Oglasi

Zašto se RS boji rezultata popisa

Ključna kvaka je u tome što je kompletan život u BiH zasnovan na etničkom principu i da se izbori dobivaju a, vlast održava, i dalje zahvaljujući tome ko će stvoriti veći strah od onih ostalih.
Kako se približava 1. juli, datum objave rezultata popisa, tako rastu i tenzije u RS-u, piše autorAP

Piše: Mladen Mirosavljević

Šefovi poslaničkih klubova u Narodnoj skuppštini Republike Srpske usaglasili su se da 21. juna bude održana posebna sjednica Narodne skupštine koja bi trebala da ponudi odgovore Republike Srpske nakon odluke Velimira Jukića, direktora Agencije za statistiku BiH o jedinstvenom programu obrade podataka popisa stanovništva u BiH.

Prema odluci o metodologiji obrade podataka, 196.000 spornih popisnica biće tretirane kao rezidentni stanovnici, s čim se ne slaže RS i za njene predstavnike će time biti prijeđena crvena linija zbog čega su spremni i na radikalnije poteze kao što je izlazak iz institucija na nivou BiH.

Situacija je tim delikatnija što se na nivou državne vlasti nalaze predstavnici entitetske opozicije koju je Milorad Dodik već proglasio izdajničkom zbog kooperativnosti na nivou državne vlasti, mada u RS postoji puno stranačko jedinstvo kada je riječ o objavi rezultata popisa.

Kako se približava 1. juli, datum objave rezultata popisa, tako rastu i tenzije u Republici Srpskoj, u kojoj, zahvaljujući medijskoj kampanji, u taj popis niko više neće vjerovati kao u vjerodostojan.

To, međutim, ne znači da se uprkos neslaganju iz ovog entiteta, rezultati neće objaviti i tako će, poslije 1991. godine BiH ponovo dobiti statističke podatke koji će iz jednog njenog entiteta, i bar od jednog konstitutivnog naroda, biti osporavani do nekog sljedećeg popisa.

Jukić: Sve po zakonu

Iako je njen direktor javno ponovio kako Agencija za statistiku BiH radi u potpunosti u skladu sa važećim zakonima i međunarodnim preporukama te da su odluku u potpunosti podržali predstavnici svih relevantnih institucija Evropske unije i drugih međunarodnih organizacija koje su nadležne za ovo pitanje, u Republici Srpskoj na to ne obraćaju pažnju.

Uprkos tome, u RS ponavljaju da je odluka o objavljivanju popisa i dalje sporna jer nije usaglašen stav o statusu 196.000 spornih popisnica koji će, tom odlukom, biti tretirani kao rezidentni stanovnici iako se, navodno, radi o onima koji godinama studiraju, rade i žive van BiH.

Velimir Jukić nije odgovorio direktno na pitanje da li će povući svoju odluku o objavi jedinstvenog programa za obradu podataka popisa, ali je još jednom ponovio da je odluku donio sam i u skladu sa zakonom.

“Odluku o usvajanju jedinstvenog programa obrade podataka popisa donio sam sukladno ovlaštenjima i obvezama direktora Agencije za statistiku BiH, koja su definirana u Zakonu o statistici BiH i Zakonu o popisu, s ciljem da se rezultati popisa objave u zakonskom roku. Sukladno tome, ne želim i neću se baviti mišljenjima i komentarima onoga što iznose u javnost pojedinci, grupe ili organizacije, a što izlazi iz okvira struke, niti ću se upuštati u polemike”, decidan je Jukić.

Činjenica je i da se u članu 20. Zakona o statistici BiH kaže da: „Prilikom realizacije programa osoblje Agencije i entitetskih zavoda neće tražiti ili primati uputstva od vlasti, drugih državnih organa, političkih stranaka i drugih interesnih grupa, posebno prilikom selekcije izvora podataka, statističkih metoda i procedura, u vezi sa sadržajem, formom i vremenom distribucije i u vezi sa zaštitom povjerljivosti statističkih podataka“.

