Zbog čega Sjeverna Koreja nije spremna na denuklearizaciju
Jedan od najznačajnijih izazova vanjske politike s kojim se međunarodna zajednica trenutno suočava je denuklearizacija Sjeverne Koreje. Dobra vijest je da se sjevernokorejski lider Kim Jong-un obavezao “da će raditi prema potpunoj denuklearizaciji Korejskog poluotoka” u junu ove godine, nakon njegovog historijskog samita s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Singapuru.
Od tada je, kao čin dobre volje, Trump zaustavio američko-južnokorejske zajedničke vojne vježbe, koje Sjeverna Koreja vidi kao provokativne. Zauzvrat, Sjeverna Koreja je prestala testirati nuklearne bombe i raketne sisteme koji ih ispaljuju, čak je razmontirala ključno mjesto za testiranje raketa. Međutim, ništa od ovog neće biti dovoljno dugoročno. Da bi svijet bio uistinu siguran od sjevernokorejske nuklearne prijetnje i da Trump ne izgleda kao budala, Pjongjang bi trebao poduzeti konkretne korake da eliminira svo svoje nuklearno oružje. Trebao bi završavati sve svoje nuklearne programe prema utvrđenom rasporedu i dozvoliti nezavisnu verifikaciju koraka koje će poduzimati.
Ovo nije lagan zadatak. Dva puta ranije, 1994. i 2007. godine, sporazumi s ciljem denuklearizacije Sjeverne Koreje su potpisani, ali nisu izdržali. Iako danas izgleda da postoji novi momentum prema denuklearizaciji, postoji jedan veliki izazov koji će je vjerovatno spriječiti: iskustvo drugih država. Ukrajina se 1994. godine odrekla nuklearnog oružja i kapaciteta koji je naslijedila od Sovjetskog saveza. Libija je 2003. godine prekinula svoj program da izgradi oružje masovnog uništenja iako je bila nadomak dovršavanja funkcionalnog nuklearnog oružja. Iran je 2015. godine pristao zaustaviti svoje nuklearne programe, iako ga je od dostizanja cilja izgradnje nuklearnog oružja dijelila samo godina.
Obećanja koja se ne ispunjavaju
U svakom slučaju, denuklearizacija je postignuta kroz sličan put. Prvo, uključene strane su postigle sporazum o tome šta treba postići. Zatim su se dogovorile o rasporedu. Pod broj tri, ugledno i nezavisno globalno tijelo, Međunarodna agencija za atomsku energiju, preuzela je odgovornost nadziranje procesa i potvrđivanja da država o kojoj je riječ zaista ispunjava dogovoreni program razoružanja.
U svakom scenariju, obećanja o kompenzaciji su data državi koja je pristala odreći se svog nuklearnog oružja u obliku ili ukidanja nacionalnih i međunarodnih sankcija ili davanjem ustupaka, kao što su oni u oblasti trgovine, tehnologije, finansija, energije i diplomatije. Potpuna normalizacija odnosa je obećana pod uvjetom potpune denuklearizacije i nagrade su date nakon ispunjavanja svakog koraka u rasporedu.
Na površini izgleda da ovaj isprobani i testirani uzorak može funkconirati i u Sjevernoj Koreji. Međutim, postoji jedna neporeciva činjenica koja otežava Trumpu da koristi ovu direktnu strategiju kada se nosi s Pjongjangom: Kim Jong-un jasno vidi da nijedna od ovih gore spomenutih država nije postala sigurnija i prosperitetnija jer se odrekla nuklearnog oružja ili potencijala. Štaviše, stranke u ovim sporazumima nisu ispunile svoja obećanja.
U slučaju Ukrajine, Rusija je prekinula svoje obećanje iz 1994. godine “da će se suzdržati od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti Ukrajine”, a dva desetljaća kasnije pripojila je Krim. Također je odigrala aktivnu ulogu u ukrajinskom građanskom ratu. U slučaju Libije, manje od desetljeća nakon odricanja od svog oružja za masovno uništenje, Muammar Gaddafi je nasilno zbačen sa vlasti, uz podršku istih zapadnih sila koje su aplaudirale ovom libijskom lideru za ovu odluku i izgledale – iako kratko – kao da su mu saveznici.
Stigao je novi stanar Bijele kuće…
Konačno, u slučaju Irana, obećanje da će sve strane provesti Zajednički sveobuhvatno plan akcije – JCPOA u “dobroj vjeri i u konstruktivnoj atmosferi, zasnovan na zajedničkom poštovanju i da će se sustegnuti od bilo kakve aktivnosti nekonzistentne s potonjim, duhom i namjerom”, napustio je SAD čim je došao novi predsjednik u Bijelu kuću. Nedugo nakon što je došao na vlasti, iako se Iran pridržavao sporazuma, Trump je napustio JCPOA, ostavivši iransku ekonomiju u nezavidnom položaju. Sve ovo znači da da bi postigao “potpunu denuklearizaciju Korejskog poluotoka”, Trump će morati ubijediti Kim Jong-una u tri stvari:
Prvo, da će svaki sporazum koji postignu uraditi više da osigura teritorijalni integritet Sjeverne Koreje nego što je Memorandum o sigurnosti iz Budimpešte iz 1994. godine uradio da zaštiti teritorijalni integritet Ukrajine.
Drugo, da njihov novi odnos neće biti šarada – kao ona između njegovih prethodnika i Gaddafija – i da Washington neće čekati na prilike da svrgne Kimov režim čak i nakon što Sjeverna Koreja završi denuklearizaciju.
Treće, da će se SAD pridržavati svoje strane dogovora, čak i nakon isteka Trumpovog mandata – drugim riječima, garancija da budući američki predsjednici neće uraditi Sjevernoj Koreji ono što je Trump uradio Iranu.
Ništa od ovog neće biti lako postići, jer prošla djela govore glasnije od riječi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera