Zemlja se ne može zaštititi od udara iz svemira

Većinu života na Zemlji je već jednom gotovo potpuno uništio udar asteroida (EPA)

Kroz svoju historiju, planeta Zemlja bila je izložena udarima brojnih asteroida i dijelova kometa. Čak i stotinama i hiljadama godina kasnije se tragovi tih udara u vidu kratera različitih veličina mogu vidjeti širom našeg svijeta, a još veći broj je skriven pod morem ili šumama koje su po njima rasle. A da bi svakom bilo jasno koliko ti udari iz svemira mogu biti opasni dovoljno je pogledati dinosauruse. Odnosno, nedostatak nekada najvećih bića na planeti, koje su izumrle zbog naleta ogromnog asteroida prije 65 miliona godina. S dinosaurusima je izumrlo i gotovo 75 posto vrsta koje su nastanjivale Zemlju tada.

Naravno, postoje pokušaji da izbjegnemo da nam se tako nešto ponovi, poput napora Evropske svemirske agencije (ESA) na izgradnji autonomne letjelice Hera, koja bi nas trebala štititi od svemirskih tijela.

Zemljani će bez sumnje morati uložiti velike napore u razvoj tehnologije koja bi spriječila asteroide i, manje vjerovatno, komete da nas pogode s potencijalno katastrofalnim učinkom, jer je vjerovatnoća takvog razvoja događaja je realna, gdje nam u susret u narednim godinama dolazi asteroid koji bi potencijalno mogao uništiti državu veličine Bosne i Hercegovine. Trenutno, kažu sagovornici Al Jazeere, nismo u stanju da se zaštitimo od tog nadolazećeg nebeskog tijela koje svemirom putuje velikom brzinom.

Asteroidi i komete čije su orbitalne udaljenosti od Sunca slične Zemljinoj udaljenosti od Sunca označeni su kao Zemlji bliski objekti (NEO – Near Earth Objects), pojašnjava astronom Muhamed Muminović, predsjednik Astronomskog društva Orion iz Sarajeva.

Kao podgrupe možemo definirati Zemlji bliske asteroide (NEA – Near Earth Asteroids) i Zemlji bliske komete (NEC – Near Earth Comets), gdje su šanse za udare kometa su mnogo manje, odnosno ispod jedan posto rizika za udar.

Opasnost od sudara

Dok mnogi asteroidi ne prijete da udare u Zemlju, dio njih, koje nazivamo Potencijalno opasni asteroidi (PHAs – Potentially Hazardous Asteroids) imaju orbite potencijalno opasne za bliski susret ili sudar sa Zemljom, te oni spadaju u podgrupu NEO-a.

Muminović pojašnjava da je do sada otkriveno više od 10.000 Zemlji bliskih objekata, a od tog broja, njih blizu 900 imaju prečnike od gotovo kilometar ili veće. Među njima su 14 objekta klasificirana kao Potencijalno opasni asteroidi. Kako kaže, očekuje se da će do 2025. godine biti otkriveno više od milion Zemlji bliskih objekata, a među njima bar 10.000 potencijalno opasnih.

Predsjednik Astronomskog društva Orion napominje da naučnici iz NASA-ing čuvenog Jet Propulsion Laboratoryja smatraju da bi asteroid Apophis mogao udariti u Zemlju tokom bliskog prolaska 2036. godine, što i nije tako daleko, a čak postoji vjerovatnoća da nas pogodi i nekoliko godina prije. Asteroid je otkriven  2004 godine, a prečnik mu je gotovo 320 metara.

“Postoji 2,7 posto vjerovatnosti za udar tokom približavanja 2029. godine. Tek će u narednim godinama to biti sve tačnije i tačnije određivano. Mala tijela imaju nestabilne orbite i lako na njih djeluju gravitacione sile većih objekata i planeta”, pojašnjava Muminović.

Doktor Dragan Gajić, redovni profesor na Departmanu za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i predsjednik Astronomskog društva Alfa, ističe da je realna mogućnost udara asteroida ili komete u Zemlju ali i da savremena civilizacija još nije razradila mehanizme za sprečavanje takvih udara.