Činjenica je da su taj Zakon usvojili i predstavnici Republike Srpske kao i da se tri godine čekalo sa objavom rezultata popisa, pa ostaje nejasno zašto se, po ko zna koji put, post festum nastoje promijeniti unaprijed prihvaćena pravila igre.

Svima je u BiH, naravno, jasno da je provođenje zakona u njoj jako relativna stvar i da je to ovdje zaista stvar političke volje, što bi trebalo biti irelevantno u svakoj pravnoj državi.

Ili provodite zakone, ili ih ne provodite jer zakoni ne mogu biti stvar volje i naknadnog usaglašavanja ako neko njima nije zadovoljan. Zašto političari u BiH smatraju da mogu potpisivati šta god se od njih traži, a da to ne znači da će to neko morati i poštovati i provoditi? Slučaj Sejdić-Finci malo ko i pominje. Slična situacija je i sa Reformskom agendom i njenim provođenjem, kao i budućim članstvom u NATO-u, a ko zna šta će još vremenom isplivati.

Etnički princip

Ali, vratimo se popisu. Naravno da u svemu nije ključna stvar što se na popis potrošilo oko 50 miliona maraka budžetskog novca i što je popis važan za evrointegracije BiH. Ključna kvaka je u tome što je kompletan život u BiH zasnovan na etničkom principu i da se izbori dobivaju a, vlast održava, i dalje zahvaljujući tome ko će stvoriti veći strah od onih ostalih i što u ovoj državi jaz među narodima, koji ne žive zajedno, nego jedni pored drugih, postaje sve dublji i dublji.

Ključno pitanje u BiH nije ono da li će ona ikada postati građanska država u kojoj je nacionalna pripadnost irelevantna, nego je pitanje svih pitanja postalo ono šta će se dogoditi ako Bošnjaka bude preko 50 odsto, što bi bilo prvi put u novijoj istoriji da jedan, od tri konstitutivna naroda, čini apsolutnu većinu? Problem predstavlja i uračunavanje onih iz „sporne brojke“ u stalne stanovnike Distrikta Brčko, što će dovesti do toga da Bošnjaci postanu blaga relativna većina na području koje spaja dva dijela teritorije RS.

Ako je to toliko važno, zašto je onda nemoguće postići usaglašen dogovor o metodologiji obrade statističkih podataka?

„Mi tražimo samo da se poštuju međunarodni standardi i ništa više, apsolutno nikakvih drugih stvari nema. Sada čujem da neki traže politički dogovor. Ako je to stvar političkog dogovora, onda nije trebalo ni da idemo u popis, mogli smo to završiti prije i ne bismo potrošili toliko novca“, izjavio je još ranije entitetski predsjednik Milorad Dodik.

Da li ima istine u onome što tvrdi Igor Žunić, poslanik u entitetskoj Skupštini „da u popis ne mogu da uđu oni ljudi koji se pojave u mjestu na kojem imaju ličnu kartu dva dana u toku godine, kada dođu na odmor iz Švedske“, a u što vjeruju u RS.

Građani u Republici Srpskoj nemaju odgovore na ta pitanja i dok se ne daju jasni odgovori na to, šta je to zaista sporno, u pomenutim popisnicama već ionako loši međunacionalni odnosi produbljivaće se sve radikalnije i radikalnije. Pogotovo približavanjem lokalnih, a potom i opštih izbora.

Uporedo sa pričom o popisu u Republici Srpskoj se sve češće i glasnije postavlja i pitanje izbornog inženjeringa u Srebrenici na lokalnim izborima 2012. godine i kako je moguće da se, ko god hoće, prijavi u Srebrenici, glasa na lokalnim izborima i potom odjavi i da li će se takva praksa onda početi primjenjivati i u drugim opštinama za koje neko iskaže takav interes?

A, ako neko misli da će se priča sa popisom završiti usaglašavanjem oko rezultata, grdno se vara. Ona će se tek nastaviti analizama slike koja će biti neuporediva s predratnom Bosnom i Hercegovinom jer na osnovu preliminarnih podataka popisano je 3,79 miliona osoba, što je pola miliona manje nego prije rata, a tek će biti zanimljivo sagledati kako ta promjena izgleda po entitetima, regijama i gradovima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.