Zbog čega se bojimo vještačke inteligencije?

Ako se budemo previše oslanjali na vještačku inteligenciju, čovječanstvu prijeti zaglupljivanje (EPA)

Vještačka inteligencija od najranijih dana izazova strahove kod velikog broja ljudi, kako zbog u osnovi nepoznavanja o čemu se zaista radi, tako i zbog naučnofantastičnih knjiga, stripova i filmova. Cameronov Terminator je vjerovatno kod ljudi utkao strah od pobune mašina u istoj mjeri koliko je i Spielbergova Ajkula natjerala veliki broj plivača da se drže blizu obale. Čisto za svaki slučaj.

Za razliku od velikih bijelih ajkula, vještačka inteligencija osjeća ozbiljne posljedice straha od njenog razvoja do te mjere da se širom svijeta uveliko govori o njenom ograničenju. Čak je i čelnik Googlea Sundar Pichai upozorio da tehnologija pored niza prednosti ima i negativne posljedice.

Sagovornici Al Jazeere se slažu da je strah od vještačke inteligencije opravdan, ali podsjećaju da je razvoj novih tehnologija oduvijek pobuđivao oprečne stavove i osjećaje, od ushićenja do strahova.

Kako kaže Milan M. Milosavljević, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta i Univerziteta Singidunum u Beogradu, strah nije ekskluzivno vezan za vještačku inteligenciju, već je on imanentan za svaku tehnologiju s velikim utjecajem na civilizaciju.

“Zamislimo istu situaciju prilikom pronalaska točka. Ako bi ga ograničili u upotrebi i razvoju, izbegli bi sve savremene pogubne ratove, ali istovremeno bi ostali u preistorijskom dobu, bez dubljeg razumevanja ko smo i u kakvom svetu smo se obreli”, govori stručnjak za vještačku inteligenciju.

Tehnologija koja mijenja ljudske živote

Slični efekti bi bili i pri ograničavanju razvoja vještačke inteligencije, dodaje, ali postoje i određeni problemi.

“Nuklearno oružje je nateralo ljude da postignu razumne sporazume, koji obezbeđuju svetski mir, evo već preko 70  godina. Čini mi se da ovaj model nije moguće primeniti na veštačku intelegenciju, budući da to nije isključivo vojna tehnologija. Efikasno i plodotvorno ograničavanje bilo koje tehnologije je moguće samo na globalnom nivou. Globalni nivo zahteva i globalni konsenzus oko neupitnih etičkih principa, a od njega smo, po mom mišljenju, kao civilizacija gotovo beznadežno udaljeni”, kaže profesor Milosavljević.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Profesor Krunoslav Nikodem, profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe da je u slučaju vještačke inteligencije strah itekako opravdan, jer je riječ o tehnologiji koja bitno mijenja ljudske živote, načine i stilove života. Nekoliko je razloga zašto se u posljednjih nekoliko godina u javnosti sve češće govori o strahu od razvoja umjetne inteligencije, pojašnjava.

Prvo, zato što se radi o razvoju tehnologije koja je većini nepoznata, jer, usprkos velikom širenju interneta i razvoju mobilnih telefona, i dalje gotovo 50 posto svjetske populacije ne koristi internet, a i većina onih koji koriste internet o vještačkoj inteligenciji znaju jako malo. Drugo, razvoj vještačke inteligencije u posljednjih stotinjak godina, između ostalog, prate i uglavnom negativne i zastrašujuće slike u popularnoj kulturi, od distopijskih romana do filmova, što svakako utječe na percepciju tog razvoja.

Treće, strah se povećava kako jača razvoj unutar tog područja, ali i kako se širi primjena u svakodnevnom životu. I četvrto, specifično za zapadnu kulturu, a to je strah vezan uz takozvani sindrom Frankensteina, odnosno istovremeno neodoljiva želja za stvaranjem i strah da stvoreno nećemo moći kontrolirati, pojašnjava stručnjak za cyber kulturu.

