Zašto Trump i jeste i nije u pravu u vezi Amerike

Predsjednik Donald Trump je u pravu što se ljuti.

Amerikanci, koji su glasali za njega 2016, sada ga mahom ostavljaju. Umjesto da ga nagrade za ispunjena obećanja iz kampanje, mnogi ga za to kažnjavaju.

Ali u krivu je u vezi razloga zašto.

Ne, on nije “žrtva” zavjere Demokrata, izdaje “duboke države” ili lova na vještice liberalnih medija, iako se posvađao sa sve troje.

Nije ni žrtva korona virusa. Republikanski stratezi su upozorili na utjecaj Trumpovog otrova na budućnost Republikanske stranke mnogo prije pandemije.

Prije je kolateralna šteta jednostavnih i ne tako jednostavnih nesporazuma.

Vjerni Trump

Za razliku od mnogih svojih prethodnika, Trump je uradio ili pokušao uraditi sve što je obećao.

On je srezao poreze, olabavio regulative, ograničio imigraciju, izgradio zid duž granice s Meksikom, revidirao trgovinske sporazume, i čak priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela i premjestio američku ambasadu tamo, među ostalim obećanjima iz kampanje.

On je također povećao Pentagonov budžet, smanjio američku angažovanost vani i maltretirao američke saveznike da više troše na odbranu.

Povukao se iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Transpacifičkog partnerstva i iranskog nuklearnog sporazuma i povukao se iz UNESCO-a i Svjetske zdravstvene organizacije.

Trump se hvalio da su ovi koraci pomogli “učiniti Ameriku ponovo velikom”, moćnom, zaštćenom i prosperitetnom.

On je preuzeo zasluge dok je ekonomija cvjetala, berza vrtoglavo rasla a nezaposlenost naglo pala, dok “kineska pandemija” nije puštena na Ameriku i “radikalna ljevica” iskoristila policijsko ubistvo Georgea Floyda da potakne nemire.

Sve ovo navodi na pitanje, barem u Trumpovom umu, zašto se zaboga Amerikanci ne ujedinjuju iza njega da pobijede demokratskog kandidata Joea Bidena i da poraze ljevičarske “fašiste” koji opkoljavaju Ameriku?

Bez sumnje, nije on kriv za svaki “kineski virus” i svaki policijski prestup!

Budući da je ovo izborna godina, Trump nije iznenađen što ga Demokrate, koji su pokušali i nisu uspjeli optužiti ga za dosluh s Rusijom i zloupotrebu moći u postupanju s Ukrajinom, krive za veliki broj zaraženih od korona virusa i umrlih i za poticanje rasne mržnje koja ohrabruje policijsku brutalnost.

Ali zašto “stariji i provincijski glasači, dva dugogodišnja stuba republikanske koalicije”, prebjegavaju Bidenu? Zašto Republikanci organizuju političke akcione komitete (PAC) protiv njega? I zašto neopredijeljene države naginju ka Demokratama?

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ukratko, zašto sve više Amerikanaca odbija glasnika i njegovu poruku nakon što ga je prihvatila 2016?

Zašto, zašto, zašto?

Neki od odgovora mogu se pronaći u Trumpovoj pogrešnoj interpretaciji njegovog mandata i uloge predsjedništva, a drugi – u njegovom pogrešnom razumijevanju Amerike.

Pretjerivanje, slabi rezultati

Od samog početka, Trumpovo prizivanje “američkog pokolja” u njegovom govoru na inauguraciji, bilo je pretjerivanje koje je otuđilo mnoge Amerikance. Riječima bivšeg republikanskog predsjednika, Georgea W. Busha, to je bilo “neko čudno sr….”.

Bez sumnje, Trumpovo huškanje straha na Twitteru ne može se porediti sa Bushovim huškanjem na rat. On možda jeste pompezno pričao, ali kao i predsjednik Ronald Reagan, on nije upleo Ameriku ni u jedan veliki rat. Još ne.

Ali njegove politike “Amerika na prvom mjestu” prerasle su u “Amerika sama”, omogućivši Kini i Rusiji da uskoče i popune prazninu. Ovo većina Republikanaca smatra napuštanjem američkog teško stečenog globalnog liderstva.

Odustavši od međunarodnih sporazuma bez sklapanja alternativnih sporazuma, s izuzetkom Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini, Trump je oslabio američki utjecaj u inozemstvu.

Nametnuvši svoj “sporazum stoljeća” Bliskom istoku, uzrokovao je veliki slom u regionalnoj američkoj diplomatiji.

Također je uveo oštru i nehumanu imigracionu politiku koja je dovela, između ostalih kršenja ljudskih prava, do oduzimanja djece od roditelja na američko-meksičkoj granici.

Sve je ovo potkopalo američki dugo hranjeni brend dobronamjerne supersile i kompromitovalo njene mnogo cijenjenje liberalne principe.

Amerikanci mogu biti ambivalentni spram “ciljeva koji opravdavaju sredstvo” vani, ali u domovini cilj ne opravdava sredstvo kada su ta sredstva nedemokratska.

Tako, kada je Trump nametnuo “nacionalnu vanrednu situaciju” samo kako bi zaobišao Kongres i od Pentagona dobio sredstva za gradnju svog pograničnog zida, Amerikanci su se uzvrpoljili.

Vrpoljili su se i nakon što je ispolitizirao Ministarstvo pravde da radi po njegovom naređenju i napao suce i sudove što mu se nisu povinovali.

Trump je iskoristio ekonomski oporavak od svog prethodnika da nametne poreske rezove, većinom za korporacije i milijardere.

Berza možda jeste dostigla nove visine, a nezaposlenost je opala, ali stvarni životni standard je ostao nepromijenjen za većinu Amerikanaca, dok je jaz između bogatih i siromašnih nastavio rasti.

Njegovi poreski rezovi pomogli su da se kreiraju bolje poslovne prilike za Afroamerikance i Latinoamaerikance, ali Trump je ignorisao probleme strukturalnog rasizma i tretirao ljude tamnije puti kao goste koje toleriše u njihovoj domovini.

Isto tako, Trumpov napad na program Obamacare bez davanja alternativnog plana mogao bi ostaviti brojne siromašne i starije zbunjene i izložene velikim troškovima zdravstvene njege.

A onda je uslijedilo njegovo užasno i pogrešno tretiranje pandemije. Na ovu zdravstvenu krizu koja je obuhvatila naciju i odnijela više života nego svi američki ratovi nakon Drugog svjetskog rata zajedno, on je reagovao sporo, poluzainteresovano i nekompetentno.

Povrh svega, on je rasplamsao rasne tenzije umjesto da ih je smirio i zacijelio nacionalnu podjelu, nakon policijskog ubistva Georgea Floyda.

Ukratko, nacija nije u sjajnom stanju; u strašnom je stanju.

Predsjednik nekima

Trump je pao na osnovnom političkom testu: kreirati što je širu moguće glasačku bazu.

Toliko je bio fokusiran na ugađanje svojoj suštinskoj desničarskoj i evangeličkoj bazi, napadao je novinare, birokrate, pa čak i generale i ratne heroje, da je otuđio većinu Amerikanaca koji cijene svoje demokratske institucije, nezavisne medije i liberalne vrijednosti.

Amerikanci možda jesu tolerisali njegovo maltretiranje, nazivanje pogrdnim imenima i izravnu zlobu tokom kampanje, ali iako je pobijedio i postao predsjednik svim Amerikancima, on nastavlja upravljati na isti način kako je vodio kampanju, otuđivši sve osim svojih najodanijih sljedbenika.

Njegove populističke, rasističke, autoritarne tendencije otuđile su tradicionalne konzervativce koji vjeruju u republikanske vrijednosti.

Trumpov populizam možda se još dopada nekim Amerikancima, koji žele i jare i pare, ali ni oni nužno ne žele slušati pojačane populističke naredbe iz Bijele kuće i UN-a.

Bijeli konzervativci možda žele zadržati svoju privilegiju u domovini, a američku dominaciju vani, ali oni žele da se to uradi dobronamjerno i besplatno. Ne smeta im ni rat sve dok ne ginu američki vojnici, a strani civili ne nestaju uživo na TV-u.

Oni bi možda voljeli da se ograniči ulazak muslimanskih ili latino imigranata, ali oni bi voljeli da se to radi suptilno i nježno, ne hvalisavo i zlobno, jer to potkopava njihovu plemenitu sliku koju o sebi gaje.

Čak ni licemjeri ne žele da ih njihov predsjednik podsjeća na njihovo licemjerje u svakom drugom tvitu.

Ali Trump piše previše na Twitteru, previše priča, previše se hvali i ponižava i degradira druge previše.

Što on to više radi, to on i njegova administracija postaju izolovaniji.

Šah-mat

U politici, kao i u šahu, kada izgubite previše sredstava bez strategije ili kompenzacije, to znači poraz.

A Trump je izgubio više od nekolicine liberalnih i mainstream Republikanaca, a nije pridobio Demokrate, neokonzervativce ili nezavisne.

Izgubio je i neopredijeljene države i neopredijeljene glasače – 10 posto biračkog tijela koji čini razliku između pobjede i poraza.

Njegova populistička strategija također ga je izdala kada je došla na test pandemije korona virusa koji je zahtijevao manje prevare i više vođstva.

Njegova “ja sam autsajder” rutina možda je bila primamljiva tokom njegove kampanje 2016, ali njegov neuspjeh da transformira sistem kao predsjednik – krajnji insajder – učinio je njegov populizam neodrživim u liberalnoj Americi.

Ova je država svjedočila i iskusila Trumpovu veličinu i promijenila je mišljenje.

Amerikanci su se možda navikli na laži i pretjerivanja, ali veći je broj njih postao neprijateljski prema Trumpovoj neliberalnoj, ciničnoj i djelilačkoj viziji za državu.

Pogledali su se u ogledalu i nije im se dopao taj odraz; osjetili su se posramljeno i nesigurno i u domovini i u inozemstvu.

Kralj-predsjednik je matiran. Ostaje da se vidi hoće li on pokušati odgoditi neizbježno, nadajući se velikom Bidenovom kiksu koji otvara put za ponavljanje zbrke iz 2016.

Živio kralj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera