Zenička pozorišna licenca

Sve je manje onih koji čuju udisaje i izdisaje pozorišta, koje bi onda moglo da „evoluira“ u šund.

Dino Delić, BNP Zenica, Pozorište, Kazalište, Teatar
Inicijalni impuls ne samo za prvi korak, nego za jednu ozbiljnu maratonsku šetnju [BNP Zenica]

Piše: Nada Salom

Zbog toksina koje proizvodi trenutno društveno-političko stanje, bosanskohercegovački teatar (pozorište/ kazalište) sve teže diše, truje se i postepeno guši. Možda se to ne bi dešavalo da pozorište evoluira u nešto čija će glavna odrednica biti šund, kaže jedan mladi teatarski čovjek, uvjeren, da se to, ipak, neće desiti.

Zove se Dino Delić i od 2010. godine voditelj je Ureda za odnose sa javnošću Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

Rođen je u Zenici 1983. godine, završio je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, a magistarsko istraživanje (na Univerzitetu u Tuzli) posvetio je Odnosima sa javnošću u kulturnim institucijama.

Kao PR (naziv koji je zamijenio sve dosadašnje nazive za komunikaciju sa javnošću) vodi kampanje za sve premijerne izvedbe, kao i za ostale programske aktivnosti u produkciji BNP-a Zenica. 

Zapravo, „desna je ruka“ isto tako mladom Hazimu Begagiću, direktoru ovog teatra. Novom timu nije preostalo ništa drugo „nego da zasuču rukave i napornim radom i trudom vrate ugled jedinom profesionalnom teatru u Zenici“.

Zaviriti iza scene 

I uspijeva im, od broja premijera u jednoj sezoni (i duplo u odnosu na neke bh. teatre), njihovog kvaliteta i odjeka u javnosti, do organiziranja Festivala bosanskohercegovačke drame, a već treći put koordinatori su teatarske manifestacije Noć teatra BiH (održala se u noći 17. na 18. novembar).

Radi se međunarodnoj manifestaciji, koja ima za cilj da okupi sve radnike i ljubitelje teatarske umjetnosti i ujedini ih u promociji teatarske i izvedbene umjetnosti, ostavljajući mogućnost publici da upozna pozorište i iz jedne potpuno druge vizure, posjećujući scenske izložbene prostore, radionice; da se upozna sa glumačkim ansamblom i uposlenicima Pozorišta...

Upravo je Noć teatra, sa svim svojim sadržajima, bila neposredan povod za razgovor sa Delićem.

Delić je voditelj Ureda/ kancelarije Noći teatra u BiH, koji svojim angažmanom pokazuje koliko obaveza ima ozbiljan PR jedne ozbiljne teatarske kuće. 

Tema su publika i, kako to Delić uvijek dodaje, simpatizeri BNP-a Zenica, s kojima komunicira i putem socijalnih mreža i Skype-a.

Jer, pored izgradnje „dobrih odnosa ili bolje rečeno poslovnih prijateljstva sa predstavnicima medija, PR teatra mora dobro poznavati navike i potrebe publike“.

  • Al Jazeera Balkans: Kako je došlo do toga da u BiH „domaćin“ European Theater Night, koja okuplja i ujedinuje teatarske radnike iz cijele Evrope sa njihovom publikom u  Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj (cilj je da se u narednom periodu ovom projektu priključe i ostale zemlje regiona i Evrope) bude zeničko pozorište?

- Delić: Menadžment Bosanskog narodnog pozorišta Zenica redovno prati dešavanja na regionalnoj teatarskoj sceni,  pa je tako, početkom 2010. godine stupio u kontakt sa kolegama iz Dječijeg kazališta Dubrava iz Zagreba, koji su godinu dana ranije pokrenuli jedan, uistinu jedinstven, projekat i organizovali Noć kazališta u Hrvatskoj.

Shvativši da im BNP Zenica u budućnosti može biti odan, vrijedan i dugogodišnji partner, na naše pitanje „da li možemo manifestaciju Noć kazališta organizovati u BiH“ potvrdno su odgovorili.

Te godine smo prvi put organizovali Noć teatra u Bosni i Hercegovini, a nakon BiH u ovaj projekat su se uključivale i ostale zemlje regiona i Evrope.

Dakle, nismo izabrani, nego smo se izborili da budemo domaćin u BiH. Sada smo u prilici da, po uzoru na kolege iz Hrvatske, dajemo licencu za organizaciju ove evropske teatarske manifestacije drugim zemljama, a već smo ostvarili kontakte sa potencijalnim partnerima iz Njemačke, koja bi naredne godine mogla postati ravnopavna članica mreže Noć teatra.

  •  „Noć“ je nesporno zanimljiva i vrijedna, pa i sa pomalo euforičnim epitetima u stilu „kako pozorišta tada dišu za svoju publiku“. Ali, šta je uopće sa pozorišnom publikom?

- Često se budim očekujući da će mi novo jutro donijeti odgovor na to pitanje. Čini mi se da gotovo sva bosanskohercegovačka pozorišta svakodnevno dišu za svoju publiku, ne samo tokom Noći teatra.

Moram priznati da je sve manje onih koji čuju udisaje i izdisaje teatra, refleksnih radnji koje su namijenjene samo njima. Zbog toksina koje sam spomenuo na početku.

Virtualna propaganda

  • U Srbiji je prije dvije godine objavljeno istraživanje (Zavod za proučavanje kulturnog razvitka) o tome ko i koliko danas ide u pozorište, sa nizom rezultata, od pola, starosti, obrazovanja, učestalosti posjeta... do preferiranja određenog žanra, pa i do toga odgovara li im vrijeme igranja predstava. Znamo li mi šta je sa publikom u našoj zemlji?

- Po mojim saznanjima, jedno takvo istraživanje još nije obavljeno kod nas, što ne znači da neće biti u skorije vrijeme. Ti podaci bili bi izuzetno bitni za pozorišne umjetničke savjete koji kreiraju godišnji, da ne kažem višegodišnje repertoare. U skladu s potrebama i htijenjima publike bi se kreirala „ponuda“ pozorišta.

Mi u BNP-u Zenica nerijetko posmatramo našu publiku i zaključili smo da je znatno manje onih koji su zainteresovani za visoko estetizirane i društveno angažovane predstave.

To ne znači da ćemo našu repertoarsku politiku mijenjati, nego nam je to direktan pokazatelj da trebamo edukovati svoju potencijalnu publiku i navikavati ih na ono što im nudimo. Mnogo je metoda koje koristimo u tu svrhu, ali promjene ne mogu biti vidljive nakon jedne sezone... to je dugotrajan proces, ali ne i uzaludan.

  • Kako danas funkcioniše ili bi trebalo da funkcioniše ono što se naziva propaganda, kakvi se kontakti ostvaruju osim što gledalac u novinama vidi najavu (nekada i pogrešnu!) i eventualno telefonski kontaktira pozorište i na blagajni kupi ulaznicu?

- U vremenu kada Facebook i ostale društvene mreže postaju mjesto susreta mnogih generacija i pozorište mora da se svakodnevno oglašava na tim virtualnim agorama.

Pored toga, mi u BNP-u Zenica redovno šaljemo obavijesti o rasporedu izvođenja predstava našoj stalnoj i potencijalnoj publici.

Srećom, mediji u BiH su nam naklonjeni, tako da za najave predstava i njihovu promociju ne moramo „izdvajati“ novac iz kase namijenjene za marketing i propagandu čiji je saldo nula konvertibilnih maraka.

Trenutno razvijamo aplikaciju za Android i iPhone, putem koje će svi korisnici pomenutih mobilnih operativnih sistema i BNP-a Zenica aplikacije konstantno biti obavještavani o novostima i rasporedu izvođenja u našem teatru.

  • Kako iz vašeg iskustva ići prema publici?

- Publici treba obezbijediti ugodan ambijent, treba stvoriti uslove da se kod posjetilaca javi osjećaj da su dobrodošli i bitni kada dođu u hram kulture.

Mi se trudimo da „demistificiramo“ pozorište, da ga približimo našoj publici i da svi oni koji nas posjete osjete domaćinsku atmosferu već na samoj blagajni.

Publiku ćete privući u pozorište dobrim predstavama, redovnim prisustvom u medijima, davanjem raznih pogodnosti pri kupovini ulaznica, vjerovanjem u projekat koji radite...

400 x 5 = malo

  •  U zemlji u kojoj se zatvaraju i kapitalne kulturne institucije, gdje je pozorište? Kako se (ne)ocjenjuje njihov rad kroz predviđeni budžet? Mogu li i kako pozorišta zarađivati i pristojno živjeti?

-Velika pozorišta poput našeg teško da mogu preživjeti bez budžetskih sredstava. Uzmimo u obzir da mjesečno imamo 10 izvođenja i da su nam svi kapaciteti popunjeni, dakle, svaku od tih predstava pogleda 400 ljudi koji plate ulaznicu 5 KM (2,5 eura).

Sezona traje devet mjeseci i veoma lako dolazimo do neke „idealne“ zarade za naše uslove koju je, opet, nemoguće ostvariti. Zapitajmo se da li su ta sredstva dovoljna za kvalitetnu produkciju, a da ne spominjemo plate za uposlenike, materijalne i troškove održavanja zgrade.

Malo je teatarskih kuća u svijetu koje mogu finansirati produkciju desetak predstava u sezoni, te živjeti i opstati od sredstava zarađenih od prodaje ulaznica za te predstave. I takva pozorišta se okreću alternativnim izvorima finansiranja, kao što su donacije, sponzori i budžetska sredstva.

  • Šta je specifikum vaše ekipe, koja se, da tako kažem, najmanje žali, a najviše radi?

-Svjesni smo teške situacije u kojoj se nalaze kulturne institucije u regionu, ali i u Evropi. Biti svjestan takvih okolnosti, je dobra polazna tačka za pravljenje prvog koraka naprijed, ali odlučnost, znanje i vjera u ono što radimo stvaraju inicijalni impuls ne samo za prvi korak nego za jednu ozbiljnu maratonsku šetnju.

BNP Zenica ima edukovan i profesinalan kadar, koji ima jasno definisane ciljeve, koji su pored složnosti u kolektivu najbitniji u našoj misiji da koračamo u ovim, za kulturu, turbulentnim vremenima.

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.