Zašto nam je važna Evropska unija

Kakav će efekat kriza ispoljiti na viziju Evropske unije (EU) u budućnosti? (EPA)

Evropska unija prolazi težak period svoje evolucije. Rezultati kušnje na koju je stavljen projekat sveevropskog ujedinjenja ponudiće odgovore na dva ključna pitanja. Jedno je: da li Unija može izdržati pritisak dužničke krize i opstati u svojim sadašnjim kapacitetima, i drugo: kakav će efekat kriza ispoljiti na viziju Evropske unije (EU) u budućnosti, odnosno kako će se ona reflektirati na započeti proces političkog ujedinjenja.

Mediji, kao nikad do sada, obiluju različitim informacijama o tome.

Pratiti zbivanja

Neko bi možda mogao postaviti pitanje: zašto se mi sada bavimo problemima Evropske unije, kada imamo dovoljno svojih, nerješenih problema? Cijeneći iz perspektive „zapadnih Balkanaca“ važno je pratiti zbivanja u Uniji iz najmanje dva razloga. 

Prvo, pokazujući interes za dešavanja u EU mi zapravo demonstriramo našu zainteresovanost i opredjeljenost za proevropsku perspektivu našeg regiona. Drugo, region Zapadnog Balkana je strateški povezan sa EU kroz proces stabilizacije i pridruživanja (PSP). U tom procesu posebno mjesto pripada stabilizaciji odnosa i prilika između zemalja Zapadnog Balkana (ZB).

Zapravo, jedno od četiri osnovna obilježja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju jeste „Veliki značaj regionalne saradnje“ – u okviru koga se stvaraju čvrste veze i ohrabruje saradnja sa zemljama u regionu.

Regionalna saradnja zemalja Zapadnog Balkana u posljednjih desetak godina postigla je respektabilan napredak. Nekada zaraćene strane, sada sarađuju.

Čudotvornost kompromisa

Danas, zemlje Zapadnog Balkana imaju zajednički forum za politički dijalog (Proces saradnje za jugoistočnu Evropu), forum za širu sektorsku saradnju (Regionalno vijeće za saradnju), participiraju u regionalnoj zoni slobodne trgovine (CEFTA 2006) i energetskoj zajednici za jugoistočnu Evropu, razvijaju transportnu zajednicu i sl.

Evropska unija, nakon što smo to, najprije, vidjeli na njenom sopstvenom primjeru, još jednom dokazuje čudotvornost kompromisnog pristupa: neprijatelji postaju dobri susjedi.

Međunarodna zajednica je u posljednih nekoliko godina u BiH napravila strateški zaokret.

Iz prethodne konstatacije se vidi najveća korist projekta sveevropskog ujedinjenja za koji stručnjaci kažu da nije sadržana u ekonomskoj, već u sigurnosnoj dimenziji. Naime, ovaj projekat je (u sadašnjem nazivu Evropska unija) 18. aprila 2011. godine proslavio šest decenija perioda bez sukoba.

Saradnja u regionu ZB ima suštinski značaj za sve zemlje koje se nalaze u procesu stabilizacije i pridruživanja i on se ogleda u činjenici da EU nije spremna da u svoje redove primi državu koja ima nesređene odnose sa susjedima, jer bi prijem takve zemlje mogao ugroziti dalje procese proširenja  kojima je Unija strateški opredjeljena.

Ovo je potvrdila i Merkelova koja je nedavno izjavila da će Njemačka glasati protiv dobijanja statusa kandidata za Srbiju zbog nedostatka pozitivnih efekata dijaloga između Beograda i Prištine.

BiH u fokusu

Elaborirajući daljni značaj Evropske unije u fokus naše pažnje stavljamo Bosnu i Hercegovinu – i to sa razlogom. Njena ustavno-pravna struktura, način odlučivanja kao i ukupni društveno-politički ambijent u kojem se realizuju njene državne funkcije predstavljaju pravi izazov ne samo za stručnjake u PSP nego i za teoretičare -avanturiste.

Na prvi pogled čini se da neki predstavnici političkih partija ne djele naš optimizam.

Njihova mentalna skučenost efikasnost međunarodne zajednice proglašava samo onda kada se smjenjuju pojedinačni političari, ili, pak kada se nameću određeni zakoni.

Možda se djelomično možemo složiti da postoji pasivnost, međutim treba znati da je međunarodna zajednica u posljednih nekoliko godina u BiH napravila strateški zaokret.

Naime, prestala je sa praksom smjenjivanja političara ne zato što je prepustila stvari slučaju i postala manje zainteresovana, već zbog toga što je načinila određene korekcije u vlastitom strateškom pristupu.

Posljedice jalovog učinka u procesu stabilizacije i pridruživanja vrlo brzo će se konkretizovati u vidu gubitka na desetine miliona eura 

U normalnim državama pojedinačni političari (Blair, Bush, Schroeder itd.) su prolazna pojava. Međunarodna zajednica u BiH je preko Visokog predstavnika odavno prestala da vrši funkciju „normalne države“ (donosi ključne zakone, smjenjuje odgovorne za nerad) i započela je (kroz proces SiP) sa podrškom izgradnje „normalne države.“

Najveći problem jeste egzistiranje etnonacionalnih koncepata. Iako se trenutno čini da oni doživljavaju svoju kulminaciju dugoročno gledano oni će postepeno gubiti dah. Ovo se temelji na dva argumenta – unutrašnjem i vanjskom.

Prvo, posljedice jalovog učinka u procesu stabilizacije i pridruživanja vrlo brzo će se konkretizovati u vidu gubitka na desetine miliona eura koji se godišnje nude preko instrumenta predpristupne pomoći (IPA), od sredine 2013. godine, ulaskom Hrvatske u EU, BiH će na godišnjem nivou, zbog neispunjavanja standarda EU, izgubiti 156 miliona eura vrijedno tržište, BiH će zbog neformiranja VM vrlo brzo doživjeti smanjenje kreditnog rejtinga, nastupiće dodatno osipanje investicija u BiH itd.

Značajniju reakciju građana moguće je očekivati na sljedećim općim izborima kada će „krčanje crijeva“ (konačno) početi da djeluje na proces donošenja odluka kod  građana.

Gorke pilule

U širem kontekstu, procesi u regionu, bez obzira na medijski „show time„ koji se, sa vremena na vrijeme, prezentira naivnim građanima, također ne idu na ruku etnonacionalnim konceptima.

Sa jedne strane, imate Srbiju koja je u posljednjih nekoliko godina načinila strateški iskorak u PSP i pri tome pokazala da je spremna i odlučna da proguta i neku gorku pilulu te nastavi započeto, dok sa druge strane vidimo Hrvatsku koja od sredine 2013. godine postaje članica EU. Crna Gora je odavno iznijela svoj proevropski stav. 

Na kraju možemo kazati da Evropska unija kroz proces stabilizacije i pridruživanja u regionu Zapadnog Balkana postepeno gradi klimu saradnje i stabilizacije, te sužava prostor za djelovanje etnonacionalizma. Međutim, konačnu riječ će, ipak, imati građani na izborima.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera