudio mnogo više lijepih nego ružnih stvari.

“Počeli smo podizati glas i to je bila dobra stvar. No, niko nije imao pojma da će stvari krenuti ovoliko po zlu“, tvrdi.

Mahmoud ističe kako te vještine ljudima ne pomožu samo da zarade nego i da se emotivno oporave.

“Zahtjevi sirijskog naroda na početku su bili vrlo jednostavni. Narod je tražio najosnovnije reforme, ali režim se prema narodu nije znao odnositi nikako drukčije nego silom“, zaključio je.

Pet godina kasnije Sirijci još osjećaju posljedice. Čini se da čak i oni koji su uspjeli pobjeći iz države još nisu u potpunosti pobjegli od rata.

Izvor: Al Jazeera