Zašto vjerska inteligencija šuti na brutalne nepravde?

Zašto kao društvo ne reagujemo na očigldne nepravde (Arhiva)

Čuveni muslimanski učenjak Ibn Haldun koji se smatra ocem utemeljiteljem sociologije u svom magnum opusu Muqaddimi veli: “Pravda je temelj vlasti, a zulum ili nepravda nagovještava propast civilizacije!” Prevedeno na naš svakodnevni jezik to bi značilo da se društvo koje čini grijeh i nepravdu suočava sa neizbježnom propašću i kaznom! A naš narod ima onu staru izreku da “uz suho i sirovo gori!” A zar je veća kazna društvu od ove u kojoj hiljade mladih i srednjovječnih ljudi napušta našu lijepu domovinu?

Nijedna od svetih knjiga tradicionalnih religija kao Kur’an ne ističu i ne ponavljaju tako izričito pravdu kao vrhovni lični i kolektivni ideal. Dakle, ostvarenje pravde u društvu je jedan od suštinskih ideala islama.

Sa zebnjom razmišljam o ovim vjerskim upozorenjima u našoj svakodnevici koja je sve ispunjenija različitim religijskim manifestiranjima i sve većem prisustvu vjere i vjerskog u društvenom diskursu. Političari su u prvim redovima u džamijama, vjerski vjerodostojnici su na svim državnim svečanostima, vjerski programi, knjige, časopisi, informacije, literatura, te oni koji na svim medijima i društvenim mrežama propagiraju vjeru su prisutniji više neto ikad, a vjere kao dobra, pravde, zaštite, pomoći, utjehe i smiraja sve je manje i manje! Štaviše, vjera je u našoj javnosti izgubila svoj apel, postala najviše zloupotrijebljena emocija i što je najgore oni koji se zaklinju u (vjerske) vrijednosti šute, a borbu za vrijednosti pravde i pravičnosti ovog društva preuzimaju oni koji čak otvoreno ističu svoju nereligioznost, ateizam pa čak i anti-teizam!

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kako nam se desio ovaj obrat i zašto danas vjerska intelgijencija sve četiri tradicionalne vjerske skupine u Bosni šuti kada se dešavaju tako brutalne nepravde u našem društvu? Kako je moguće da se danima bavimo ko, kako, odakle i zbog čega je objavio slike zlostavljanja štićenika iz Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine u Pazariću, a da ne čujemo reakcije osude nepravde prema tim mazlumima (onima kojima je nanesen zulum ili nepravda)?

Milosrđe kao sveti atribut Božanskog

Kako je moguće da naše vjerski sve “osvješćenije” društvo ne osjeća i ne promovira milosrđe kao sveti atribut Božanskog i svetu dužnost ljudskog? Kako je moguće i da li se, ako smo većina vjernici kako se na svakom koraku predstavljamo, možemo pomiriti sa pljačkanjem ratnih vojnih invalida u Travniku?

Kako je moguće da kao vjernici šutimo na najave i prijetnje uskraćivanja ljekarske pomoći našoj djeci i sugrađanima u javnom zdravstvu zbog hira i samovolje osionih i korumpiranih javnih djelatnika, istih onih koji nerijetko javno manifestiraju svoje religijsko znakovlje? Zar nije oholost najmrža osobina Svevišnjemu Bogu? Zar su nam kao društvu ostali jedino humanitarni brojevi da skupljamo za najteže slučajeve, da prodajemo dijelove tijela za liječenje i da očajno molimo za fondove koje svakodnevno svojim porezima punimo?

Ovo razmišljanje možda liči na klasičnu propovjed i da, ono to jeste! Ovo je propovjed onima koji su dužni da javno propovijedaju istinu i pravdu, a umjesto toga šute i svojom šutnjom saučestvuju u društvenoj nepravdi?

Klasična islamska učenost je kroz stoljeća naučavala da Bog Svemoćni za grijehe pojedinca svodi račun na Onom svijetu, tj. na Sudnjem Danu, jer je jedino Bog taj koji može suditi ljudima na personalnom nivou, posebno kada se radi o vjerovanju ili nevjerovanju, ali ova muslimanska učenost također stoljećima upozorava da “za grijehe Zajedince Božija kazna stiže na Ovom svijetu!”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera