Zašto se srpski patrijarh optužuje da poslušuje đavola

Javnost se obrušila na patrijarha Irineja samo zato što se nije priklonio Moskvi i što je sačuvao pravo SPC na nezavisan stav (EPA)

Piše: Boško Jakšić

Srpska pravoslavna crkva podseća na Srpsku naprednu stranku: dok se deo arhijereja okupljenih oko patrijarha bori za istinsku autokefalnost odlučivanja, dok se lider vladajućeg SNS-a zalaže za evropski kurs Srbije, dotle crkvena pastva, odnosno većinsko članstvo SNS-a, pokazuje koliko je duhovno, svetovno i vazalno vezano za “majčicu Rusiju”.

Patrijarh Irinej sprečio je “puč” unutar Svetog sinoda kako bi se, po želji Moskovske patrijaršije, sprečilo da delegacija SPC otputuje na Krit gde u ponedeljak počinje Veliki i Sveti sabor pravoslavnog sveta.

Lider SNS-a Aleksandar Vučić ponavlja da evropske integracije ostaju prioritet i Vlade koju namerava da formira, ali suočen je ne samo sa direktnim pritiscima Moskve koja bi da diktira sastav kabineta, već i većinskim raspoloženjem svoje stranke koje je prorusko, protiv Brisela i Vašingtona i protiv pregovora sa Prištinom. 

Kada je Sveti arhijerejski Sinod doneo odluku da delegacija SPC učestvuje u radu sabora deset pomesnih pravoslavnih crkava – uprkos nedolasku ruske, bugarske i gruzijske crkve, kao i antiohijske patrijaršije –u srpskoj javnosti rasplamsala  se debata koja otkriva koliko su duboki ruski uticaji. “Bruka”, “sramota”, komentarišu vernici besni što se patrijarh nije solidarisao sa Ruskom crkvom.

Pomalo neočekivani spor na crkvenoj relaciji Beograd-Moskva razotkrio je moć ultrakonzervativne dogme i nespremnosti na promene koja koči modernizaciju. Pritom je povukao za sobom svu silu teorija zavera.

Kao što beogradski tabloid uporno širi tezu da zapadni ambasadori pripremaju “državni udar”, tako crkveni “čistunci” procenjuju da je odluka SPC da pošalje patrijarha na Krit ravna “izdaji” Rusije jer se radi o “projektu” CIA.

(Ne)poslušnost srpske crkve

“Sprema se težak raskol i udarac na Rusku pravoslavnu crkvu. Sprema se od strane Konstantinopolja priznanje autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve… Ovaj Sabor nije ništa drugo do kolac u pravoslavno srce”, zaključuje neimenovani strateg globalnih crkveno-političkih odnosa, jedan od onih koji ne kriju bes što srpska crkva nije stala uz skute ruske.

Mnogo je onih koji su izgleda i dalje naviknuti da SPC gotovo slepo sledi uputstva iz Moskovske patrijaršije. Često se, na primer, tumačilo da SPC sprečava dolazak rimskog pape u Beograd direktno po zahtevu bivšeg patrijarha moskovskog i cele Rusije Alekseja, a sada patrijarha Kirila. Ova praksa mogla bi da se promeni posle februarskog susreta patrijarha Kirila sa papom Franjom na Kubi, ali otisci koje je u svesti prosečnog srpskog pravoslavca ostavilo doskorašnje učenje Moskve su očigledno veoma duboki.

Moskovska patrijaršija godinama pokušava da se nametne kao vrhovni autoritet za oko 300 miliona pravoslavnih vernika. Pozivajući se na neimenovane crkvene visokodostojanstvenike, grčki izvori pišu da Moskva pokušava da ospori status Vaseljenskog patrijarha Vartiolomeja Prvog kao “prvog među jednakima” i podsećaju da Ruska crkva nije ni postojala kada je održan poslednji ekumenski sabor hrišćanske crkve.

Rusi su bez sumnje očekivali da SPC ne šalje delegaciju na Krit, na istorijsko okupljanje pravoslavnih crkava kakvog nije bilo još od 787. godine. Trebalo je, po cenu novih raskola, umanjiti značaj inicijative patrijarha Vartolomeja da okupi lidere svih 14 autokefalnih pravoslavnih crkava. Ukoliko pravoslavni svet nije monolit u kome Ruska crkva, kao najbrojnija, ima glavnu reč, onda Ruska crkva i ne želi da se pojavi.

Srpski patrijarh Irinej ipak je otputovao kao jedini poglavar jedne slovenske pravoslavne crkve. Čak je za svoje savetnike imenovao mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i vladiku bačkog Irineja – istog  koji je pre toga bio identifikovan kao inspirator “puča” jer je bez znanja patrijarha i Sinoda uputio pismo patrijarhu Vartolomeju u kome ga obaveštava da SPC neće učestvovati na Velikom i Svetom saboru.

Time su na Kritu učinjeni gestovi dobre volje kako bi došlo do pomirenja srpskih vladika i dva crkvena krila – liberalnog i proruski konzarvativnog – a patrijarh Irinej otišao je i korak dalje. U poslednjem pokušaju da skup na Kritu posluži kao “istinsko svedočanstvo jedinstva Svete saborne i apostolske crkve”, on je predložio da se “uvaženim predstojateljima” Antiohijske, Ruske, Gruzijske i Bugarske crkve uputi još jedan poziv da se u nedelju pridruže sabornom služenju liturgije na praznik Silaska Svetoga Duha na Apostole – Pedesetnicu.

SPC na meti oštrih kritika

U javnosti su odmah reagovali razni komentatori koji su se svom žestinom obrušili na patrijarha Irineja samo zato što se nije priklonio Moskvi i što je sačuvao pravo SPC na nezavisan stav – što je temeljni kanonski princip pravoslavnog sveta.

Čak i u slučaju da su za mnoge komentare bili zaduženi “botovi” koji revnosno u svakoj prilici brane Rusiju i napadaju Zapad, reagovanja su koliko indikativna, toliko zabrinjavajuća. Vernici odani Moskvi ne kriju nervozu koja često prerasta u agresiju.

“Nemaju Božijeg straha i čine poslušanje đavolu. Bože oprosti im jer ne znaju šta rade”, piše neki anonomni komentator o “grupi samopostavljenih erhijereja”.

Odbojnost prema bilo kakvim promenama – poput božićnjeg kalendara, posta ili drugog braka – je snažna. Pokazuje se da mnogi u Srbiji nisu pripravni na ekumenizam ni unutar pravoslavlja, još manje u odnosima sa drugim hrišćanskim zajednicama o čemu na Kritu između ostalog treba da se razgovara.

“Ako naša SPC potpiše bilo kakav dokument o implementiranju ‘dijaloga’, odmah se ispisujem iz SPC, zajedno s mojom porodicom i upisujem se u bilo koju drugu pravoslavnu crkvu koja ne želi nikakve ‘dijaloge’ s jereticima, kako dolikuje normalnom pravoslavnom razmišljanju”, jedan je od komentara očekivane kritske debate o odnosima pravoslavlja sa drugim hrišćanskim zajednicama.

Osnovna teza koja provejava je podrška “slovenskoj crkvi” naspram “jelinske crkve” oličene u Konstantinopolju. Slovensko i pravoslavno okupljanje je ključni instrument kojim Moskva danas pravoslavne narode Zapadnog Balkana pokušava da privuče Evroazijskoj federaciji koja se sve češće predstavlja kao alternativa Evropskoj uniji. Ne čudi komentar da je “sadašnji prvojerarh Carigrada najpokorniji sluga antihristovske Amerike”. 

Danas u srpskom Parlamentu postoje otvoreno proruske i anti-evropske stranke jakog klero-nacionalnog naboja. Njihovo biračko telo disciplinovano se oglašava u svakoj prilici kada treba napasti protagoniste evropskih integracija. Tako i ovom prilikom.

Sada je na meti zilota vrh SPC-a, institucije koja je po raznim istraživanjima uživala najveći ugled među Srbima. Njihov otpor prema promenama, propraćen željom za poslušništvom Velikom bratu iz Moskve, preti da podeli srpske pravoslavne vernike u istoj meri kao što geopolitika srpske građane sve opasnije deli na pristalice Istoka i Zapada.

“Šteta (odlaska na Krit) je toliko ogromna da predstavlja konačnu fazu rastočenja srpske nacionalne biti. Pravoslavlje je bilo poslednji kohezioni faktor očuvanja srpske nacije, a ovi mantijaši su nas prodali i predali. Ovo više nije naša crkva”, gotovo apokaliptički zaključuje neimenovani autor poruke u “Politici”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera