Zemlje Zaljeva atraktivne stranim radnicima

Piše: Erol Mujanović

Snažan ekonomski razvoj, uz rastuće plate u svim sektorima, čine zemlje iz Zaliva veoma atraktivnim destinacijama za zaposlenje.

Ali pojačan je i pritisak domaćih Vlada za zapošljavanjem lokalne radne snage, što počinje da smanjuje broj raspoloživih radnih mjesta za strane državljane. Dubai je i dalje daleko najprivlačnija destinacija, a Abu Dhabi je destinacija sa najskupljim troškovima života, gdje prosječne cijene najma stana iznose i po nekoliko hiljada eura mjesečno.

Na Bliskom Istoku, otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje ostaju jedna od najvažnijih preokupacija, kako za domaće vlasti i poslodavce, tako i za brojne druge osobe širom svijeta koje traže posao.

Ekonomska kriza i nedovoljan ekonomski rast u većini zemalja širom Evrope su doprinijeli  da još veći broj strane radne snage pokušava naći posao na Bliskom Istoku.

Rast cijene nafte

U izvještaju o tržištu rada,  koji svake godine objavljuje kompanija Gulf Talents,  mogu se naći veoma zanimljivi podaci uz poseban fokus na šest zemalja koje čine GCC (Gulf Cooperation Council), odnosno Savjet za saradnju zemalja Zaliva (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Bahrein, Oman, Kuvajt).

Izvještaj je veoma precizan, sažet i prije svega mjerodavan jer, su u njegovu realizaciju bili uključeni slijedeći akteri iz zemalja Zaliva: 35.000 zaposlenih i koji imaju godišnje prihode od 10.000 do 180.000 eura, 2.100 poslodavaca i HR menadžera, kao i 60 najviših menadžera. Istraživanje je svakako uzelo u obzir i relevantne sektorske analize, vijesti i slično.

Svaka od zemalja iz GCC zone je napravila posebne napore kako bi stimulisala i sačuvala kupovnu moć stanovništva, pa je tako Saudijska Arabija potrošila preko 90 milijardi eura na razne vidove pomoći i subvencije.

Zemlje Zaliva karakteriše ne samo visok ekonomski rast, znatno iznad prosjeka zemalja Evropske unije (EU), nego i kolosalni rast potrošnje i investicija javnog sektora.

Brojne države su kupile socijalni mir u protekloj godini ulažući u javne radove ili podižući primanja siromašnijeg sloja stanovništva, što je rezultiralo  rastom potrošnje i rastom obima posla za poslodavce u tom regionu.

Ekonomski rast zemalja GCC zone je svakako stimulisan i visokim cijenama nafte.

Tokom prošle godine, najveći ekonomski rast su zabilježili Katar (17,6 posto) i Saudijska Arabija (sedam posto), dok je Bahrein na dnu ljestvice sa „samo“ 2,2 posto.  Primjera radi, zemlje eurozone koje smatramo bogatim, snažnim i čvrstim ekonomijama, i koje su zemlje o kojima 70 posto mladih u Bosni i Hercegovini sanja, imaju godišnji  rast koji ne prelazi ni jedan posto u posljednjih nekoliko godina.

Osim rasta cijene nafte, koji je jedan od glavnih uzroka snažnog ekonomskog rasta u navedenim zemljama, postoji i određeni broj specifičnosti za svaku od njih. Katar je u fazi završavanja značajnih energetskih projekata (plin), Vlada je takođe ulagala u infrastrukturu, a pripreme za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2022. godine su dovele do ogromnih ulaganja. UAE su iskoristili turistički procvat koji se desio prošle godine, itd.

Stopa ekonomskog rasta koju ima Katar je zaista impresivna. Godišnji ekonomski rast od 10 posto je već gotovo nevjerovatan danas i krasio je Irsku u devedesetim godina, Kinu u proteklom periodu i ostaje iznimno rijedak slučaj.

Svaka od zemalja iz GCC zone je napravila posebne napore kako bi stimulisala i sačuvala kupovnu moć stanovništva, pa je tako Saudijska Arabija potrošila preko 90 milijardi eura na razne vidove pomoći i subvencije.

Oman je kreirao 50.000 radnih mjesta u javnom sektoru, većina zemalja je podigla iznos minimalnog mjesečnog dohotka, a neke su povećale i naknadu za nezaposlena lica.

Drugi i još efikasniji način zadržavanja kupovne moći domaćeg stanovništva jeste „nacionalizacija“ radnih mjesta, odnosno povećan pritisak na sve poslodavce na niz načina, da se zaposli veći broj domaćeg stanovništva.

Protekla ekonomska kriza je pomogla da se navedene zemlje „osvijeste“ u većoj mjeri nego što je to bio slučaj do sada i da shvate da bez konkurentne i kvalitetne radne snage će biti izložene mnogim rizicima.

Kategorije kompanija

U tom kontekstu, u Saudijskoj Arabiji kompanije su podijeljene u tri kategorije, a one koje su u najnižoj „crvenoj“ kategoriji mogu čak i izgubiti mogućnost dobivanja vize i radne dozvole za strane državljane i tako će biti primorane na zapošljavanje domaće radne snage.

Slične kategorije postoje i u UAE, a kompanije koje su u najnepovoljnijoj kategoriji plaćaju drastične troškove Vladi za izdavanje vize. Nacionalizacijom su, po potrebi,  ciljani pojedini sektori (na primjer bankarski ili energetski), kao i pojedine funkcije unutar kompanije (HR odjel itd.), a situacija svakako zavisi i varira od države do države.

Mogu biti povećane subvencije za zapošljavanje domaće radne snage, razvijeni su i centri za njihovo zapošljavanje i obuku, koja je u nekim zemljama besplatna za domaću radnu snagu.

Procenat domaćeg stanovništva među radnom snagom je i dalje relativno nizak u privatnom sektoru (od jedan posto za Katar, do 20 posto za Bahrein), ali postoji trend rasta. Prije svega, rastući broja kompanija se susreće sa sve većim pritiskom prilikom zapošljavanja, što znači da će se ovakve aktivnosti nastaviti i u narednih par godina.

Uprkos tome, stvaranje novih radnih mjesta je pozitivna realnost za sve zemlje GCC-a  i svake godine se traži dodatna radna snaga. Saudijska Arabija prednjači u otvaranju novih radnih mjesta sa čak 62 posto ispitanih kompanija koje su prijavile rast broja zaposlenih u 2011. godini.

Dok se u našem regionu smatraju sretnim kompanije  koje su u krizi sačuvale isti broj zaposlenih, u zemljama Zaliva svaka druga kompanija je povećala broj zaposlenih u protekloj godini. Nakon dvije godine pada, Dubai je ponovo počeo da „vuče“ zapošljavanje za cijeli region, kako zbog otvaranja novih radnih mjesta, tako i zbog rotacije među radnom snagom.

Industrije u kojima je rast broja zaposlenih najznačajniji u ovom regionu su energetska industrija, pružanje zdravstvenih usluga, kao i maloprodaja. Energetski sektor je pun razvojnih planova za naredni period i samim tim  neophodna su dodatna zapošljavanja. Pružanje zdravstvenih usluga je takođe u razvoju, uglavnom zahvaljujući  subvencijama od strane Vlade, što je  imalo pozitivan uticaj i na oblast prodaje, jer su potrošači nastavili sa kupovinom u sve većoj mjeri.

Atraktivni UAE, Katar i Saudijska Arabija

Rast nezaposlenosti u Zapadnoj Evropi,  kao i visoki rast primanja u Indiji, su olakšali posao poslodavcima zemalja iz Zaliva koji su po povoljnijim okolnostima zapošljavali radnu snagu iz Zapadne Evrope, jer je odjednom postala konkurentnija.

Ali, ako je zapošljavanje stranaca bilo nešto lakše nego prije, to nije slučaj sa zapošljavanjem domaće radne snage, jer je taj proces bio izložen određenom broju izazova.

Među troškovima života najznačajnija stavka jeste najam nekretnine, gdje se na vrhu liste nalaze Abu Dhabi, Doha i Dubai. Primjera radi, prosječna cijena najma manjeg trosobnog stana u Abu Dhabiju je oko 1.500 eura mjesečno, a blizu je nivo cijena i Dohe i Dubaija.

Za  zapošljavanje domaće radne snage u privatnom sektoru nije dovoljno samo da Vlada takve mjere istakne kao prioritetne kako bi se sve sprovelo u djelo. Naime, rast primanja u javnom sektoru je otežao privlačenje domaće  radne snage u privatni sektor. To znači da je ne samo izbor za poslodavce u privatnom sektoru bio sužen, nego je trebalo često izdvojiti i više novca nego prethodnih godina da bi se privukao kvalitetniji domaći radni kadar.

Istraživanja pokazuju da Ujedinjeni Arapski Emirati ostaju i dalje najpoželjnija destinacija za radnu migraciju, dok je Katar na drugom a Saudijska Arabija na trećem mjestu. Ako govorimo o gradovima, Dubai, Doha i Abu Dhabi su daleko najpoželjniji i na vrhu liste gradova u kojima bi stranci iz cijelog svijeta željeli raditi.

Dammam, Manama i Sharjah su na dnu ljestvice sa po jedan posto do dva posto strane radne snage koja bi ih izabrala kao najpoželjniju lokaciju.

UAE su se učvrstili i  na vrhu ljestvice ako govorimo o  zadržavanju strane radne snage (retencija) u ovom regionu, a glavni razlozi za to su troškovi života koji su malo opali, visok nivo političke stabilnosti i prije svega, povratak povjerenja u ekonomiju i poslovanje.

Kuvajt i Saudijska Arabija su na drugom mjestu po pitanju kapaciteta da zadrže stranu radnu snagu, a Katar nešto lošije kotira, primarno zbog sprečavanja stranih radnika da mijenjaju radna mjesta, odnosno poslove. Dok su pojedine zemlje potpuno liberalizovale kretanje radne snage, Katar je još uvijek dosta rigidan po tom pitanju i potrebna je posebna dozvola da bi se promijenio posao.

Uprkos tome, atraktivnost ovih zemalja ostaje neupitna, a jedan od važnih faktora u tom segmentu jeste i godišnji rast primanja, koji je u prosjeku, za period od proteklih pet godina, iznosio čak šest posto na godišnjem nivou za cijeli GCC region.

To znači da mjesečna neto plata od, recimo, 3.000 eura, bude povećana na kraju godine za 180 eura. U ovoj računici, da bi se dobila stvarna slika kupovne moći, potrebno je uzeti u obzir i rast cijena. Sa inflacijom gotovo ravnoj nuli u protekloj godini, na listi prednjače Bahrein, UAE i Katar, jer je u tim zemljama kupovna moć najviše porasla, dok su značajne povišice plata u protekloj godini u Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu bile anulirane visokim stopama inflacije (pet posto).

Stručnjaci iz oblasti upravljanja ljudskim resursima su zabilježili najveći rast primanja, dok su administracija i marketing oblasti u kojima su zaposleni imali nešto niži procenat povećanja primanja.

Oblast upravljanja ljudskim resursima je dobila na značaju, kao i na kompleksnosti posla i rast plata je bio neminovan, tim prije što je usljed krize došlo do otpuštanja i u ovim zanimanjima, pa je tako količina posla podijeljena na manji broj radnika.

Oblast informacijskih tehnologija je takođe imala značajan rast godišnjih primanja (6,3 posto) primarno zbog nedostatka stručnjaka iz ove oblasti širom svijeta.

Skup život

Što se tiče troškova života, koji čine drugu stranu jednačine ako razmišljamo o životu i radu u ovoj dinamičnoj i atraktivnoj zoni, UAE i Katar ostaju najskuplje zemlje za živjeti, iako je Saudijska Arabija, kao i Kuvajt i Oman, zabilježila rast troškova života u protekloj godini.

Među troškovima života najznačajnija stavka jeste najam nekretnine, gdje se na vrhu liste nalaze Abu Dhabi, Doha i Dubai. Primjera radi, prosječna cijena najma manjeg trosobnog stana u Abu Dhabiju je oko 1.500 eura mjesečno, a blizu je nivo cijena i Dohe i Dubaija.

Radi se samo o prosjeku i treba imati u vidu da se ove cijene mogu veoma lako udvostručiti ukoliko želite kvalitetan rezidencijalni kvart gdje, recimo, žive zapadnoevropski menadžeri.

U svakom slučaju, s obzirom na raspoložive zalihe nafte, te na veliku potražnju za ovim energentom, zemlje Zaliva će i dalje ostati veoma privlačne sa radnu snagu gotovo svih profila. Njihova pregovaračka moć kao poslodavca će samo rasti.

Za one koji traže posao u ovom prosperitetnom dijelu svijeta,  konkurencija bi trebala svake godine biti sve veća i oštrija, jer se u traženju posla kandidatima iz zemalja u razvoju pridružuje i sve veći broj radne snage iz Zapadne Evrope.

Drugim riječima, raspoloživi kolač će za strance ostati isti ili manji, dok će broj usta koja žele kolač porasti, što znači veću borbu. Kandidati koji žele posao u zemljama Zaliva moraju  imati utoliko kvalitetnije i bolje diplome, kontakte i naravno, vještine i radno iskustvo.

Izvor: Al Jazeera