Pionirski pokušaji

“Postoje pionirski pokušaji na tom planu. Upravo ovih dana svedoci smo takvih pokušaja, japanska misija Hayabusa 2 i asteroid Ryugu, a pre toga Hayabusa je obišla  asteroid Itokawa, OSIRIS-Rex asteroid Bennu, New Horizons asteroid Ultima Thula i tako dalje. Ono što se danas radi je otkrivanje asteroida koji mogu biti potencijalno opasni, odnosno objekti veći od 140 metara koji prolaze na rastojanju unutar 7,4 miliona kilometara od Zemlje i uopšte objekata koji prolaze blizu Zemlje”, kaže.

Udara takvih tijela u historiji Zemlje je bilo, a posljedice su zavisile od dimenzija, njihove brzine, gustoće i tako dalje.

“Ne treba gubiti iz vida da je brzina takvih tela najmanje 33 puta brža od brzine zvuka, odnosno mora da je veća od brzine napuštanja Zemlje to jeste Druge kosmičke brzine, koja iznosi 11,2 kilometra u sekundi”, govori profesor Gajić.

Što su tijela veća i posljedice su veće. Pa tako tijelo dimenzija od 75 metara može dovesti do uništenja velikog višemilionskog grada. Primjera radi, tijelo koje je 1908. godine eksplodiralo iznad sibirske tajge procijenjeno je na prečnik od pedesetak metara i uništilo je gotovo 2.000 kvadratnih kilometara šume.

Tijelo od 350m bi dovelo do uništenja manje države poput Bosne i Hercegovine, ono veličine kilometar, dva diže prašinu u atmosferu u tolikom obimu da uništava veći dio biljnog svijeta i dolazi do mini ledenog doba i dovodi do cunamija globalnih razmjera. Dolazi do globalnog uništenja ozonskog sloja, uništavaju se države veličine Francuske i nastaje krater prečnika tridesetak kilometara, pojašnjava Muminović.

Masovno uništenje

Asteroid od tri kilometra će dovesti do prašine koja mijenja klimu, što za sobom vuče seriju globalnih šumskih požara i veliku vjerovatnoću za masovni pomor većine živog svijeta, a direktna destrukcija je kontinentalnih razmjera.

Tijelo od  sedam kilometara i veće bi dovelo do globalnih uništenja i masovnih izumiranja, kao što se desilo prije 65 miliona godina kada je izumrlo 75 posto bića na planeti, uključujući dinosauruse.

“Razorne eksplozije su samo početni efekti. Kod najsnažnijih udara, nakon ovih početnih efekata slede cunami, razorni zemljotresi, iniciranje vulkanskih aktivnosti, promene u sastavu atmosfere, klimatske promene i nuklearna zima i tako dalje”, pojašnjava profesor Gajić.

Sa druge strane, frekventnost udara također je u obrnutoj korelaciji sa veličinom udarnog tijela (asteroida ili dijela komete).

Vjerovatnoća da nas pogodi tijelo od pedesetak metara koje je sravnalo hiljade kilometara šume u Tunguskoj je jednom u hiljadu, dok je vjerovatnoća udara tijela dimenzija 10 kilometara jednom u 100 miliona godina. Objekti prečnika oko kilometar udaraju u Zemlju nešto češće, odnosno približno jednom u 100.000 godina.

“Što su tela veća, u Sunčevom sistemu ih ima manje, pa je i verovatnoća njihovog sudara sa Zemljom manja. Sa druge strane, dnevno na Zemlju padne od 10 do 10.000 tona mikrometoritskog materijala, što prolazi bez značajnijih posledica, mada neki autori smatraju da na Zemlju tom prilikom dospevaju i virusi iz kosmosa”, pojašnjava profesor Gajić.

Manja tijela

Veilki problem je pravovremeno otkrivanje manjih tijela, čije su dimenzije do par desetina metara, a čiji udari ili raspadanje u atmosferi zbog udarnog vala također nose velike opasnosti.

U svakom slučaju, jedan od osnovnih zadataka savremene civilizacije je otklanjanje mogućnosti sudara svemirskih tijela sa Zemljom, jer je to preduvjet njenog opstanka na planeti, kaže profesor Gajić.

Astronom Muminović govori da trenutno ne postoji nikakva zaštita od udara nebeskih tijela, ali se razmatraju razne metode zaštite, prije svega kroz izbjegavanje sudara, odnosno skretanja objekta od njegovog kursa ka Zemlji.

“Sve se razmatra i sada je težište na posmatranjima i katalogiziranju svih NEO objekata. U ovom momentu, mi se ne bi mogli odbraniti od iznenadnog udara ili udara koji bi se mogao prognozirati u narednih deceniju, dvije. Međutim, već se razrađuju potencijalne metode odbrane koje se baziraju na dostupnim tehnologijama uz uslov da se dovoljno rano registrira tijelo koje je na putanji sudara sa Zemljom”, pojašnjava predsjednik Astronomskog društva Orion.

Jedna od metoda je korištenje kinetičkog impaktora, odnosno udarača, gdje bi se slala letjelica koja bi poslala navođeni “projektil” koji bi udario u asteroid veoma velikom brzinom (od 10 km/s pa naviše).

Masa i brzina udarnog projektila bi dovela do male promjene u putanji asteroida, a cijeli scenarij ovisi od veličini asteroida, njegovom sastavu, tipu putanje i tako dalje.

“Ideja je da se ranije eksperimentalno pokuša ovo sprovesti na nekom asteroidu koji nije ‘opasan’ kako bi se vidjeli efekti i izabrali adekvatni elementi za projektil”.

Eksplozije u svemiru

Pored toga, razmatra se korištenje nenuklearne eksplozije, odnosno metode bazirane na aktiviranju dovoljne količine klasičnog eksploziva koji bi na isti način kao nuklearna eksplozija “pomjerio” asteroid sa njegove putanje. Podvarijanta metode je aktiviranje ukopanog klasičnog eksploziva, a što bi veća količina eksploziva bila dopremljena na asteroid, to bi bilo efikasnije njegovo pomjeranje.

Postoji i mogućnost korištenja gravitacionog traktora, što su predložili astronauti Ed Lu i Stan Love.

“Letjelica dovoljno velike mase bi naprosto lebdjela pokraj asteroida. Malo gravitaciono privlačenje između njih bilo bi dovoljno da skrene asteroid sa kursa ukoliko se takva letjelica pošalje dovoljno rano. Kasnije je predloženo učešće nekoliko letjelica (traktora) koje bi omogućile bolju kontrolu skretanja asteroida”.

Muminović naglašava da se nuklearna eksplozija, česta metoda u filmovima i knjigama, za sada ne razmatra, te da postoji Međunarodni sporazum o zabrani slanja nuklearnih bombi u svemir.

Profesor Gajić pojašnjava da, i kada bi se koristilo nuklearno oružje za “razbijanje” opasnih nebeskih tijela, detonacija bi se morala obaviti na velikim rastojanjima od Zemlje jer i komadi takvih tijela mogu biti “opasni” po našu planetu, i kao impaktori, ali i kao zasijavači nuklearnog materijala po površini Zemlje.

“Osim toga, letovi rakata sa nuklearnim bojevim glavama su potencijalno opasni, zbog naprimer mogućih havarija prilikom poletanja”.

S obzirom da bogate zemlje ulažu ogroman novac u svemirske programe, te da se većina metoda svodi na skretanje putanje opasnih tijela, moglo bi se pomisliti da bi se neki asteroid umjesto u SAD mogao preusmjeriti ka, recimo Bosni i Hercegovini, Srećom, do toga neće doći, kaže Muminović.

Usmjeravanjem asteroida ka zemljama Balkana bi nastradali Austrija, Italija i slično, a svakako skretanja ne mogu biti precizna. Glavni cilj, napominje, jeste da se nebesko tijelo toliko skrene da uopće ne udari u Zemlju.

Izvor: Al Jazeera