Završen 12. Beldocs: Mladić, Kinezi i dokumentarci

Nagrada za najbolji dugometražni inostrani film pripala je Jeremyju Gravayatuu (Beldocs)

Projekcijom filma Marije Vukić Električni orgazam za ljude budućnosti, zatvoren je 12. međunarodni festival dokumentarnog filma Beldocs.

Kao i prije osam dana, kada je Beldocs počeo filmofilsku priču, Velika dvorana Doma sindikata u Beogradu, koja ima 1.382 sjedišta, bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.

Pored Doma sindikata, koji, nakon nedavne obnove, nosi novo “sponzorsko” ime “Kombank Arena”, filmovi su prikazivani u još 11 dvorana, u kojima su ljubitelji dokumentarnog filma imali priliku pogledati 121 film u 16 festivalskih programa.

Uz veliki interes publike, Beldocs je ugostio više od 150 gostiju iz cijele Evrope, među kojima su, pored reditelja filmova, bili i mnogobrojni filmski profesionalci, koji su prepoznali beogradski festival kao ozbiljnu platformu za unapređenje filmske industrije i distribucije dokumentarnih filmova.

Rumunski migrant i francuski san

Nagrada za najbolji dugometražni inostrani film pripala je Jeremy Gravayatu, francuskom reditelju za film A Lua Platz, koji prati grupu rumunskih migranata dok u izuzetno teškim životnim uslovima na periferiji Pariza pokušavaju početi svoj francuski san.

Beogradska publika imala je priliku pogledati i retrospektive japanskog reditelja Kazuo Hare i Gorana Devića, Siščanina rođenog 1971. godine, koji je dobitnik nagrade Beldocsa za najbolji kratki dokumentarni film U ime Republike Hrvatske.

Riječ je o doku-hororu, u kojem Hrvatska u kafkijanskom procesu sudi radikalnom aktivisti Marku Franciškoviću i proglašava ga ludim, iako sam sud, iz perspektive običnog gledatelja, djeluje u najmanju ruku luđe od optuženog.

Iako nisu bili nagrađeni, posebnu pažnju Beldocsa privukli su Henry Singer i Robert Miller, reditelji filma The Trial of Ratko Mladić (Suđenje Ratku Mladiću), koji je izazvao posebno zanimljive reakcije nekolicine gledatelja, koji su tokom filma vodila žustar “dijalog” s filmskim platnom, uzvikujući nacionalističke parole i psovke.

Između žrtava i počinilaca

Dan poslije projekcije, u okviru programa “Lavirinti pravde”, u Art kinu Kolarac organizirana je zanimljiva panel diskusija “Sudska pravda: između žrtava i počinilaca”, u kojoj su učestvovali, pored reditelja, i glavni akteri filma Peter McCloskey, nekadašnji glavni tužilac Haškog tribunala, te Branko Lukić, advokat na doživotnu zatvorsku kaznu prvospeteno presuđeng ratnog zločinca, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, generala Ratka Mladića.

Unatoč izvrsnoj moderatorici Jasmini Lazović, tom prilikom ponovo je nekoliko poricatelja genocida pokušalo galamom i iznošenjem svog viđenja dešavanja u Srebrenici skrenuti pažnju sa teme filma.

To nije spriječilo ostatak publike da, kroz izlaganje reditelja i glavnog tužitelja, saznaju koliko je kompleksan bio rad na nastanku ovog filma.

Kao jedna od učesnica ovog razgovora, Jovana Spremo, koordinatorica u Komitetu pravnika za ljudska prava – YUCOM, podsjetila je malobrojni, ali najglasniji dio publike na značaj suočavanja s prošlošću i dokumentima poput ovog filma, umjesto prepuštanja agresivnoj propagandi, koja se više od dva desetljeća plasira kroz medijski prostor Srbije.

Ubistvo generalnog sekretara UN-a

Koliko god je Suđenje Ratku Mladiću uzburkalo strasti dijela publike, koja i nije došla na projekciju zbog gledanja filma, ipak je najveća “zvijezda” ovogodišnjeg Beldocsa bio danski reditelj Mads Brugger i njegov novi film Cold Case Hammarskjöld (Nerješeni slučaj Hamaršeld) ,koji je u duhovitom, ali izuzetno ozbiljnom istraživačkom filmu, uspješno dokazao do sada nikada potvrđenu teoriju o ubistvu drugog po redu Generelanog sekretara Ujedinjenih naroda Daga Hammarskjolda.

Po toj teoriji, vojni avion secesionističkih snaga Katange presreo je i pucao u avion mirovne misije, ubivši generalnog sekretara UN-a.

Tragajući za počiniocima tog atentata, Brugger otkriva dio mračne historije kolonijalnih sila, koje su, prema mišljenju reditelja, tih godina spriječile istinsko oslobađanje afričkog kontinenta od utjecaja zapadnih korporacija, koje nisu prezale od različitih zločinačkih akcija, uključujući širenje virusa HIV-a, putem lažnih humanitarnih aktivista, iza kojih su stajale tajne službe nekih razvijenih zapadnih zemalja.

Bruger je, u razgovoru poslije prikazivanja filma, ustvrdio kako je Hamarsald bio posljednji generalni sekretar UN-a koji se ozbiljno bavio svojim poslom.

Kinezi protiv filma ‘Na crnoj listi’

Zahvaljujući odlučnom stavu ekipe Beldocsa, na margini festivala ostao je pokušaj Ambasade Narodne Republike Kine u Beogradu da, preko predstavnika državne vlasti Srbije, spriječi prikazivanje srbijanskog filma Na crnoj listi.

Film se bavi surovim progonom meditacijske prakse Falun Gong u Kini, kao i pritiscima na male zemlje.

U duhu pritiska na male zemlje, kineska ambasada je očigledno isposlovala da pet dana prije početka festivala, po nalogu protivpožarne ispekcije, bude zatvorena je Dvorana Kulturnog centra Beograda, gdje je planirana projekcija i ovog filma.

Nakon što su organizatori premjestili ovu i druge projekcije u alternativne prostore bez zvaničnog obrazloženja, ponovo je otkazana projekcija filma Na crnoj listi od Art kina Kolarac.

Uporna ekipa Beldocsa, uprkos očitoj opstrukciji, pronašla je način da “sporni” film prikaže drugog dana festivala.

‘Mrtve duše’ od 496 minuta

Povodom otkazivanja kino sala, obratili su se saopćenjem za javnost i medije, između ostalog, poručivši: “Uprkos svemu, zadovoljstvo nam je što možemo da Vas obavestimo da će se projekcija filma Na crnoj listi održati u najavljeno vreme, istog dana u dvorani bioskopa Cineplexx Ušće. Radujemo se svakom kilometru novoizgrađenog autoputa koji smo čekali više od 70 godina, bez obzira ko ga je izgradio, divimo se kineskoj višemilenijskoj civilizaciji i kulturi i izražavamo duboko poštovanje za kolosalne privredne uspehe Narodne Republike Kine bez presedana tokom 40 poslednjih godina, ali tražimo razumevanje za Saru Marković i Nikolu Dragovića, koji tek što su završili filmsku akademiju, a film im biva otkazan, kao i za sve srpske i međunarodne autore kojima je ukinuto gostoprimstvo u svojoj zemlji, ukinuto pravo da podele sa nama svoju filmsku fikciju, bez obzira koliko trezvena ona može da bude, koliko opominjuća ona i jeste.”

Dok su predstavnici kineske ambasade u Beogradu i neke srbijanske političke strukture pokazale odsustvo razumijevanja za dokumentarni film i film kao umjetnost, festival Beldocs dodijelio je posebnu nagradu za “pokazanu pravu ljubav prema dokumentarnom filmu”.

Ovu nagradu (besplatne karte za sve programe Beldocsa u naredne dvije godine) dobile su dvije djevojke koje su jedine odgledale do kraja projekciju filma kineskog reditelja Vang Binga Mrtve duše, u trajanju od 496 minuta, odnosno osam sati i 16 minuta.

Izvor: Al Jazeera