Oglasi

Zbog Komšićeve kandidature, Hrvati će Čoviću oprostiti sve greške

Komšić ima iluziju da može vladati bez podrške hrvatskog biračkog tijela a Čović da je on jedini ovlašten za hrvatsko domoljublje.
Vinko Puljić je podsjetio na brojne nepravedne presude nakon svršetka Drugog svjetskog rataEPA - Arhiva

Željko Komšić odlučio je ponovo testirati volju birača na općim izborima spram politike koju vodi. U dva, Ustavom dopuštena, uzastopna mandata člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda imao je različitu podršku.

Na općim izborima 2006. godine podržalo ga je oko 116.000 birača, dok je na izborima 2010. godine osvojio impoznatnih 337.000 glasova. Odluka o novoj kandidaturi je saopćena na način netipičan za ulazak u politički ring, u relaksirajućem razgovoru za jednu sarajevsku televiziju.

Komšić nije objasnio razloge zbog kojih je odlučio stati na megdan aktuelnom članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću koji ima pravo nadmetati se za još jedan mandat. Rekao je javnosti samo da će „kako sada stvari stoje uzeti fotelju Draganu Čoviću“ uz naglasak da je to sve što sada može reći.

Iz ovakvog istupa Komšića možemo iščitati da još nije potpuno siguran da li će biti kandidat, ali da je u ovom trenutku sklon takvoj odluci. Čemu ovako uzdržan stav od političara koji je jedino ostao upamćen po svojoj političkoj drčnosti?

Komšić, što je u politici, a posebno bosanskohercegovačkoj normalan osjećaj, ima realnu sumnju u nivo podrške na koju može računati od svojih ideoloških partnera. Ako se bude uzdao samo u snagu svoje Demokratske fronte zalud izlazi na teren.

Pitanje je koliko može vjerovati Nikšiću, Bajroviću, Kojoviću i drugim opozicionim liderima. Svjestan je Komšić da je epohalni rezultat na izborima 2010. imao zahvaljujući SDP-ovoj stranačkoj infrastrukturi i ambijentu koji je tada vladao u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko biračko tijelo rasulo je tada svoje glasove, svježa su bila pamćenja na njegov ratni angažman.

Veliki argument u prilog kandidiranju leži u trenutnom političkom rejtingu Željka Komšića. Ako se ne kandiduje na ovogodišnjim općim izborima njegova politička karijera je završena.

Nije iskoristio simpatije dijela međunarodne zajednice kad je osnivao stranku, pokušajte se sjetiti neke njegove konkretne poslaničke aktivnosti tokom tekućeg mandata u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, stranka se u međuvremenu raspada i ako se kadidaturom za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ne vrati u političku orbitu čeka ga sudbina Harisa Silajdžića.

Oprostit će Čoviću sve greške

Komšićeva odluka da se ponovo kandidira, ako to učini, ima istovjetni legitimitet kao i ponovna kandidatura Dragana Čovića. Činjenica je da je Komšić u svom posljednje izbornom nadmetanju dobio i veliku podršku nehrvata, ali to samo po sebi ne bi smjelo biti tretirano u negativnom kontekstu.

U većini demokratskih društava, a bosanskohercegovačko želi da se takvim predstavlja, prednost je ako kandidata podržavaju ne samo pristalice njegovog nacionalnog opredjeljenja, rase, političke opcije, nego i drugi.

Ovdje se sudaraju dvije personalne i političke iluzije. Komšićeva da može „vladati“ bez većinske podrške hrvatskog biračkog tijela i Čovićeva da je on jedini ovlašten da daje uvjerenja na hrvatsku pravovjernost i domoljublje.

HDZ BiH svoje protivljenje Komšićevoj kandidaturi bazira upravo na osporavanju legitimiteta zbog velikog broja bošnjačkih, a malog broja hrvatskih glasova. HDZ je u Bosni i Hercegovini, uz manje prekide, u vlasti od rata.

Imao je poluge vlasti i mehanizme da traži izmjenu političkog temelja izbornog zakona. Izborno zakonodavstvo u BiH nije isključivo utemeljeno na nacionalnom principu. Izborni sistem u BiH, prema ocjenama i međunarodnih i domaćih sudova, je diskriminatoran i godinama se ne čini ništa da se taj nedostatak otkloni.

Insistira se na poštivanju prava kolektiviteta, a ne pojedinca. Ako se zaštite prava građana, bit će zaštićena prava zajednica, obratno ne može biti i to se praktično pokazuje gotovo svakodnevno.

U dijelu hrvatske političke javnosti u BiH postoji neodrživa teza da Komšić svojom kandidaturom sprečava demokratizaciju hrvatskog biračkog tijela. Zbog Komšićeve kandidature oprostit će, kažu, Čoviću sve greške, propuste, neostvarena obećanja.

Ako su te greške i propusti, neostvarena obećanja takvog karaktera da Čović ne zaslužuje podršku, kakve veze Komšić ima s odlukom birača hoće li to i dalje podržavati ili ne. Većina je unutar tog istog političkog bića pristala na okupljanje unutar HNS-a kao dokazanog instituta jednoumlja. Proces demokratiziranja, prema tome, nije usko povezan s vanjskim, nego sa unutarnjim uticajima. Na prste jedne ruke se mogu nabrojati ozbiljni oponenti Čovićevoj i HDZ-ovoj politici proteklih godina.

Briga za poštivanje prava malobrojnijih

Šta HDZ BiH može uraditi u ovom trenutku da zaštiti svoje interese? Mora tražiti podršku unutar vladajuće koalicije kojoj pripada za izmjene izbornog zakona kako bi Hrvati ostvarili ustavno pravo da biraju svoje predstavnike u Predsjedništvu BiH i domovima naroda državnog i entitetskog parlamenta.

Da bi tu podršku dobio Čović mora odustati od ucjenjivačke politike, ultimatuma, blokada i iskoristiti već deklarirane stavove Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića o tome da Bošnjaci moraju učiniti sve da relaksiraju položaj Hrvata u BiH i da se ne osjećaju majoriziranim.

Da ne bi bilo dileme. Pravo Hrvata da biraju svoje političke predstavnike u BiH nije stvar nečije volje i davanja, to pravo postoji i mora biti poštovano.

Političke stranke koje pretendiraju da predstavljaju Hrvate u BiH moraju se prestati ponašati kao da je to njihovo ekskluzivno pravo, učiniti sve da animiraju građane hrvatske nacionalnosti da ne apstiniraju tokom izbora i iskoriste biračko pravo.

Pri tome moraju voditi računa da svojom politikom ne iritiraju druge aktere političkog života koji im u želji za osvetom mogu uskratiti to pravo. Stranke s bošnjačkim predznakom, ako su istinski opredijeljene za očuvanje ustavno-političke povijesti i budućnosti države Bosne i Hercegovine ne mogu se ponašati kao vlasnici prava na izbor i u ime drugih.

Kao predstavnici najbrojnijeg naroda svoju dokazanu demokratičnost moraju potvrđivati brigom za poštivanje prava malobrojnijih.

Očigledno je i iz ovog slučaja da se ozbiljno pročišćavanje političkog dvorišta Bosne i Hercegovine može učiniti samo i isključivo temeljnom ustavnom reformom. Sva druga separatna rješenja neće povećati prostor za konzumiranje postojećih ustavnih prava nijednom konstitutivnom narodu.

Ako već njeguje prisne odnose s Miloradom Dodikom, koji je nazaobilazni faktor u ovoj priči, Čović bi trebao testirati svoj uticaj i autoritet i pokušati ga nagovoriti da se u taj proces što prije uđe.

Šta u svemu ovome mogu uraditi birači kako bi njihova volja bila poštovana? U ovakvoj igri nadmetanja vještinama manipulacije najbolje bi bilo da ne glasaju ni za Čovića ni za Komšića. Ali takav scenarij već spada u fantazmagorije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.