Živi spomenik turbulentnih vremena

Piše: Tomislav Šoštarić

Državna ergela plemenitih konja lipicanaca u Lipiku svojevrstan je živi spomenik posljednjeg rata u Hrvatskoj, ali i svih turbulentnih zbivanja, koja su se u vrtlogu povijesti toliko često dešavala na ovim područjima da ni lipicanci nisu bili pošteđeni.

Državna ergela Lipik danas broji 60 lipicanaca, no kroz svoju je povijest dužu od 150 godina nekoliko puta praktično nestajala.

Ergelu je osnovao grof Izidor Janković 1846. godine. Ergela je bila u grofovskom vlasništvu do 1861. godine, kada je Izidorov sin prodaje.

Nakon što je prošla kroz ruke raznih vlasnika, 1938. godine ergela prvi put ulazi u državno vlasništvo i to kako bi se riješio smještaj za konje iz državne ergele Stančić.

Slučajan spas od klanja

Ergele spojene, a uzgoj konja nastavlja se pod imenom Državna ergela Lipik.

No već ‘50-ih godina, usljed prodora poljoprivredne mehanizacije, vlasti više nisu nalazile ekonomska opravdanja za njezino postojanje i ergela se gasi.

Višestruki doprinos uzgoju

Lipicanci potječu iz ergele Lipica. To je njihova domicilna ergela, ali postoji prijepor tko ima lipicance pod svojim. Lipicanci su, kaže Jakšić, bili u vlasništvu austrougarske monarhije. Carska ergela iz Austrije bila je smještena u Lipici i tamo je počeo uzgoj.

“Ali to je uzgoj za kojega možemo reći da je uzgoj austrougarske monarhije, jer imamo slovenske, austrijske, hrvatske rodove, mađarske, znači svaka zemlja je dala svoj doprinos tom jedinstvenom uzgoju, ali matična ergela njihova je Lipica”, kaže Jakšić.

Dio konja premješten je u ergelu u Đakovu, dio u Kutjevo i u BiH, a jedan dio prodan je u Italiju – i to na klanje.

Ipak, igrom sudbine se pokazalo da taj događaj nije značio kraj, nego novi početak buduće ergele u Lipiku.

Naime, kada je vlak s lipicancima stao na granici Slovenije i Italije, upravitelj ergele Lipica, slovenskom mjestu u kojem je ova pasmina i nastala, doznao da su na kolodvoru konji, te da se radi o konjima iz ergele Lipik, jedan je dio konja skinuo s vlaka i zamijenio ih, kako kaže Damir Jakšić, upravitelj Državne ergele Lipik, lošijim grlima. 

Rat ergelu odveo u Srbiju

“Na taj način je spašen, zapravo, genetski materijal ergele Stančić i ergele Lipik. Osamdesetih se donosi odluka ponovno o pokretanju ergele Lipik i zapravo se kupuju konji potomci tih konja koji su skinuti s kompozicije. Znači, u svim konjima koji su vraćeni u Lipik smo imali do 16 predaka iz Lipika. Znači, ista ta genetika, ista ta krv se sada vraća nazad”, objašnjava Jakšić.

Tako su u ergeli Lipica naposljetku kupljeni konji i ponovno je krenuo uzgoj, koji traje sve do rata u Hrvatskoj.

U ratu je ergela razrušena, dio konja poubijan, a dio odveden u BiH i potom u Srbiju. Tamo su bili do 2007. godine.

Tada je postignut dogovor između vlada Republike Hrvatske i Republike Srbije o povratku konja i tu ponovno počinje priča o uzgoju. No, ergela je bila u zabrinjavajućem stanju.

Vraćeni u lošem stanju

“Konji koji su vraćeni su bili u dosta lošem stanju i izrazito stari. Znači, mi smo jedna od najstarijih ergela što postoji u svijetu. Nakon oporavka i vraćanja u rasplodnu kondiciju ponovno počinjemo s uzgojem i uzgoj, zapravo, traje do današnjeg dana. Naš glavni cilj u ovom trenutku je, osim razvoja turizma, na čemu se trudimo napraviti velike pomake i uključiti se u cjelokupnu priču razvoja turizma u Lipiku, a, s druge strane, želimo napraviti remont stada, da proizvedemo nove konje, novu generaciju konja, koja će biti temelj buduće ergele”, kaže Jakšić.

Ergela danas zapošljava osam ljudi, od kojih šest izravno radi s konjima. Od toga su dva jahača-vozača koji vode trening, vožnje i jahanje.

Lipik i Đakovo – dva tipa uzgoja

U Lipiku uzgajaju tip konja prvenstveno za dresurna jahanja i razne manifestacije, dok Đakovo uzgaja zaprežni tip lipicanca za sportska natjecanja. To, kaže Jakšić, ne isključuje jedno drugo, jer su njihovi konji jednako lijepi i zanimljivi viđeni u zapregama, ali su potpuno kompaktni za jahanje. Isto se tako đakovački lipicanci mogu jahati.

Ergela je u vlasništvu države, koja je 2010. odlučila spojiti ergelu s ergelom u Đakovu. Argument je bio racionalizacija poslovanja, no odluka je izazvala negodovanja, pa čak i prosvjede u Đakovu zbog straha od nestajanja tamošnje ergele.

Dvije ergele u jednoj ustanovi

“U pozadini toga nije bilo ničega. I dalje funkcioniraju kao svaka ergela zasebno, unutar jedne ustanove, ali zasebne ergele”, ističe Jakšić.

Kako kaže Jakšić, nije ni postojala opasnost od gašenja, bilo ergele u Đakovu bilo u Lipiku. I dalje funkcioniraju kao svaka ergela zasebno, ali unutar jedne ustanove. I svaka ima svoje konje, pri čemu se čak i uzgoji razlikuju.

“Mi ovdje uzgajamo klasični tip lipicanca, imamo klasičnu lipicansku ergelu, poput ergele u Lipici ili ergele u Beču. Đakovo uzgaja modernog sportskog lipicanca, koji je po svojim karakteristikama potpuno drugačiji od ovog što uzgajamo mi. Oni uzgajaju zaprežni tip lipicanca, mi uzgajamo jahački tip lipicanca. Prema tome, imamo svatko svoju priču, nismo si čak ni konkurentni”, objašnjava Jakšić.

Jakšić kaže da se u komercijalnom smislu ergela maksimalno usmjerava na turizam, što uz reprodukciju i remont stada smatraju prioritetom.

Godišnje ih obiđu dvije do dvije i pol tisuće posjetitelja, a želja im je maksimalno povećati brojku. Suradnja s Gradom u svakom, pa i u tom pogledu, vrlo je bliska.

Lipicanci kao pokretač turističkog razvoja

“Imamo projekt staza lipicanaca i kune, koji je vodio grad Lipik, koji je razvio niz konjičkih staza i mjesta za kampiranje, za izlet, dječjih igrališta uz tu stazu, a ujedno s Lipikom imamo odličnu suradnju i grad je upravo nabavio za potrebe ergele i dvije nove kočije za turističke vožnje, tako da možemo tu svoju ponudu obogatiti još više u tom pogledu.”

Turistima su dostupne mogućnosti razgledavanja ergele, a što se jahanja tiče samo u sklopu ergele.

Melanholija koči razvoj

Najveći uteg razvoju su, itekako vidljive, posljedice rata. Teško je stvarati turističku destinaciju u gradu s mnogo ruševina, no obnova, ipak, napreduje.

“Najveći je problem, rekao bih, jedna atmosfera koja je usljed svega toga. Ja to tumačim na način da se u stanovništvo uvuklo to da nema neke poduzetničke inicijative. Ljudi su se uljuljali, mi to pokušavamo ‘razdrmati’. Melankolija se uvukla zato što smo 20 godina u procesu obnove i svega toga. Samo neka se ode 20-30 kilometara dalje, gdje nije bilo ratnih događanja, sasvim je drukčije i gospodarski i sve. Mi praktički ne da krećemo od nule, nego ispod nule”, kaže Katana.

“Znači ne pružamo usluge terenskog jahanja, nego isključivo samo na ergeli, a imaju mogućnost i provesti se s fijakerima po gradu Lipiku ili okolici”, kaže Jakšić.

Lipik svoj razvoj vidi upravo u turizmu, ali i poljoprivredi, kaže gradonačelnik Vinko Kasana. Od niza infrastrukturnih i investicijskih projekata koji su u tijeku planira se razvoj voćarstva, te dodatni razvoj obiteljskih gospodarstava, od kojih neka već zapošljavaju više desetaka ljudi.

Uz staklanu, proizvodnju vode u Lipičkom Studencu i još nekoliko poduzeća koja značajno doprinose gospodarskoj slici grada, koji s okolicom broji nešto više od šest i pol tisuća stanovnika, upravo ergelu smatraju jednim od pokretača turizma.

Uz nju se, pak, vežu i Toplice Lipik, te hotel za kojeg je projekt izgradnje, kaže Kasana, također u tijeku.

U planu nova ergela i hipodrom

U obnovu idu i dva lipička prepoznatljiva objekta – nekadašnji mondeni kongresni centar Kursalon, koji je nudio razne oblike zabave, kao i Vandelban, natkriveno šetalište koje je, također, pružalo mnoštvo sadržaja zanimljivog turistima.

Ti su objekti, kao i mnogi drugi u Lipiku, uništeni u ratu. 

“To je nama Lipičanima ne samo gospodarski vrlo bitno, to je duša i srce Lipika, to je jedan pokretač razvoja na kojem baziramo svoj razvoj i kad se to sve poveže sa sadašnjim toplicama u Lipiku dolazimo u poziciju koja je itekako respektabilna u kontinentalnom turizmu”, kaže Kasana.

A za Lipičku ergelu, kao posebno važnu za imidž poželjne i prepoznatljive turističke destinacije, što žele ostvariti, imaju posebne ambicije – planira se izgradnja novog prostora ergele i gradnja hipodroma, jer Lipik, kako kaže, svoj razvoj bazira na konjogojstvu.

“To nam je jedan brend koji je prepoznatljiv, ljudi su i senzibilni na konje i ljudi vole konje. Evo, mi imamo taj tip, nama je to brend koji želimo iskoristiti, tako da sigurno naš razvoj baziramo na lipicancima”, zaključuje Kasana. 

Izvor: Al Jazeera