Zašto Turskoj treba 10 mjeseci da instalira S-400?

Turska ipak ne želi američke sankcije i ne želi biti isključena iz programa F-35, piše izraelski list (EPA)

“Zašto Turskoj treba toliko vremena da instalira ruski proturaketni sistem S-400 koji je dobila?”, pita izraelski list The Jerusalem Post.

Prema listu, nije riječ samo o vojnim razlozima, koliko o tome da je to sredstvo pritiska kako bi se provodile politike ove zemlje, koja kombinira vojnu i političku ulogu.      

Navode se i riječi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana iz njegovog simboličnog govora o trećoj godišnjici pokušaja državnog udara 2016. godine, o tome da su stigli avioni s dijelovima sistema S-400 koji će biti osposobljeni do početka aprila 2020. godine.

Zašto je toliko vremena potrebno, pita The Jeruselem Post, da se isporuči, raspakira i rasporedi ovaj sistem?

Realnost dosta složenija

List navodi da već postoje dvije platforme, dizalice i druga vozila među pošiljkama u avionima koji su prenijeli te dijelove, ističući da sistem također sadrži i radare i bojeve glave. Također, potrebno je proći i obuku za njihovu upotrebu, a tursko osoblje je već trebalo stići u Rusiju u maju kako bi se upoznali s načinom upotrebe ovog sistema.

Navodi se i da instaliranje sistema S-400 ne traje toliko dugo samo zato što se radi o složenom sistemu protuzračne odbrane. Turska nije dobila ovaj sistem jer se boji napada iz zraka. Turska je članica NATO saveza koja blisko sarađuje i s Rusijom. Prema tome, sve zračne sile za koje se može pretpostaviti da bi mogle ugroziti Tursku zapravo su i njeni navodni saveznici. Također, ovaj sistem očito ne kupuje da zaštiti sjever Sirije od sirijskog režima.

List dodaje da je realnost dosta složenija, objašnjavajući da se dugačak proces kupovine ovog sistema od 2017. koristi kao instrument pritiska na Sjedinjene Američke Države, budući da je Turska svjesna da je Washington želi sankcionirati zbog nabavke ruskog sistema.

I pored toga, navodi izraelski list, Turska ne želi američke sankcije i ne želi biti isključena iz programa F-35, pogotovo što je Washington počeo smanjivati ulogu Turske u tom programu kroz smanjivanje broja turskog osoblja koje je trebalo biti u SAD-u na obuci.

To je ono što Sjedinjene Američke Države nazivaju “uklanjanjem Turske iz programa”, piše list, te naglašava da deset mjeseci pruža priliku ovoj zemlji za novi pregovarački period kako bi se to izbjeglo. Prvi pregovarački period je trajao od 2017. do jula 2019. godine, kada je isporučen prvi dio sistema. Sada dolazi faza uoči raspoređivanja sistema a nakon toga i faza prije njegovog pokretanja.

Igra s visokim ulozima

Turska bi, prema pisanju lista, mogla uspješno usporiti dolazak igre s visokim ulozima na rub ponora sve do sljedećih američkih izbora, nakon čega se Ankara nada da će dobiti veći utjecaj.

Ankara, s druge strane, usmjerava svoju pažnju na Siriju gdje ima ambicije da popuni vakuum koji bi mogao nastati povlačenjem američkih snaga, piše list. Također, nastoji uspostaviti ”sigurnu zonu” i nada se da će SAD prihvatiti tursku vojnu avanturu koja bi mogla biti usmjerena čak i na Manbij ili druga područja u kojima se nalaze američki saveznici iz Sirijskih demokratskih snaga.

Na kraju zaključuje da će odbrambeni sistem S-400 biti politička poluga Ankare koja kombinira vojnu ulogu u sjevernoj Siriji i izgradnju bliskih odnosa s Rusijom u oblasti energetike sa željom da zavara Ameriku kako ne bi poduzela sankcije zbog sporazuma S-400.

Turskoj otkucava vrijeme, a alarm je sada postavljen na april 2020, zaključuje izraelski list.

Izvor: Agencije