Zbog korone SAD bi mogao izgubiti iračku kurdsku regiju od Kine

Pandemija korona virusa kreirala je priliku za Kinu da osnaži svoje odnose sa iračkom poluautonomnom kurdskom regijom sjevernog Iraka (KRI) bogatom naftom i plinom, kroz medicinsku pomoć.

Osmog marta je kineska vlada poslala 200.000 maski za lice u KRI da pomogne nastojanja kurdske regionalne vlade (KRG) da zaustavi širenje virusa u ovoj regiji.

U narednim sedmicama, Peking je dostavio nekoliko drugih velikih paketa medicinske pomoći koji su sadržavali različite tipove zaštitne opreme, medicinskih uređaja i setova za testiranje na koronu u KRI.

O ovim paketima pomoći se puno pričalo i oni su slavljeni u KRI-u. Dvadesetog aprila, naprimjer, kineski generalni konzul u Erbilu Ni Ruchi i KRG-ov ministar zdravstva Saman Barzinji održali su jednosatnu pres konferenciju da najave novu pošiljku pomoći.

Govoreći ispred kineskih kargo aviona na Međunarodnom aerodromu u Erbilu, Ruchi je rekao da će Kina biti „prijatelj ljudi u kurdistanskoj regiji tokom teških vremena“. Kada je kriza bila na vrhuncu, kineski generalni konzul se pojavio na lokalnim TV kanalima u KRI-ju, nudeći savjete kurdskom narodu kako da poduzmu nužne mjere da se suzbije širenje virusa.

Kinesko-kurdski odnosi relativno novi

Kina je također poslala medicinski tim u kurdsku regiju da pomogne KRG-u. Tokom svoje četverodnevne posjete, kineski doktori su posjetili lokalne bolnice i održali panele kako bi podijelili svoje iskustvo u tretiranju zaraženih korona virusom sa svojim kurdskim kolegama.

I kineske kompanije su pritekle upomoć kurdskoj regiji tokom krize. Prvog aprila je kineska kompanija Oil HBP group iz Pekinga, donirala 30.000 maski i 5400 testova za KRG.

Kinesko-kurdski odnosi su relativno novi uprkos tome što su političke ideje kineskog komunističkog vođe Mao Zedonga imale utjecaj na kurdski pokret za slobodu.

Kina je postala pravi diplomatski i trgovinski partner iračkim Kurdima nakon zbacivanja vlade Saddama Husseina 2003.

Jalal al-Talabani, tadašnji vođa Patriotske unije Kurdistana (PUK), koji je kasnije postao predsjednik Iraka, otišao je u neformalnu posjetu Kini početkom avgusta 2003. Nakon tog su delegacije iz PUK-a i Kurdistanske demokratske stranke (KDP) posjetile Kinu. Ove posjete su brzo uzvratili viši kineski zvaničnici.

U decembru 2014, kada je grupa ISIL bila na vrhuncu snage u Iraku, Kina je pokazala podršku za kurdski narod i regionalnu vladu otvorivši generalni konzulat u Erbilu. Kina je odlučila posati delegate u regiju u tako opasnim vremenima jer je vjerovala da ekonomski dobici koje će dobiti kao rezultat tog poteza nadmašuju rizike. U to vrijeme je KRG već preuzeo kontrolu nad naftom bogatom pokrajinom Kirkuk i izgradio je vezu da poveže tamošnja naftna polja sa novoizgrađnim cjevovodom u Turskoj, povećavši proizvodnju nafte na 400.000 barela po danu.

Prošle godine je Kina vidljivo povećala svoja nastojanja da ojača veze s ovom regijom.

Posjete Erbilu

U aprilu 2019, Li Jun iz centralnog komiteta Komunističke partije Kine posjetio Erbil i zvanično pozvao predsjednika KRI-ja Nechirvana Barzanija u Peking. Li je rekao Barzaniju da kineski predsjednik Xi Jinping „prepoznaje ključnu ulogu koju je kurdistanska regija odigrala u borbi protiv terorizma i nanošenju poraza tzv. Islamskoj državi.“

Nekoliko mjeseci kasnije, u avgustu, kineski konzul u Erbilu Ruchi, pokrenuo je zvaničnu Facebook stranicu konzulata sa video porukom. U poruci na kurdskom jeziku, Ruchi je kazao da je kineska vlada spremna da razvije svoje odnose sa KRG-om, naglasivši historijsko „prijateljstvo“ ova dva naroda koje datira još od drevnog puta svile.

U oktobru 2019, delegacija iz kurdske NVO – Kurdski centar za politički razvoj Chawy, posjetila je Kinu na poziv kineske vlade da promovira kinesko-kurdske veze. Istog mjeseca je ovaj centar objavio knjigu China's Governance iz dva dijela autora predsjednika Xija, u kojoj on naglašava svoje misli o upravljanju, ekonomskom razvoju i liderstvu.

Također u oktobru, na Univerzitetu Salahadin u Erbilu otvoren je prvi odsjek za kineski jezik. Potom je u novembru 2019. kineski kulturni i trgovački centar uspostavljen u ovoj regiji po prvi put.

Uprkos ovim nastojanjima, odnos Kine i KRG-a ostao je ograničen i površan donedavno. Kriza zbog Covida-19, konačno je pružila Kini priliku da produbi i proširi svoj odnos s regijom i izađe kao snažan, strateški partner koji bi mogao ponuditi ključnu pomoć u teškim vremenima.

Poboljšan imidž Pekinga

Zaista su imidž i značaj Pekinga u ovoj kurdskoj regiji znatno poboljšani tokom krize zbog korona virusa. Obični Kurdi koji su ranije vidjeli Kinu samo kao izvoznika jeftine ali loše robe i proizvoda počeli su percipirati Peking kao globalnu silu koja bi mogla pružiti regiji prijeko potrebnu ekonomsku i strukturalnu podršku. Štaviše, sve je više Kurda počelo priznavati Kinu kao efikasnog i moćnog suodionika u bliskoistočnoj političkoj areni koji bi mogao utjecati na buduće međunarodne izglede KRG-a.

Kina može puno dobiti od jačanja svojih veza sa Erbilom. Ako Peking uspije postati istaknut igrač u KRG-u, moći će ne samo dobiti značajne trgovinske rezultate, već i iskoristiti svoju prednost protiv Turske.

U posljdenje vrijeme, Turska je postala utočište za političke organizacije i nevladine organizacije koje rade na okončanju progona turske manjine u Kini, Ujgura. I turska se vlada oglasila u vezi ovog pitanja, pozvala je međunarodne organizacije i druge države da sankcionišu Kinu zbog kršenja ljudskih prava protiv Ujgura i drugih manjina.

Kina može pokušati iskoristiti svoj rastući utjecaj nad ovom kurdskom regijom da ućutka Tursku kroz uključenost sa kurdskim organizacijama i grupama koje brane kurdska prava u Turskoj. Iako još nema indikacija o takvoj saradnji, ulaganje Pekinga u gradnju snažnijih političkih, ekonomskih i kulturnih veza s Kurdima moglo bi se dugoročno isplatiti.

Kineski brzi upad u iračku kurdsu regiju mogao bi biti prilika za KRG, ali predstavlja problem za Washington.

SAD je glavni osiguravatelj finansijske, sigurnosne, vojne i političke podrške Kurdima u Iraku od 1991. Međutim, nedavni događaji su značajno oštetili odnos između Erbila i Washingtona.

Referendum o nezavisnosti

U 2017., nakon što su irački Kurdi mahom glasali za nezavisnost na referendumu odbijenom od centralne iračke vlade kao „neustavnom“, američki predsjednik Donald Trump nije podržao iračke Kurde. Posljedično tome, iračke snage i šiitske oružane grupe poznate kao Jedinice popularne mobilizacije izbacile su Kurde iz Kirkuka. Neke dvije godine kasnije, Trumpova administracija je ponovo razočarala Kurde u Iraku ostavivši njihovu braću dok su se suočavali sa egzistencijalnom prijetnjom u Siriji. Sve je ovo dovelo do tog da su Kurdi vidjeli SAD kao sve manje pouzdanog saveznika, i počeli su tražiti druge prijatelje.

Danas, Kina profitira na izblijedjeloj popularnosti Washingtona u iračkoj kurdistanskoj regiji. Vremenom bi pekinška višeslojna strategija koja već povećava ekonomske, kulturne i političke veze između KRI-a i Kine mogla omogućiti Kini da zauzme ulogu glavne globalne sile u regiji.

Iračka kurdska regija je jedan od najuspješnijih američkih projekata gradnje države, uprkos neuspjesima u ostatku Iraka. Štaviše, KRI, sa svojim ogromnim prirodnim i ljudskim resursima, ima ogroman geopolitički značaj za SAD i njegove saveznike. Washington, koji je već u sukobu u brojnim pitanjima, ne može priuštiti da izgubi KRG zbog Pekinga.

Ali kriza s korona virusom koja je omogućila Kini da se probliži KRG-u pruža istu priliku i za SAD.

Erbilu je i dalje potrebna finansijska i medicinska pomoć da bi se nosio s trenutnom krizom javnog zdravstva. Kurdska enklava je u teškoj poziciji zbog pada cijena nafte i bagdadske odluke da sreže svoj udio nacionalnog budžeta.

Washington može lako popraviti svoj imidž u KRG-u slanjem medicinske pomoći i tako što će pomoći Erbilu i Bagdadu da postignu prihvatljiv finansijski sporazum.

Danas Washington može misliti da iračka kurdska regija nije jedan od prioriteta. Ali ako nešto brzo ne poduzme da uvjeri iračke Kurde da im SAD još čuva leđa, Kina može lako zauzeti njegovo mjesto kao glavnog dobročinitelja i donositelja odluka u regiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera