Zašto se šiitske frakcije ustručavaju napasti američke snage u Iraku?

Piše: Louay al-Moussali, Bagdad

Oružane šiitske frakcije, uključujući i Saraya al-Salam, koje pripadaju Muqtadi al-Sadru, mobiliziraju se za, kako su to najavili, “milionske” demonstracije 24. januara u Bagdadu i južnim pokrajinama, čime se želi izvršiti veći pritisak javnosti kako bi američke snage napustile Irak.

Ranije, prije poziva na demonstracije, te frakcije ozbiljno su zaprijetile interesima Sjedinjenih Američkih Država i njihovih vojnika u Iraku. Međutim, na terenu se nije dogodio ništa iako su prošle već dvije sedmice od ubistva Abu Mahdija al-Muhandisa, zamjenika šefa jedinica Narodne mobilizacije, i Qassema Soleimanija, zapovjednika iranske brigade Quds, u američkom zračnom napadu u blizini aerodroma u Bagdadu.

Prije nekoliko dana Kataib Hezbollah, elitna šiitska frakcija, poručila je da bi mogla ući u oružani sukob s američkim snagama u Iraku “u svakom trenutku”.

Najnovije opcije

Mahmud al-Rabi'i, glasnogovornik političkog ureda pokreta Asa'ib Ahl al-Haq, koji vodi Qais Khazali, kaže da “pokreti otpora vjeruju da je oružani otpor stranoj vojnoj prisutnosti posljednja opcija koju treba odabrati za ostvarivanje njihovih ciljeva. Odatle i odluka vođa otpora da se treba dati dovoljno vremena državnim institucijama da izvedu te snage iz Iraka.”

“Pozdravljamo jasnu usklađenost između nedavne odluke parlamenta da ove snage napuste zemlju i očitu želju vlade da se ta odluka provede. Vjerujemo da će pritisak javnosti zbog milionskih demonstracija na koje su pozvali čelnici frakcija pozitivno utjecati na postizanje ciljeva”, dodao je.

Al-Rabi'i istovremeno naglašava “spremnost frakcija da napadnu Amerikance u vrijeme koje bude određeno”, a vjeruje i da će se Amerikanci “povući iz Iraka bez sudjelovanja u oružanom sukobu”.

Još od ubistva Al-Muhandisa, rakete Kaćuša ispaljivane su na američku ambasadu u Bagdadu, te na baze Taji i Balad sjeverno od glavnog grada, gdje su američke snage, s tim da nisu zabilježene nikakve žrtve među njima. Jedinice narodne mobilizacije nisu preuzele odgovornost za te napade.

Teška nagađanja

“Teško je nagađati o reakcijama frakcija”, rekao je ekspert za sigurnost Fadhil Abu Ragh za Al Jazeeru.

“Odgađanje odgovora može biti posljedica objedinjavanja napora kako ne bi bili fragmentirani i raštrkani ako bude preduzeta bilo kakva vojna akcija”, dodao je.

“Pojedini se plaše i strahuju od sukoba, druge pokreće entuzijazam, a neki žele osvetu. U konačnici, stvari su i dalje nejasne, osim toga da je kod frakcija prisutno oklijevanje ili odgađanje napada na Amerikance”, dodao je.

Komentirajući takvu situaciju, penzionisani brigadni general Ziyad al-Ani smatra da “naoružane šiitske frakcije ne žele izgubiti ono što su postigle u proteklih šest godina, zbog čega razmatraju zakonske i diplomatske mehanizme za protjerivanje američkih snaga kako se ne bi došlo do faze vojnog sukoba”.

Smrt kao cijena napada

“Prema trenutnim pokazateljima, kod ovih frakcija postoji kolebanje kad je riječ o napadu na Amerikance, a nisu ciljani ni američki interesi uprkos atentatu na Al-Muhandisa, najistaknutijeg i najvažnijeg vojnog zapovjednika koga su imali. To pokazuje da odluka o vojnoj opciji još nije donesena”, izjavio je za Al Jazeeru.

Prema izjavi pokreta Hezbollah al-Nujaba, na čelu s Akramom al-Kaabijem, jedne od naoružanih frakcija koje se nisu pridružile Narodnoj mobilizaciji, “iračke frakcije otpora dale su priliku i rok vladi i parlamentu kako bi na diplomatske i političke načine bilo okončano strano prisustvo”.

Prema mišljenjima posmatrača, oružane frakcije koje prijete američkim snagama “strahuju” od snažnog američkog odgovora u slučaju napada. Cijena napada na američku ambasadu u Bagdadu 31. decembra 2019. bila je smrt Soleimanija, Al-Muhandisa i drugih boraca.

Izvor: Al Jazeera