Zekoli: Zaeve bombe su kao pokolj bez tijela

Protesti su kao mali potočići koji stvaraju pravu bujicu koja poplavljuje ulice (Al Jazeera)

Razgovarao: Admir Fazlagić

Arsim Zekoli je analitičar i bivši diplomata. Bio je šef makedonske misije OSCE-a u Austriji, a potom i u Turkmenistanu. Zekoli je kolumnista dnevnog lista Utrinski vesnik i važi za jednog od boljih poznavaoca političke situacije u zemlji i regiji.

Sa Zekolijem smo razgovarali o akciji “Puč”, koju sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova Makedonije, o faktorima koji su doprinijeli za izlazak iz političke, a ulazak u državnu krizu, mogućnostima za njeno prevazilaženje, o ulozi međunarodnog faktora na političkoj sceni, novom političkom subjektu u albanskom bloku – BESA-i, te šansama za uspostavljanje boljih odnosa na relaciji Makedonija- Grčka.

  • U nedavnom javljanju za Al Jazeeru, povodom akcije Puč kojom je makedonska policija osujetila pokušaj zbacivanje Vlade, između ostalog, izjavili ste da je to kraj političke i početak državne krize. Šta je sve uzrokovalo da Makedonija dođe do tako specifične situacije?

Zekoli: Nabrajati sve uzroke trajalo bi suviše dugo i za memoare. Sažeto, ovo je posljedica jednog naslijeđenog stanja svijesti u politici i odnosima unutar društva još od paralelnog sloma političke ideologije i federacije sa početka devedesetih, koje sada sa svojom anahronošću izbija na površinu u svim svojim kriznim oblicima, ustanovljenog u tim kriznim godinama kada je mir u regionu, obuhvaćenom ratnim sukobima, bio apsolutni prioritet, čemu se sve povinovalo i guralo pod tepih „za neka bolja vremena“. Pri tom, indikativne su neke dodirne tačke između Makedonije, Bosne Hercegovine i Kosova, gdje se ova formula najviše upotrebljavala, zbog ratnih sukoba ili krhkosti unutrašnje etničke supstance.

Ta ja formula u dobroj mjeri izmišljena i diktirana još od stare federacije, upravo zbog očuvanja mira, jedinstva i kakve-takve društvene kohezije. Nakon kraja sukoba, ona je doslovno i prilično nekritički preuzeta od međunarodne zajednice, koja je svemu tome nanijela tanak sloj demokratičnosti, građanskih sloboda ili pluralizma, ali u suštini bez poremećaja onih podzemnih odnosa između politike, biznisa i sigunosnih aparata zemlje. Takva prioritizacija stabilnosti zemlje nauštrb razvoja demokratskog društva je isprva bila sa pozitivnim namjerama, ali je nakon toga postala automatizirana praksa i izgovor za izbjegavanje suštinskih reformi.

Ipak, vrijeme i smjena generacija čine svoje. Na scenu stupaju novi svjetonazori, novi ljudi koji upoređuju sadašnje stanje sa onim u ostalim bivšim republikama i koji žele promjene. Ukoliko tome dodate i dramatičan pad ekonomije, socijalno nezadovoljstvo, gubljenje čak i onih malih sloboda koje su dosad postojale, onda postaje jasno da društvo polako kreće u suprotnom smjeru od onoga koji su imponirale interesne grupe unutar države. I tu dolazi taj sukob između države i društva, u kojoj je prostor za dijalog svakog dana sve tješnji i neumitno vodi ka državnoj krizi, jer država više nije u stanju odgovoriti, a kamoli ispuniti zahtjeve svojih građana.

  • Makedonski premijer je optužio lidera opozicije Zorana Zaeva za pokušaj zbacivanja Vlade, koji tvrdi da samo traži tehničku Vladu. S tim u vezi, EU je zatražila od makedonskih vlasti da, tokom istrage protiv osoba koje su uhapšene zbog pripremanja državnog udara, poštuju evropske standarde, uključujući pretpostavku nevinosti. Uzimajući u obzir primjedbe mnogobrojnih građana, ali i nevladinih organizacija koje prate rad institucija na svim nivoima vlasti, može li se očekivati da će evropski standardi biti ispoštovani i da će se poštovati slovo zakona?

Zekoli: Odgovor na to pitanje je dao sam premijer Gruevski u svom obraćanju javnosti, preuzimajući ulogu optužbe, odbrane i suda, presuđujući šta je od tih “skandaloznih informacija” tačno, a šta ne. Prema podjeli vlasti u jednoj demokratiji, premijer je ogranak izvršne vlasti, čiji su mandat i autorizacija definirani od zakonodavne vlasti, s ciljem poštivanja i implementacije ustavnih akata  zemlje. I tu je ta mala, ali ključna dilema u vezi odnosa vlasti prema Ustavu. Naime, lider opozicije, kao građanin, i sama opozicija, kao institucija zakonodavne vlasti, u potpunosti su identično odgovorni povinovati se i ispunjavati ustavne zahtjeve kao i premijer.

Da apsurd bude još veći, čitava priča povezana sa tom “informacijskom bombom” sve više nalikuje na istragu o zločinu i masovnom pokolju bez ijednog tijela koji bi bio smatran kao dokaz. Opozicija već mjesecima tvrdi da ima informacije, ali ih do sada nije objavila i dala na uvid javnosti, koja bi imale barem neku jasnu predstavu o čemu se zapravo radi. Vlada, sa druge strane, daje mišljenje o nečemu što još nije dato na uvid javnosti, što logično vodi ka zaključku da priznavanjem informacija potvrđuje i radnje na kojim su te informacije zasnovane. Takav odnos vlasti i opozicije daje razlog sumnjama da obje strane ustvari žele da ovaj sukob razriješe političkim, a nikako legalno-pravnim instrumentima, što je možda razmuljivo ukoliko se te informacije odnose na striktno političke nesuglasice ili momente, ali je potpuno neprihvatljivo ukoliko ne zadiru u ustavno uređenje, kriminal, zločinačko udruživanje, ubistva i ostala pitanja koje zadiru u interese građana i njihovih prava.   

  • Sredinom novembra prošle godine studenti su započeli masovne proteste zbog negodovanja da Vlada uvede državni ispit u visokom obrazovanju, kao i zbog sveopćeg nepovoljnog društveno-političkog stanja u zemlji. Oni su se probudili iz apatije i probili led, a zatim su građani izlazili na ulice zbog više razloga. Logično, javnost postavlja pitanje kako će se ovo odraziti generalnu situaciju, shvatajući da ulica ostaje jedini medij?

Zekoli: U Vašoj konstataciji, koju imenujete kao buđenje iz apatije, ima jedna veoma važna i lijepa nota, kojoj često ne pridajemo dovoljno pažnje. Sklon sam da to buđenje nazovem svojevrsnim proljećem ili rađanjem jedne nove realnosti koja nastupa deceniju i po nakon kraja svih sukoba u regiji. Vanjske granice su iscrtane i tu nema promjena. Mehanizmi saradnje između bezbjednosnih struktura regije su funkcionalni i sa mogućnošću daljeg unapređivanja. Uprkos sve vidljivijim namjerama nekih istočnih faktora, apsolutna većina političkih faktora i građana dijele ubjeđenje da je budućnost u Evropskoj uniji i suradnji s NATO-om.

Primjeri koje ste nabrojali, i mnogo drugih koje niste, ili će tek isplivati na površinu, imaju jedan jedini zajednički imenitelj – nezadovoljstvo sa socijalnim stanjem, nemogućnost zapošljavanja, niske plate, bijedna socijalna pomoć, nedostatak perspektive. Iz te socijalne nervoze onda izranjaju, isprva sitne netrpeljivosti zasnovane na zadržavanje steknutih privilegija vlasti i želje za promjenom od strane društvenih skupina koje osjećaju da su diskriminirane.

To je jedan veoma inspirativan, ali i dramatičan momenat u kojem građani smatraju da su vanjske ugroze dovoljno zanemarljive, pa sada osjećaju da je stupio čas kada mogu tražiti bolju sadašnjost, više sloboda, socijalnu ravnopravnost i istinsku demokratiju u odlučivanju za njihovu budućnost, što podrazumijeva da oni misle kako je sadašnja elita nesposobna i nevoljna isporučiti zahtjeve nove realnosti, pa žele novo vođstvo. Ti su protesti kao mali potočći, koji se međusobno nezavisno slivaju sa planina u rijeke i polako, ali neumoljivo, stvaraju pravu bujicu koja poplavljuje ulice.

  • Iako je na posljednjim parlamentarnim izborima najveća albanska partija u Makedoniji, DUI, ostvarila dobar rezultat, ipak je evidentno nezadovoljstvo Albanaca ovom strankom, koja je u vladajućoj koaliciji sa VMRO-DPMNE, iznjedrila novi politički pokret – BESA. Smatrate li da ovaj pokret može uraditi nešto važno u budućnosti i ostvariti interese Albanaca?

Zekoli: Kao i svaki pokret, tako i BESA pokušava pokrenuti neke stvari preko animiranja onih segmenata društva koje smatraju da su ostavljeni po strani i bez autentičnog političkog predstavništva. Mislim da su dosada u dobroj mjeri uspjeli u svojim namjerama, s tim što su preuzeli “grasroots democracy “ pristup u direktnim kontaktima sa građanima, prije svega Albancima, u suburbanim siromašnim naseljima i selima, gdje je nezadovoljstvo najveće zbog katastrofalnih socijalnih i infrastrukturnih uslova u kojima doslovce životare, a ne žive.

Dileme koje se javljaju u javnosti u vezi BESA-e su u istoj ravni – subjektivne i objektivne, i povezuju se sa njihovim odnosom prema etničkom, religijskim i građanskim momentom i, prije svega, njihovom navodnom vezom sa uticajnim vanjskopolitičkim interesima zvanične Ankare. Smatram da bi BESA najviše doprinijela ukoliko bi se fokusirala na socijalna pitanja koja su objekt brige za sve podjednako, kao i za jasnu i glasnu društvenu promociju euroatlantskih prioriteta i njihovih koristi, koji dugoročno mogu utjecati na poboljšanje stanja u zemlji. 

  • Međunarodni faktor je neizostavni dio političke scene Balkana – očekuje se uskoro dolazak novog ambasadora SAD-a, a s time i moguće promjene pristupa prema opserviranju sveukupne situacije u Makedoniji. S druge strane, godinama unazad dobijamo izrazito negativne ocjene Evropske komisije, posebno po pitanjima vladavine prava, slobode govora i stanja medija. Može li pomenuti međunarodni faktor doprinijeti promjeni stanja u zemlji?

Zekoli: Ne samo doprinijeti, nego i utjecati na pozitivne promjene preko reinstitucije slobode medija, političkog dijaloga, ekonomske stabilizacije i demokratskih institucija, kao preduvjet za članstvo u NATO i EU. Upravo zbog toga smatram da poruka kancelarke Merkel da političku saradnju mora slijediti i društvena, u i između zemalja regiona, formula je koju treba slijediti u budućnosti. Iskreno se nadam da će novi američki ambasador, Jess Bailey, doprinijeti toj veoma bitnoj promjeni, posebno stoga što je njegov prethodnik, Paul Wohlers, ostavio krajnje loš utisak i učinak sa njegovim potpunim fokusiranjem na saradnju sa vladajućom koalicijom i Vladinim medijima, a zanemarivanjem stavova opozicionih stranaka i drskim ignoriranjem i ono malo slobodnih medija u zemlji.

Politika, uprkos svoj podršci koja ja stizala na njen račun iz EU-a i SAD-a, nije uspjela naći rješenje za probleme zemlje, njenu sadašnjost i budućnost. Naprotiv, čak ih je komplicirala do ivice nerješivosti. Odatle, EU i SAD moraju ojačati fokus na samo društvo, putem slobodnih medija, nevladinih i građanskih inicijativa, političkih nezavisnih intelektualaca, s ciljem stvaranja društva kao utjecajanog faktora korekcije politike, Vlade ili opozicije.

  • Makedonija vodi dvodecenijski spor u vezi imena s njenim južnim susjedom – Grčkom, što je jedna od velikih barijera Makedonije na putu ka euroatlanskim integracijama. Možemo li se nadati poboljšanju odnosa između ove dvije zemlje, a budući da neki analitičari u Makedoniji gaje nadu da će novoizabrani premijer Grčke Alexis Tsipras i njegova ljevičarska Vlada imati više sluha za pregovore s makedonskom Vladom?

Zekoli: Smjena vlasti u Grčkoj svakako ne podrazumijeva i promjenu prioriteta grčke politike i grčke realnosti, posebno u vezi spora sa imenom. Štoviše, mislim da je Tsipras naslijedio i politiku kojoj je prioritet unutrašnje stanje zemlje, sa fokusiranjem na ublažavanje socijalne drame, odnosima sa Evropskom unijom i stranim finansijerima, administrativnim reformama, problem u Mediteranskom bazenu, itd. U toj listi prioriteta, Makedonija zacijelo nije na dnu, ali svakako nije ni približno na vrhu. Pritom, moram naglasiti da će odnosi između Tsiprasa i Angele Merkel isto tako usloviti mogućnost iznalaženja rješenja spora “koji bi podjednako bio (ne)prijatan za obje strane“ kao što je to Merkel formulirala prošle godine kada je nezvanično nagovijestila mogućnost svog direktnog angažmana u pronalasku kompromisnog rješenja. Postizborni tonovi koji dolaze iz Atine i Berlina za sada ne idu u prilog toj namjeri.

U vezi s tim, podjednako je važan i stav naše Vlade, za koju imam utisak da sve više smatra rješenje spora kao veći problem nego što je sam spor. Nemojmo zaboravljati da je rješenje spora ključni preduslov za pregovore sa EU-om i članstvo u NATO. No, moram upozoriti, šta ukoliko rješenje spora bude usmjereno u sasvim suprotnom pravcu, odnosno udaljavanju zemlje od euroatlantske orijentacije i integracija i zaokretu prema nekim drugim faktorima koji mogu naći neku magičnu formulu dogovora, kao što je, npr. Ruska Federacija. Izbor gospodina Tsiprasa da u svom predsjedničkom kabinetu primi poslanika Ruske Federacije kao prvog stranog zvaničnika, kao i sasvim neuobičajena reakcija tradicionalno šutljivog ruskog poslanstva u Skoplju u vezi tekućeg sukoba vlasti i opozicije (potpuno u prilog vladajuće stranke), su možda samo detalji, nedovoljni za donošenje preranih zaključaka. Ali, ipak sasvim dovoljni da se takve mogućnosti više ne mogu ni smatrati neozbiljnim špekulacijama.

Izvor: Al Jazeera