Oglasi

Zašto Tibetanci odlaze nakon 60 godina u Indiji?

Tibetanci su tražili utočište u Indiji od kineske invazije prije 60 godina, ali suočeni su sa ekonomskom nesigurnošću i lošim tretmanom.
Tibetanac se stavio u lance tokom protesta u znak obilježavanja 60. godišnjice tibetanskog ustanka protiv kineske vladavine u New Delhiju u Indiji, 10. marta 2019.Adnan Abidi/Reuters

Piše: Kunal Purohit, Mumbai, Indija

Dugo godina je 34-godišnji Kunsang Tenzing razmišljao o tome da napusti Indiju. Njegova porodica je to uradila prije mnogo godina. Većina njegovih najbližih prijatelja se također preselila.

U periodu od sedam godina, tibetanska izbjeglička zajednica u Indiji je opala za 44 posto, sa oko 150.000 2011. godine na 85.000, prema podacima indijske vlade.

Tibetanske vlasti kažu da većina odlazi u države kao što su SAD, Kanada, Njemačka i Švicarska. Neki se vraćaju na Tibet.

Širom 40 država, tibetanska dijaspora broji 150.000 ljudi, kažu tibetanske vlasti.

Ovog mjeseca ova zajednica slavi 60 godina u Indiji nakon kineske invazije na Tibet u martu 1959. godine.

Ako se ova emigracija nastavi, šta će ostati od ove zajednice u Indiji, državi u kojoj je njihov duhovni vođa Dalai Lama potražio utočište i učinio je svojim domom?

„Veoma je teško zaraditi novac ovdje. Gotovo da uopšte nema poslova ovdje“, kaže Tenzing.

Tibetanci nisu zvanično priznati kao izbjeglice u Indiji. Umjesto tog, na papiru su oni označeni kao „stranci“.

Indija je odbila potpisati Konvenciju UN-a iz 1951. o izbjeglicama.

Kunsang Tenzing piše o životu Tibetanaca u Indiji u sklopu projekta koji će po riječima jednog akademika 'poboljšati razumijevanje običnog Tibetanca' [Ustupio Kunsang Tenzing]

„Kao rezultat, Tibetancima nije dozvoljeno da pristupe državnim poslovima. Ponekad, čak ni univerziteti ne prihvataju tibetanske studente“, kaže Sonam Norbu Dagpo, glasnogovornik Centralne tibetanske administracije (CTA), tibetanske vlade u egzilu, sa sjedištem u Dharamshali, u Indiji.

Dagpo kaže da je broj Tibetanaca koji dolaze bježeći od kineske vladavine opao, sa oko 3.000 godišnje na oko 100 prošle godine.

Ekonomski razlozi su ključni; mnogi Tibetanci kažu da je teško kupiti nekretninu i dobiti kredit od banke, što im ostavlja malo opcija.

Osim toga, manjak indijske otvorenosti u vezi podrške tibetanskoj borbi čini ljude nervoznim.

Prošle godine je vlada izdala direktivu zabranivši birokratama i liderima da prisustvuju događajima koje je organizovala CTA obilježivši 60 godina u Indiji.

Ova direktiva je došla u vrijeme neformalnog samita između indijskog premijera Narendre Modija i kineskog predsjednika Xi Jinpinga.

Osramoćena CTA bila je prisiljena da otkaže događaje kojima je prisustvovao Dalai Lama i da ih održi izvan New Delhija.

Na ulicama McLeoda Ganj, malog brdskog grada na sjeveru Indije koji je de-facto glavni grad tibetanske zajednica i dom Dalai Lame, gotovo svi imaju priču o bolnoj separaciji.

Yangzom Tsering (29) su rođaci prokrijumčarili u Indiju sa Tibeta nakon rođenja. Oba su joj roditelja preminula nedugo potom.

Tsering oduvijek žudi da se vrati na Tibet da vidi braću i sestre koji i dalje tamo žive.

„Brat mi uporno govori da se trebam vratiti kući. Provjerila sam sve opcije ali [povratak na Tibet] je veoma težak.“ Prošle godine joj je brat preminuo.

Mučena krivicom, ona sad osjeća potrebu da preuzme veću odgovornost za svoju porodicu i planira migrirati u Kanadu.

„Ali nije lako otići bilo kamo, kada ste izbjeglica. Nijedna nas država ne želi.“

Identitet izvan politike

Tenzing pokušava zabilježiti priče ljudi poput njega – izbjeglica sa Tibeta koji bježe od kineske okupacije, tražeći novi život u Indiji dok pokušava ne izgubiti nadu.

„Priče Tibetanaca“ (SoT), nova inicijativa na društvenim mrežama, uspjela je skupiti oko 16.000 pratilaca na nekoliko platformi.

SoT je osmišljen tako da istraži tibetanski identitet odvojen od političke borbe.

„Mi smo mnogo više od tog – naši svakodnevni životi, borbe i radosti i načini na koje nas je naša borba oblikovala“, kaže Tenzing.

„Kao društvo se mijenjamo veoma brzo i postoji hitna potreba da se zabilježi naše trenutno postojanje prije nego što izumre.“

Jedna od osoba koje su se našle u ovoj inicijativi je 23-godišnja Tenzin Chokyi's koja je preživjela rak. O raku se rijetko priča među Tibetancima.

Tek mjesec dana nakon njegove smrti 2012. Chokyi je otkrila da joj je otac umro od raka. „Željela sam to promijeniti“, kaže Chokyi. 

Njen post je pregledan više od 45 000 puta.

Tenzin Chokyil se našla u Pričama o Tibetancima, inicijativi na društvenim mrežama i podijelila je sa zajednicom svoju priču o borbi s rakom [Ustupila Tenzin Chokyi]

„Ljudi su pisali rekavši da nisu znali da je rak ušao i u tibetansku zajednicu.“

Tenzing je nedavno istakao priču 24-godišnje anonimne Tibetanke koja je sama pješice otišla u Indiju zbog oca zlostavljača.

Drugi post se fokusira na muškarca koji postane nostalgičan zbog svojih prijatelja koji su emigrirali, svaki put kada vidi tetovažu „nade“ koju su svi zajedno uradili.

Yeshi Choedon, profesor na Univerzitetu Jawaharlal Nehru u New Delhiju, vjeruje da bi ova inicijativa mogla služiti kao vitalna kolekcija oralnih historija.

„Do sada gotovo ništa nije zabilježeno o tibetanskoj izbjegličkoj zajednici“, kaže on. „U većini slučajeva, fokus je samo na političkoj borbi. Ovakva inicijativa će poboljšati razumijevanje običnog Tibetanca u egzilu.“

SoT se sada grana u dokumentarce.

Najnoviji je priča o dva brata Tibetanca koji su se ponovo sreli nakon deceniju. Razdvojeni su kada je jedan brat uspio pobjeći s Tibeta i doći u Indiju, dok je drugi dvaput uhapšen na Tibetu dok je pokušavao krenuti na put.

Tenzing kaže da mu rad u zajednici pomaže da prevaziđe vlastitu usamljenost.

„Moram dati nešto zajednici zauzvrat“, kaže on, „barem još nekoliko godina. Ali nakon tog bih i ja mogao migrirati.“

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.