Zašto Vučić može vladati Srbijom bar još pet godina

A može biti, dakako na zahtjev naroda, da Vučić jednom odluči i da ostane doživotni predsjednik Srbije bez obzira šta je ranije govorio o tome (EPA)

Pitanje iz naslova koje ne krije tvrdnju da će Aleksandar Vučić ostati na čelu Srbije barem još pet godina nije nikakva teorija zavjere, još manje fake news iliti nekakav spin. Nema za cilj ni da predsjedniku Srbije pomogne u toj nakani, niti da obeshabri opoziciju u stvarnoj ili fingiranoj želji da dokine srbijansku političku sapunicu kojoj se u ovom trenutku kraj i ne nazire.

Ova procjena poput vremenske prognoze, osim toga što de facto jeste provokacija, prvenstveno je usmjerena na čitaoce, ali i same aktere političke utakmice u Srbiji sa jednim pitanjem: dokle, ali stvarno?

Vlast se mijenja na 12 godina

Koliko će još građani gledati sezona i epizoda u kojima je Vučić i režiser i scenarista i glavni glumac, međutim, sa sigurnošću ne može ustvrditi ni Sveti Petar, iako je serija koja se svakodnevno vrti po svim medijima odavno dodijala i Bogu i narodu. Jedan od razloga, nikako glavni, za određivanje broja pet u naslovu je prosta analogija sa prethodnim vladavinama koja, naravno, uopšte ne mora biti tačna.

Slobodan Milošević je na čelu crveno-crne koalicije (SPS-SRS-JUL) neprikosnoveno vladao 12 godina, a ovaj apostolski broj godina na vlasti poslije petooktobarskog prevrata osigurala je i konglomeracija stranaka okupljena pod imenom Demokratske opozicije Srbije. Vučić je na vlasti od 2012. pa mu do broja 12 preostaje još – pet. Možda zvuči vickasto, ali nije nemoguće.

Sedam godina od dolaska na vlast Aleksandra Vučića i konglomerata stranaka oko njegove Srpske napredne stranke, dva suprotstavljena pola Srbije danas ocjenjuju dijametralno suprotno. Tako dio opozicije okupljen oko Saveza za Srbiju (SZS), koji mjesecima bojkotuje rad državnog parlamenta, ocjenjuje da je za sedam godina vlasti Srpske napredne stranke (SNS), Srbija dobila nesposobnu i korumpiranu vladu, medije koji su servis vlasti, zavisno sudstvo i obračun sa neistomišljenicima.

Jedan od lidera SZS, Vuk Jeremić, najavljivao je još proljetos u jeku građanskih protesta rušenje Vučića “do Uskrsa”, ali kad se to ni u naznakama nije desilo, nije se nikome izvinjavao, dok je sam Vučić nedavno ponovio da će se “skloniti pre nego što opozicija dođe do prilike da mu se približi, ali da tako nešto ne može da se desi ni za deset godina”.

Ako Jeremićevo “do Uskrsa” predstavimo brojem jedan uz Vučićevo spominjanje broja deset, opet po zakonima i matematike i vjerovatnoće dolazimo do sredine, odnosno broja pet… Mada Jeremić kao iskusan diplomata (čuj iskusan, bio na čelu OUN ne baš kao generalni sekretar nego kao predjednik Generalne skupštine) godinu kada će se to desiti nije spominjao.

Najava odlaska sa čela stranke

Ali, nisu to glavni argumenti za famoznu “peticu”. Važnije od ove numerološke igrice je pažljivije čitanje šta piše između samih Vučićevih riječi koji je nedavno najavio da će se “skloniti prije nego što opozicija dođe u poziciju da mu se uopšte i približi”. Na direktno pitanje kada će se to dogoditi, predsjednik Srbije je odgovorio: “To bi značilo da bih mogao još deset godina da se bavim ovim poslom, jer se deset godina ne bi približili, ali to mi ne pada mi na pamet, biće mnogo ranije”.

Najavio je i da će sljedeće godine neko drugi preuzeti SNS, jer se on neće kandidovati na skupštini stranke, što je zapravo najjači argument u našoj priči o tome koliko će trajati njegova apsolutna vladavina koju mnogi u Srbiji otvoreno nazivaju diktaturom. Mada svako njegovo obećanje treba uzeti sa velikom rezervom jer se radi o čovjeku koji je mrtav ozbiljan samo par mjeseci pred izbore znao tvrditi da se “nikad neće kandidovati za predsjednika Srbije”. Sličnih bisera moglo bi se nakupiti za cijeli jedan novinski tekst.

