Živi li esperanto, jezik za bolje razumijevanje u svijetu

Mnogi svjetski klasici, uključujući i Cervantesovog 'Don Quijotea', prevedeni su na esperanto (Reuters)

Iako malobrojni i rasuti po cijelom svijetu, poznavatelji esperanta vrlo su dobro povezani. Znajući taj međunarodni i nadnacionalni jezik, nastao prije točno 130 godina, nigdje se ne možete izgubiti, tako tvrde, jer u svakoj državi svijeta imate prijatelja i dom. Dovoljno je samo nazvati esperanto udruge ili pojedince i pomoć je tu.

Upravo je, vodeći se takvim principima i potvrđujući te riječi, u Beogradu završio Nizozemac Johan Derks. Taj je 77-godišnjak u svijetu esperanta od tinejdžerskog doba. Priča kako se nije ženio do svoje 64. godine, sve dok nije sreo ženu iz Srbije koja je učila esperanto. “Sada smo u braku i to je razlog zašto živim u Beogradu”, kaže Derks.

Ukazuje da neposredno nakon početka učenja “nema posebne koristi”, ali se s vremenom – “kroz borbu s gramatikom i učenjem riječi” – vrlo brzo stvori mreža kolega i prijatelja širom svijeta. Za stvaranje te mreže, dodaje, “treba biti posebno uporan, ali se isplati”. I on je, dajući doprinos razvoju i širenju esperanta, pokrenuo magazin, koji izlazi tromjesečno i u kojem pokriva teme zajedničke narodima Balkana.

Derksove riječi o univerzalnosti mreže poznanika i prijatelja koju omogućuje esperanto potvrđuje i Josip Pleadin, ugledni esperantist iz Đurđevca na sjeveru Hrvatske, koji je vrlo poznat poznavateljima tog jezika i u svojoj domovini, ali i u inozemstvu i koji se već 40 godina bavi esperantom, tečajevima i prijevodima, publiciranjem djela raznih vrsta. Po njegovim riječima, “iako relativno mala zajednica rasijana diljem svijeta, esperantisti imaju obilježje čvrste grupne povezanosti”.

Esperantisti kao sumo hrvači

Kao malu zanimljivost Renato Petrović ukazuje na susret Esperanto Sumo, čije 44. izdanje upravo traje. Japanac Hori Yasuo, po ugledu na sumo borbe, pokrenuo je esperantsku verziju.

“Takmičari koji se prijave sami sebi izaberu ‘protivnika’ – knjigu na esperantu koju će čitati i odrede broj strana koje će dnevno pročitati. Takmičenje traje 15 dana, tokom kojih učesnici izveštavaju koordinatore o svojim rezultatima. Cilj ovoga je, između ostalog, približavanje knjige čitaocu, a i čitaoca knjizi. U vreme kad sve manje ljudi čita knjige ovakvo nešto bi nam dobrodošlo i na našim jezicima”, smatra Petrović.

O tome da se doista radi o vrlo originalnom načinu stimuliranja čitanja na esperantu potvrđuje i Josip Pleadin: “Sami esperantisti su uvidjeli da se svaki jezik, pa time i esperanto, može naučiti jedino praktičnom upotrebom i oni to čine na razne načine, između ostaloga, i čitanjem.”

“Za razliku od govornika engleskoga, koji se većinom ne poznaju osobno, esperantisti imaju svoja udruženja i adresare, koji služe kao poveznice. U bilo koju zemlju da dođete, možete vrlo lako uspostaviti kontakt s esperantskim udrugama i pojedincima, biti ugošćeni u domovima esperantista i na drugi način pomognuti tijekom putovanja. Ovaj odnos ima neuobičajeno prisan karakter, zasnovan na istovjetnosti ideja gosta i domaćina. Moja osobna iskustva vrlo su pozitivna, a i sam vrlo često ugošćujem inozemne esperantiste na proputovanju”, priča Pleadin.

Popularnost u bivšoj Jugoslaviji

Esperanto je bio posebno popularan u bivšoj Jugoslaviji, pa se govorna zajednica esperantista zadržala na okupu i nakon raspada zajedničke države. Govornici i oni kojima je esperanto zanimljiv oduvijek su se okupljali u klubove, grupe, udruge, nacionalne saveze.

I bh. esperantist Senad Čolić priča o dojmu “snalaženja bilo gdje u svijetu” koji ostavljaju oni koji govore esperanto.

“Taj utisak zasnovan je na dobro organizovanoj i solidarnoj jezičkoj zajednici, što je česta karakteristika svih minoritetnih zajednica. Ali da bi to relativno uspješno funkcionisalo, potrebno je i sam biti aktivan pripadnik te zajednice, poznavati njene mogućnosti i domete. Naravno da se ova stvar ne može apsolutizirati, jer postoje ozbiljna ograničenja, kao, uostalom, i kod drugih, puno moćnijih jezika u međunarodnoj upotrebi, sa čime svako ima svoje iskustvo”, kaže Čolić.

Kažu i kako su mu “uvijek laskala često benevolentna poređenja o komunikacionim dometima engleskog jezika i esperanta u međunarodnoj upotrebi u današnje doba”, ali i napominje kako je engleski jezik “istinski div, iza kojeg stoji moćan politički, ekonomski, obrazovni i kulturni kompleks, koji ga svakodnevno nameće kao jedino sredstvo u međunarodnoj komunikaciji”. I stoga je situacija s esperantom, kako kaže, “mali mrav u odnosu na engleski, u tom pogledu neuporediva”.

“Karakteristika jezičke zajednice esperantista je takva da su njeni pripadnici bez ostatka svi pismeni, natprosječno obrazovani, te se zbog svoje idejne orijentacije da se u međunarodnom životu treba služiti neutralnim, nadnacionalnim jezikom bez privilegija za jedne, a na štetu ostalih, dobro razumiju u probleme savremenog svijeta. Svojim aktivizmom odaju utisak o dobro organizovanoj jezičkoj zajednici i njenom ozbiljnom komunikacionom potencijalu”, dodaje Čolić.

Problem s motivacijom mladih

Govoreći o iskustvima učenja esperanta u Srbiji, Renato Petrović kaže kako ga ne iznenađuje kad, u vremenima brojnih i suvremenih sredstava komunikacije, u nekoj internacionalnoj online zajednici naleti na nekoga tko govori taj jezik. No, brine ga što kod mladih ljudi u Srbiji “definitivno postoji problem sa motivacijom za učenje esperanta”.

“Ljudi ne vide direktnu i trenutnu, pre svega materijalnu korist od učenja esperanta. Imajući u vidu da na internetu postoji više mogućnosti za besplatno online učenje esperanta, ne mogu da tvrdim da interes za učenje ne postoji. No, koliko ljudi završava te kurseve zaista ne znam”, kaže Petrović.

Internet pomaže esperantu

Po mišljenju Senada Čolića, internet esperanto “omogućava neslućene mogućnosti širenja i ispunjenja misije kao efikasnog, lako učenog, neutralnog i univerzalnog sredstva komuniciranja, koji može samo pozitivno da doprinosi očuvanju svjetskog mira, razumijevanju i saradnji među ljudima i narodima u savremenom svijetu”. Stoga, dodaje, takvu ulogu esperanta mnogi ljudi danas lako prepoznaju.

Nije mu poznato da se u Srbiji, bar kao izborni predmet ili u okviru neke školske sekcije, izučava esperanto, baš kao što ga nema ni u školama stranih jezika. Navodno, postoji jedna takva škola u Beogradu, dodaje, ali nema zainteresiranih za učenje. Ipak, navodi, doći do literature danas nije problem, kao što se najnovija izdanja mogu naći ili u brojnim online knjižarama ili su dostupni u PDF-u, što olakšava učenje onome kome je do učenja.

“I u svijetu esperanta postoji kriza štampanih medija i publikacija, pa mnogi prelaze na elektronsku formu. Isto je i sa literaturom, bilo da se radi o beletristici originalnoj ili prevedenoj, (popularno)naučnim ili zabavnim izdanjima. Prema količini odrednica objavljenih na Wikipediji, esperanto se kao jezik nalazi u samom svjetskom vrhu. Dakle, u ovom trenutku u internetu je esperanto pronašao udoban dom”, napominje Čolić.

I Pleadin hvali doprinos interneta, a posebno tehnoloških dostignuća za lakše i jednostavnije komuniciranje, koja su pridonijela porastu zanimanja za esperanto. No, to ima i drugu, tamniju stranu, ukazuje, jer su “ponešto oslabjeli fizički oblici djelovanja, pa se smanjuje broj članova društava i saveza”.

Ipak, uvjeren je kako je to činjenica koja može zavarati. “Esperanto dolaskom neposrednog mrežnog komuniciranja stječe još veći broj pobornika. Na primjer, pogledajte broj ljudi koji su u kratkom periodu učili esperanto uz pomoć mrežnog sustava Duolingo (na koji upućuju i drugi sugovornici – op. M. O.). Radi se o desecima tisuća ljudi iz raznih zemalja”, tvrdi Pleadin.

Lingvistički i sociološki fenomen

Objašnjavajući esperanto kao lingvistički i sociološki fenomen, Čolić podsjeća kako je u početku “svoju sociološku bazu pronašao u pacifističkim idejama i mirovnim pokretima u turbulentnim vremenima koja su prethodila Prvom svjetskom ratu”. Potom je između dva svjetska rata, nastavlja, pristalice našao u emancipatorskom radničkom pokretu i antifašizmu, a nakon 1945. godine “pozicionirao se kao vrlo uspješan jezik-most u ideološki bipoliziranom svijetu”.

Međutim, nastupanjem globalnog procesa liberalizacije i demokratizacije, na iznenađenje svih, esperanto je pronašao značajno mjesto i pridobio novu generaciju pristalica u svijetu globalne komunikacije – u svijetu interneta.

“Učenje esperanta putem interneta jest do sada nezabilježen fenomen neuporediv sa bilo kakvim statistikama o poduci esperanta u ranijim epohama. Esperanto se u današnjem globaliziranom svijetu doima kao lična sloboda i jednostavno sredstvo za komuniciranje širom svijeta bilo kada i bilo s kim”, zaključuje Čolić.

Izvor: Al Jazeera