Još je daleko pobuna mašina

Srećom, prema mišljenju profesora Milosavljevića, pobuna mašina je još prilično daleko od nas, ali ova tehnologija nosi probleme s kojim se do sada nismo suočavali.

“Ako veštačku intelegenciju shvatimo šire, kao tehnologiju koja menja i naše biološko nasledstvo i njegova prirodna ograničenja, onda se susrećemo sa nečim što do sada nismo imali – dizajn sistema koji vode povlašćenim klasama novih ljudi sa super moćima. Za razliku od prethodnih istorijskih epoha, ovim novim moćnicima više ne bi bili potrebni pripadnici nižih klasa, a to nas vodi u kraj ljudske civilizacije kakvu smo poznavali do sada”, kaže profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu.

Ono što je skoro sigurno ako se budemo previše oslanjali na ovu tehnologiju čovječanstvu prijeti zaglupljivanje, dodaje profesor Nikodem.

“Proces zaglupljivanja ljudi, kao jednu od posljedica sve većeg oslanjanja na umjetnu inteligenciju i tehnologiju uopće, možemo vidjeti u svim područjima društvenog života, a posebice je to vidljivo u području obrazovanja, koje bi upravo trebalo biti možda i ključno područje djelovanja protiv zaglupljivanja. Nije to nova tema, mnogi autori su još prije 80 godina (da ne idemo dalje u povijest) upozoravali da će razvoj tehnologije donijeti veliku ugodu i obilje i da ćemo postati ‘sretni robovi’ u takvom sustavu”, navodi stručnjak za cyber kulturu.

I dok je ograničenje vještačke inteligencije neophodno, sagovornici Al Jazeere ističu da je to nužno provesti na globalnom nivou, jer smo suočeni s nizom novih problema ako se neke zemlje ne budu pridržavale strogih regulativa, a druge ne.

“Istorija je puna primera šta bi se tada dogodilo. Nametanje pravila kojih se jedni drže a drugi ne vodi, da se izrazim u terminima teorije igara, u dizajn igre sa Nešovim ekvilibrijumima, unapred pripremljenim od strana koje se ne drže dogovora, a na štetu svih ostalih. Klasična igra moći, koja je oblikovala našu istoriju”, upozorava profesor Milosavljević.

Krećemo ka višem stepenu razvoja

Ono što bitno jeste da uz sve brige koje nosi ova tehnologija vještačka inteligencija mora biti u konačnici dostupna svima, što je stav koji je jasno naglasio i osnivač Microsofta Bill Gates. U slučaju da ona ne bude dostupna svima, nema sumnje da će doći do stvaranja novog jaza, napominje profesor Nikodem, koji navodi da se danas stvara sve veći jaz između bogatih i siromašnih i u tom području, takozvani digitalni jaz, ili digitalna podjela. Ali, on nije jedini.

“Stvara se i novi jaz, ili nova podjela, koju poznati kanadski autor Arthur Kroker naziva jazom između ‘virtualne klase’ i ‘klase suviška’. Prvu klasu čini manjina, koja se uspjela snaći u kontekstu ubrzanog tehnološkog razvoja, a drugu klasu čini većina, koja je potpuno nepotrebna, suvišna. Još jednom ću ponoviti da razvoj umjetne inteligencije i primjena tog razvoja u svim područjima društvenog i individualnog života posljedično znači razvoj jednog sustava koji ne treba ljude, odnosno gdje su ljudi potpuno suvišni. Krajnje je vrijeme da sami sebi odgovorimo na pitanje možemo li (pre)živjeti u takvom sustavu?”, pita profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Ipak, nije sve crno kada je vještačka inteligencija u pitanju. Profesor Milosavljević ističe da je optimističan kada je u pitanju ova tehnologija, a prema njegovom mišljenju, razvoj vještačke inteligencije bit će tako radikalan i dramatičan da će na revolucionaran način mijenjati našu svijest i kolektivnu odgovornost, pomažući nam da pređemo na viši stepen razvoja, u kojem se humanost pojavljuje u novom i jasnijem svjetlu.

Izvor: Al Jazeera