“Nema sumnje da će sledeće godine neko drugi preuzeti SNS. Mora čovek da zna kada je vreme da dođe do određenih promena i kada je vreme da sebe ne poistoveti sa državom”, rekao je Vučić.

Zašto je ovo važno? Upravo zbog toga što je praksa u Srbiji pokazala da šefovanje vladajućom partijom garantuje i dugi ostanak na vlasti, a samim tim i novac i moć. Primjer bivšeg Vučićevog radikalskog i naprednjačkog šefa Tomislava Nikolića je najbolji dokaz za ovu tvrdnju. Onog trenutka kada je Nikolić stranku predao na upravljanje Vučiću, nakon što je tijesnom većinom izabran za predsjednika Srbije, predao mu je stvarnu vlast i moć, iako je Vučić u tom trenutku nominalno bio tek prvi potpredsjednik vlade socijaliste Ivice Dačića.

Nema nikakve sumnje da će 2021. kada mu ističe predsjednički mandat, ukoliko se nešto dramatično ne promijeni na unutrašnjoj ili međunarodnoj sceni, Vučić relativno lako osigurati novi mandat jer čvrsto drži sve poluge vlasti u svojim rukama. Međutim, ukoliko stvarno napusti kormilo partijske mašinerije, kao što sam najavljuje, to bi moglo biti presudno da drugi mandat ne izgura do kraja prije svega što bi u tom slučaju naglo ojačao broj nezadovoljnika u sopstvenoj stranci. Ovaj proces ne bi mogao da se odvija beskonačno, a procjena se opet kreće oko broja pet: još dvije godine prvog mandata plus tri u eventualnom drugom mandatu.

Održan još jedan protest

Oni koji misle da je gore rečeno ipak samo račun bez krčmara, građani i opozicija dakle, protekle subote u Beogradu su upriličili 34. po redu protestnu šetnju upravo povodom sedmogodišnjice Vučićeve vlasti, čiji je jedini domet skidanje zastava Radiotelevizije Srbije ispred zgrade te medijske kuće u Takovskoj ulici i umjesto njih podizanja zastava na kojima piše “za slobodne medije” i “za slobodne izbore”.

Predsjednik demokrata Zoran Lutovac pojavio se u majici sa natpisom “Sloboda ili ništa” podsjećajući na ranije zahtjeve opozicije o fer izborima i slobodnim medijima kao minimalnim preduslovima za izlazak opozicije na izbore koji će se održati na proljeće 2020. godine. Zanimljiv je bio i performans na Andrićevom vencu (gdje stoluje predsjednik Srbije), gdje su prosuti glasački listići na kojima je ispisano ime samo jednog kandidata – Aleksandra Vučića.

Predsjedniku Vučiću koji je u međuvremenu dobio nove packe iz Evropske unije, posredno, poručeno je da ne samo od povratka odbjegle opozicije u parlament nema ništa, nego da je sve izgledniji bojkot i parlamentarnih izbora, što je i obećano u ugovoru potpisanom proljetos s narodom na ulicama srbijanskih gradova. To, naravno, Briselu nikako ne šalje sliku evropske Srbije i ništa ne vrijedi što Vučić i SNS nastoje minimizirati značaj onih koji su za bojkot svega što personifikuje njegov  režim.

Udica za opoziciju

Vučić i njegovi silni epigone od premijerke Ane Brnabić i ministara u vladi, Predsjednice Skupštine Maje Gojković i svim drugim važnijim pozicijama u državi i društvu, u nedostatku bolje slike za domaću i stranu publiku, kao svakodnevnu mantru ponavljaju kako Srbija ekonomski napreduje, kako je to nezavisna i suverena zemlja koja čuva vojnu neutralnost i nacionalne interese…

Posebnu pažnju izazvala je izjava predsjednika Srbije da će “opozicija sama odlučiti da li će bojkotovati izbore ili ne”, ali da on može garantovati da nema načina da dođe do izborne krađe i da je spreman da omogući da to potvrde i međunarodne institucije.

“Što se bojkota tiče, to je njihov izbor. Mi pozivamo da se pregleda (birački) spisak… Nema načina da se pokradu izbori… Apsolutno ću to da garantujem ali ćemo pozvati međunarodne institucije, da se već jednom ta priča završi”, rekao je Vučić.

Komentarišući optužbe opozicije o medijskoj situaciji, Vučić je rekao da je to glavna primjedba opozicije, ali da “oni nemaju problem sa tim kada se u opozicionim medijima vodi kampanja protiv njega 24 sata dnevno”. Svi koji žive u Srbiji, a gledaju kablovski TV kanal N1 ili čitaju list Danas, međutim, znaju da je u stvarnosti sve suprotno.

Za i protiv bojkota izbora

U njegovu priču kako “nema načina da se izbori pokradu” upecali su su se i mnogi za koje se ne bi moglo reći da su Vučićevi ljudi. Među njima je i pisac Filip David koji je i član neformalne grupe intelektualaca “Samoodbrana” koji je rekao da ne vidi korist od bojkota izbora, kao ni od bojkota Skupštine “jer se tako sužava mogućnost prisustva u javnosti”.

On je ocijenio ocenio da je stanje u Skupštini katastrofalno, ali da se tome mora suprotstavljati “na licu mesta”.

“Isto važi i za izbore. Nema druge nego se svaki dan, svuda boriti za odgovarajuće izborne uslove, protiv samovolje vlasti, protiv prostakluka, primitivizma vlasti, korupcije, licemerja i svega drugog što ponižava svakog poštenog i časnog stanovnika naše države”, rekao je David.

I Srbijanka Turajlić, članica Političkog savjeta Pokreta slobodnih građana poručuje da se sačeka sa odlukom o bojkotu.

“Iskreno, nemam još jasan stav po pitanju bojkota izbora. Iskustvo iz 1997. nas uči da se time ne postiže baš veliki efekat i to iz više razloga”, kaže bivša profesorka Beogradskog univerziteta, kojoj mnogi zameraju što je 2012. kampanjom tzv. bijelih listića faktički osigurala prevagu u izboru između Borisa Tadića i Tomislava Nikolića.

Vodeći ljudi i njihova braća

Ali, šta povodom sedmogodišnjive režima kažu oni koji najviše smetaju Vučiću i koji su svakodnevno na meti jastrebova SNS i pripadajućih im tabloida?

Lider Dveri Boško Obradović ponavlja da su “kriminal i korupcija glavne karakteristike vlasti i da su u njih uključene i čitave porodice vodećih ljudi”.

“Porodica Aleksandra Vučića – njegov otac i brat, porodica ministra finansija Siniše Malog, odnosno njegov brat, premijerka Brnabić i njen brat. I tako dalje”, rekao je Obradović.

Predsjedavajući SZS-a i predsjednik Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas poručio je da sedam godina od formiranja prve vlade SNS-a, Srbija ima “pritisak na medije i pravosuđe i obračun sa neistomišljenicima. Srbija se 2012. godine poredila sa Rumumnijom, Mađarskom i Bugarskom. Sada predsjednik kaže da ćemo biti bolji od Albanije, Severene Makedonije i Bosne i Hercegovine”, rekao je Đilas.

Vuk Jeremić iz Narodne stranke, onaj isti koji je predvidio smjenu vlasti “do Uskrsa”, sada podsjeća da je Demokratska stranka bojkotovala izbore 1997. godine, a da je posljedica stigla tri godine kasnije…

Po ugledu na ‘najvećeg prijatelja’ Putina

A da će novih sezona i epizoda biti još, istina sa vrlo predvidim obrtima, najavljuju i prvi zahtjevi Vučiću koji dolaze iz same stranke da ne napušta čelnu funkciju. Sa obrazloženjem da to nije dobro ni za stranku ni za državu.

Već počinje skupljanje materijala za epizodu u kojoj će glavni režiser, scenarista i glumac izaći pred narod i objaviti da će na njihov zahtjev i dalje ostati svje i svja u Srbiji. I u stranci i u državi. Tako će, može biti, dakako na zahtjev naroda jednom odlučiti da ostane i doživotni predsjednik Srbije bez obzira šta je ranije govorio o tome. Po ugledu na svog najvećeg od mnogih najvećih prijatelja koje po vlastitom priznanju ima – Vladimira Vladimiroviča Putina.

Da li će sva opozicija u tom slučaju glumiti Nenada Čanka i Čedomira Jovanovića i da li će uopšte postojati, pitanje je za neku drugu analizu.

Možda se dogodi i čudo pa opozicija uspije da oslobodi medije i ostale preduslove za fer izbore, ujedini se, mobiliše građane da izađu na izbore i već na proljeće ostvari većinu u parlamentu. 

Ali, sve u svoje vrijeme. Možda se igra sa brojem pet pokaže i tačnom procjenom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera