Zašto su Romi nepoželjni susjedi?

Romi su daleko najslabija, krajnje marginalizirana, zapravo isključena društvena kategorija (Reuters)

“Samo se pitam da li bismo imali ovakve prosvjede da nisu u pitanju Romi?”, bio je prvi komentar Veljka Kajtazija, zastupnika romske manjine u Hrvatskom saboru, na Al Jazeerinu molbu da prokomentira prosvjed protiv nedavnog pokušaja useljenja 29 socijalno ugroženih romskih obitelji u stambenu zgradu u zagrebačkom naselju Petruševec. Grad Zagreb je za njihove potrebe kupio nekretninu i romske obitelji trebale su preuzeti ključeve stanova, ali su u tome prvobitno spriječeni. Prosvjednici su tvrdili da zgrada nije primjerena za život i ne udovoljava sigurnosnim standardima te su odlučili spriječiti useljavanje, navodeći kako nisu došli pred zgradu zato što se radi o Romima. Kasnije su, uz asistenciju policije, romske obitelji ipak useljene.

No, nije to bilo prvi put da stanovnici Petruševca prosvjeduju protiv useljenja Roma. Kao što nije prvi put da se slični prosvjedi održavaju u Zagrebu, upozorio je Kajtazi. Nezamislive su mu, kaže, takve slike u 21. stoljeću.

No takvih slika, kada se Romima pokuša pomoći da dobiju primjerene uvjete za život, ima i drugdje na Balkanu. I ne samo na Balkanu, upozorit će sociolog i politolog Srđan Dvornik, nego i drugdje u Europi, navodeći primjer Češke, “zemlje koju se među postsocijalističkima mogla smatrati vrlo civiliziranom, a koja ne postupa prema Romima ništa bolje od ovih iz ‘naše’ regije”.

Fazli: Loše je kad se svi boje drukčijih

Prema mišljenju Etema Fazlija, predsjednika Udruge mladih Roma „Romska budućnost“ iz Rijeke i člana Vladinog Povjerenstva za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, nedavni zagrebački prosvjed je slučaj za Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Na upit zbog čega Romi nisu poželjni susjedi čak i kad im lokalne vlasti osiguraju krov nad glavom (što se u slučaju Grada Zagreba dogodilo), odgovara iskrenim: „Ne znam“.

„Loše je kad se svi boje drukčijih i različitih. Romi na Balkanu su tretirani kao Afroamerikanci u nekim državama SAD-a gdje još uvijek vlada diskriminacija i netolerancija. Tako je i s Romima u Europi, i teško da bilo koji program ili vlada može promijeniti svijest jer imaju negativne slike o Romima da se ne znaju integrirati ili živjeti kao sav normalan narod i biti prijateljski susjedi. A puno toga bi se promijenilo kad bi bilo više pozitivnih slika i primjera Roma kojih ima“, smatra Fazli.

“Na Rome se gleda kao na opasnost, izvor kojekakvih problema, a oni su daleko najslabija, krajnje marginalizirana, dapače, isključena društvena kategorija. Kada se to pokušava racionalizirati, Romima se prigovara da ne rade, da su neobrazovani i nekultivirani i da zloupotrebljavaju socijalne potpore i krše zakone, a sama ih naša društva stalno guraju u takvu situaciju. Neki se iznimnim naporima uspiju izvući iz toga, ali za većinu je potrebna potpuna preobrazba cijelog društvenog odnosa prema njima. Dakle, organizirana briga za sve aspekte života – i obrazovanja, i zdravstva, i zapošljavanja, i stanovanja, i sve drugo. Prebacivanje problema na žrtvu ne samo da ne rješava problem, nego je i moralno nisko”, konstatira Dvornik.

‘Dežurni krivci’

Gledajući na problem Roma u Hrvatskoj, ali i romske zajednice na cijelom Balkanu, iz bosanskohercegovačke perspektive, glavni urednik romskog portala Udar Dalibor Tanić upozorava kako se “uvek otvara prostor da se nezadovoljstvo zbog nastalog jaza preusmeri na nekoga kada razlike između pojedinaca ili čitavih grupa unutar jednog naroda postanu ogromne … Romi su, po nekom nepisanom pravilu, ‘dežurni krivci’, jer su nezaštićeni.”

Kad govori o netoleranciji prema drugima i drugačijima, navodi da se Balkan “ne može pohvaliti razvijenom rezistentnošću na nacionalizam” te dodaje kako se “u poslednjih 30-ak godina svaka država koja je proizašla iz SFR Jugoslavije trudila da to dokaže svojom politikom i vladama, koje uporno u prvi plan guraju ‘nacionalna pitanja'”.

Nužan angažman vlasti

Srđan Dvornik ukazuje kako je „iluzija da su Romi neka ‘zajednica’ koja može upravljati sama sobom i koju se može držati odgovornom za položaj Roma“.

„Angažman vlasti nužan je i na suzbijanju diskriminacije, govora mržnje i općenito tlačenja manjina, kao i za stvaranje uvjeta za njihovu dostojanstvenu integraciju u društveni život. I sramotno je i glupo da se, s jedne strane, žalimo na depopulaciju, a s druge ne uključujemo ljude koji se bore za preživljavanje.“

“U zadatku očuvanja tradicije, same nacije, jezika, religije i nekakvih drugih vrednosti, mesta za onoga ko iskače iz matrice po bilo kojoj osnovi nema i taj biva degradiran, odbačen i proglašavan neprijateljem. Veliki broj Srba će vam reći da su njihovi ‘vekovni neprijatelji’ Hrvati ili Albanci. Hrvati će isto reći za Srbe… U međuvremenu, Romi su neka univerzalna konstanta. koju svi u nekom trenutku proglase ‘neprijateljima’. I tako ukrug”, upozorava Tanić.

Dvornik konstatira kako su netolerancija prema drugima i drugačijima balkanskim društvima svojstveni, ali po njemu – “to im nije problem, nego lažno ‘rješenje'”.

“Sva su ova društva u poteškoćama, žrtve loše politike svojih neodgovornih elita, koje i dalje kontroliraju sve bitne stvari osim stranog kapitala. Građanke i građani, unatoč formalnoj demokraciji, osjećaju nemoć i sav se bijes okreće prema manjinama, među kojima su Romi najslabiji. A dodatni legitimitet se daje nacionalnim političkim elitama, koje su glavni nosilac loše vlasti i odgovorne za loše uvjete života.”

Objektivno posmatrati stvari

S druge strane, pritužbe građana i policijske evidencije govore kako ni pripadnici romske zajednice nisu bez grijeha. Koliko je, i u tom smislu, važan angažman vlasti na svim razinama, ali i predstavnika Roma, na socijalizaciji, prevenciji, ukazivanju na nužnost poštovanja zakona i normi ponašanja u društvu svakog pojedinca bez obzira o kome se radi? Prije konkretne analize, napominje Dvornik, “važno je podsjetiti da nitko ne mora biti ‘bez grijeha’ da bi bio žrtva kršenja prava; kao i obrnuto – to što netko krši zakon ne znači da i sam nije žrtva diskriminacije i nepravednih odnosa”.

“Ako društvene većine sistematski isključuju Rome, na osnovi čega bi očekivale da oni usvajaju i provode norme te većine? To ih ne pošteđuje od pravne odgovornosti, ali ona ne rješava društveni problem. Kao što će gladan, svega lišen čovjek u krajnjoj nevolji posegnuti za tuđim, tako će i kategorija kojoj je često jedini prihod socijalna potpora za djecu tu potporu trošiti i za potrebe roditelja. Nema osnova od njih tražiti superiornu racionalnost, koju nema nitko, pa ni naše ponosne nacionalne većine, koje za svoje nevolje okrivljuju etničke ili seksualne manjine, ili, u novije vrijeme, izbjeglice koji nam dolaze iz daleko nesretnijih zemalja”, smatra Dvornik.

Na činjenicu da zakon mora važiti za sve i tu ne treba biti nikakve dileme ukazuje i Tanić, dodajući kako “nema sumnje da među Romima postoje pojedinci koji su skloni kriminalu i njih apsolutno ništa ne sprečava da se upuste u radnje koje su van zakonskih okvira”. Ali, napominje, “treba objektivno posmatrati stvari”.

Treba biti obazriv

Valentina Sokolovska, profesorica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu ukazuje da „bismo trebali biti dosta obazrivi u tumačenju takvih situacija i ne davati ishitrene zaključke“ kad je u pitanju blokada stambene zgrade u Zagrebu. „Ne možemo ih komentarisati isključivo kroz prizmu diskriminacije prema Romima. U ovom slučaju je, kako sam ja to razumela, sporno pitanje vlasništva nad stanovima koji su dodeljeni, a ne to što su ih dobili Romi“, kaže Sokolovska.

Pitanja nacionalizma, rasizma i ksenofobije, komentira dalje, „nisu samo odlika balkanskih društava, nego takve probleme nalazimo u svim društvima“.

„U najvećem broju slučajeva oni se javljaju u trenucima ugrožavanja nacionalnih identiteta i dosta su kompleksna, pa i odgovor na to pitanje ne može biti jednostavan. Što se balkan skih društava tiče, možemo postaviti i sasvim suprotnu hipotezu i pitati se koliko su ona multikulturna pa ih porediti sa drugim regionima. Analiza nacionalizma, ksenofobije, tolerancije, pa čak i multikulturalizma, se ne sme uopštavati. Moramo biti veoma precizni kada govorimo o njima“, zaključuje Sokolovska.

“Ako se već tvrdi da su Romi oni koji čine najveći broj krivičnih dela, hajde da se zapitamo – zašto se to dešava? I, još bitnije – kako sprečiti da se to dešava dalje? Onako kako se radi na stambenom zbrinjavanju, obrazovanju ili zapošljavanju, sa romskom zajednicom treba raditi i na prevenciji krivičnih dela. Prosto je bilo nemoguće – a usudiću se reći, i neozbiljno – da neko očekuje od jedne zajednice koja je godinama u getu, koja je izopštena i o kojoj niko decenijama ne brine, da se u jednom momentu ne stvore uslovi koji će pojedinca naterati da se otisne s druge strane zakona, jer mu ova prva ne donosi ništa”, kaže Tanić.

Predrasude i stereotipi

Ono na što će ukazati i sami Romi, i nevladine udruge koje prate njihove probleme pokušavajući pronaći rješenje, ali i lokalne vlasti, koje i predlože konkretne akcije, jeste činjenica da se sve ne može rješavati, kako to kaže romska aktivistkinja Jelena Reljić, “na mikro, već na makro planu”, pogotovo kad je u pitanju zadovoljenje osnovnih životnih potreba: stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje…

“Čak i onda kada postoje realne mogućnosti za rešavanje problema Roma, suočavamo se sa apstraktnom kategorijom diskriminacije, čije su posledice vrlo osetne. Zbog svih predrasuda i stereotipa koje bdiju nad ovom nacionalnom manjinom, šanse za poboljšanje njihovog položaja ravne su nuli, jer ostatak većinskog stanovništva ih ne prihvata kao ravnopravne građane.”

Kao najčešće opravdanje većinskog naroda za, kako ga naziva, “teror nad Romima” navodi odgovor da “im oni [navodno] oduzimaju prava i privilegije iako sami nisu autohtoni u toj državi”. Pri tome je, kaže, “borba oko prava, privilegija, resursa… česta kod balkanskih naroda. što dovodi do stvaranja nacionalizma, ksenofobije…”

“Narodima Balkana prodaje se priča o ograničenim resursima, čime se opravdava vladavina korupcije i siromaštva, a sva mržnja se preliva na svaku različitost – ne samo nacionalnu, već i seksualnu, rasnu… Romi čine dobrog ‘žrtvenog jarca’ jer su bespomoćni, neobrazovani, nedovoljno integrisani u vladajući sistem.”

Izvor: Al Jazeera